Slika kovčega u kojem se ovih dana Kubom pronose posmrtni ostaci Fidela Catra jeste od onih koje i najnezainteresiraniju osobu navode na pomisao: prah prahu. 

 

Fidel Castro je bio muškarac visok 190 centimetara. Kovčeg, zapravo urnu, s njegovim posmrtnim ostacima, eto, može ponijeti jedna osoba. Protokolarno se izmjenjuju pojedinačni nosači i automobil. Imaginarij kubanske revolucije, međutim, navodi na pomisao da bi umjesto automobila trebao biti brod. Jedan konkretan brod.

 

Po istoriju bitna kupovina broda se desila 10. oktobra 1956. Obavljena je u meksičkoj valuti, prevedeno u dolare; 15 hiljada. Prethodni vlasnik je bila kompanija Schuylkill Products Company, Inc. Cinik bi naglasio: američka, naravno!

 

Kupac je bio meksički državljanin, trgovac oružjem Antonio del Conde. Poznavaoci dobrih zapleta znaju da se ovakve kupovine obavljaju za nekoga ko je u sjeni. Upravo će ovaj iz sjene po istoriju broda postati bitan. Ukrcao se na brod koji sat iza ponoći 25. novembra 1956. Iz uspavane luke Tuxpan, Veracruz, brod će se otisnuti ka Kubi. Na njemu je, računajući onog pomenutog, bilo ukupno 82 putnika. Istorija će ih zabilježiti kao los expedicionarios del yate Granma.     

Plovidba bijaše dramatična. Brod je konačno pristao uz kubansku obalu 2. decembra. Doček je (u režiji kubanskog diktatora Batiste) bio takav da je od 82 putnika preživjelo tek njih 18.

 

Jedan od njih je bio isti onaj koji će tačno 60 godina poslije isplovljavanja ka Kubi umrijeti u toj istoj Kubi. Na samu šezdesetogodišnjicu isplovljavanja! Skoro u sat tačno! U minut tačno!? Fidel Castro je umro 25. novembra u 10 i 29, noću. Kremiran je (kažu: po izričitoj testamentarnoj želji) u ranim jutarnjim satima 26.  novembra. U vrijeme dok luka Tuxon još spava?

 

A kubanska luka u koju je prije 60 godina, krenuvši iz Tuxona, konačno uplovio, nije izabrana tek tako. Bilo je to mjesto gdje se svojevremeno iskrcao nacionalni heroj Jose Marti, za vrijeme rata protiv španskog kolonijalizma. Fidel je, dakle, držao do simbola. Zašto mu onda uskratiti i ovaj koji je osvojio umiranjem. Zašto makar ne pomenuti? To da je umro tačno na godišnjicu, okruglu godišnjicu dramatičnog iskrcavanja na rodnu Kubu. Castro je posljednji put luku iz koje je isplovio, meksičku luku Tuxon, posjetio 1988. godine. Osim ako ne uvažavamo imaginaciju jednog od njegovih najdosljednijih prijatelja, čudesnog kolumbijskog tvorca magičnog realizma. U markesovskom scenariju Castro je 25. novembra 2016. zaplovio ka luci Tuxpan?