Prije četrdeset godina dnevni list Oslobođenje objavio je nekoliko tekstova koji su rječito govorili o borbi Sarajeva protiv zagađenja zraka. Protjerati smog pisalo je Oslobođenje 23. marta 1978. a pet mjeseci kasnije (30. avgusta) objavljeno je kako je grad dobio uređaj za mjerenje smoga.

Sve je ovo zapravo bilo dio ozbiljne kampanje koja je pokrenuta davne 1975. godine. Oslobođenje je 17. septembra te godine na nekoliko stranica najavilo ambiciozan plan gradske Vlade - pokretanje Projekta zaštite čovjekove okoline u Sarajevu.

Tada su prvi put pokazani podaci da su u Sarajevu od 1968. godine koncentracije sumpordioksida i čađi prelazile i do trideset puta tolerantne granice. Kao glavni zagađivači identifikovane su kotlovnice na čvrsta i tečna goriva kojih je bilo 400. Na drugom mjestu bilo je 60.000 individualnih ložišta. Na trećem mjestu automobili, zatim gradska deponija smeća a na petom rijeka Miljacka.

Sveobuhvatan projekat podrazumijevao je izgradnju i rekonstrukciju vodovodne i kanalizacione mreže sa centralnim postrojenjem za prečišćavanje otpadnih voda, gasifikaciju grada, uređenje gradskog smetljišta, uređenje vodotoka, zaštitu izvorišta vode u Sarajevskom polju te drugih mjera od zaštite od buke do uređenja zelenih površina.

Iz te 1978. godine je i mala crtica u sarajevskoj hronici. Fotografija stanovnika jedne mjesne zajednice koji učestvuju u uređenju zelene površine oko svojih zgrada upravo u projektu zaštite sredine. Krajem 1978. godine počela je izgradnja gasovoda Sarajevo – Zvornik. Dug 120 kilometara urađen je za devet mjeseci. Kako je pisalo Oslobođenje, cijevi kroz grad mogle su se provlačiti čak i trasom gasovoda iz 1913. godine.

Prvi uređaj za mjerenje smoga nabavio je Institut za medicinsku fiziku Univerzitetskog medicinskog centra. U tekstu iz avgusta 1978. kaže se da se ovaj Institut više od decenije bavi proučavanjem aerozagađenosti, kako se ovaj problem tada nazivao, u cijeloj Bosni i Hercegovini. Novi uređaj precizno je mjerio koncentracije sumpordioksida i ostalih štetnih elemenata za ljudsko zdravlje. Bio je prenosiv i mjerio je zagađenja zraka od doline Bosne, Jajca, Gacka do najkritičnijih lokaliteta grada Sarajeva.

Najveći dio ovih planova je i ostvaren do početka 1980-tih. Projekat bio, projekat prošao i onda se stalo. Problem je tako samo ublažen ali sarajevska drama sa smogom brzo se vratila tako da i 40 godina kasnije grad opet diše sa istim simptomima. Iako su najave projekta zaštite Sarajeva i njegove okoline prije 40 godina govorile da će grad biti vazdušna banja malo se od toga šta desilo.

Prema tome ovaj pogled u stare novinske tekstove može nas naučiti nekoliko lekcija. Zaštita okoline nije projekat već proces. Rat na dnevnoj bazi. Da vremenom manje važni zagađivači postaju dominantni. Kao recimo automobili. I završno - kad jednom krenete da se borite sa smogom u Sarajevu to nikad neće prestati.

___