Našao se Mujo u prilici da pomuze kravu, ali iako je teorijski znao kako se to sve radi (kanta, vime, hoklica i čiste ruke), stvar je zapela na repu. Krava je, naime, njime šibala lijevo-desno, sve dok Muji nije dosadilo i dok se nije dosjetio da ga svojim kaišem sveže. Ali čim je opasač izvukao iz hlača, one su spale. Ostavljajući taj manji problem da riješi kasnije, prihvatio se repa, baš u trenutku kad se na vratima štale pojavio Suljo. 

 

- Jarane, šta radiš to, zaprepastio se pridošlica. A Mujo, shvativši kako to što radi izgleda nekome sa strane, slegne ramenima i nastavi posao. 

- Šta god da ti kažem, nećeš mi vjerovati.

 

Otprilike u sličnoj situaciji, metaforično, zatečen je tim predsjedničkog kandidata Mustafe Cerića, čiji je logo kampanje prepoznat kao plagijat. Samo što u njihovom slučaju cijeloj slici nedostaje kanta. To možda ne bi bilo ni važno ni očigledno da se isti dan nakon što je pukla bruka taj tim nije oglasio saopštenjem:

 

 

Ne bave se mediji grafičkim dizajnom, nego intelektualnom krađom, kojom ne bi trebalo da se bavi ni budući predsjednik ni njegov sadašnji tim.

 

 

Umjesto da prizna grešku i izvini se biračima, Mustafa Cerić prepušta svoju odbranu nekom anonimnom i očito glupljem od Muje iz rečenog vica. Bivšem vjerskom poglavaru nikako ne ide u prilog da kukavički prikriva grijeh služeći se retoričkim trikovima, kakav je ovo logički bijedno prebacivanje priče s grafičkog dizajna na korupciju, kojom se priznaje ono što bi se htjelo sakriti - da taj dizajn o kome je riječ jeste krađa.

 

Svakako nam je drago da je plakat već primjećen, nastavlja Cerićevo kradobranilaštvo u ciničnom registru, zamućujući smisao metonijama. Međutim, nije primijećen plakat, nego krađa. Da nije bilo krađe, plakat niko ne bi spomenuo. Možda bi isto tako bio primjećen da se kandidat na njemu pojavio u toplesu, ali bi sramota bila manja. Bio bi primjećen kao originalan, a ne kao pođonjen. 

 

Slijedi stručni dio, koje je obično postmodernističko lupetanje, bez ijedne riječi o tome zašto su baš umjetničko-grafička rješenja loga kockarnice iz Las Vegasa i loga menonitske konferencije iz Virdžinije izabrana kao najbolja za bivšeg reisa i u čemu se tačno sastojao timski rad:

 

 

Isto tako uspravna linija na lijevoj strani može simbolizirati Muju koji stoji iza krave, slovo M, inicijal njegovog imena, a broj jedan može značiti jedan je rep, jedna krava, jedna štala i jedan cilj - pomusti pa makar.

 

Eto to je nezgodno sa simbolima i sa njihovim proizvoljnim tumačenjem - može i ovako i onako. Ali bruka nije pukla zbog nejasne simbolike nego zbog očigledne krađe. Umjetničko-grafičko rješenje nije originalno, ono je pokradeno, preslikano, preuzeto u potpunosti (osim što je kreativni tim timskim radom grančici dodao jedan list). Nije stvar u tome da niko nema monopol na značenje goluba, naravno da nema, nego da je neko tog goluba nacrtao na jedan poseban način, i da je neko drugi taj poseban način prisvojio. Da, golub je univerzalni simbol mira, ali ako se pušta ovako kako ga puštaju Cerićevi grafički drpizajneri, onda nije simbol mira nego tihomira, što ga Bosanac koji stoji uspravno pusti ispotiha, pa se svi oko njega guše i grcaju, a on se žali na slabu ventilaciju. Samo je pitanje treba li nam takav za predsjednika države. 

 

 

Tako ova lopovska bratija lupa svakom riječi kao lopatom po humci preminule kampanje, dokazujući lokalnim lupeštvom univerzalni značaj svog kandidata (ma šta to bilo). 

 

Jesu, sličnosti su moguće, svugdje a ne samo u grafičkom dizajnu, ali ovdje se ne radi o sličnosti nego o istovjetnosti. Krađa je toliko očigledna da je izvan svake razumne sumnje. Osporavati se može samo s pozicija radikalnog skepticizma i solipsizma, ali na njima je teško zamisliti kampanju bivšeg vjerskog poglavara. 

Osim ako mu ambicija nije pojela vjeru.