Studenti s američkih univerziteta, koji svakog ljeta dolaze na novinarsku praksu u moju redakciju u Virdžiniji – spremajući se za intervjue s lokalnim političarima, zastupnicima različitih interesa i projekata, umjetnicima ili sportistima – gotovo redovno pitaju: Šta bi trebalo da urade ili da znaju kako bi što bolje uradili taj posao? Nisam pristalica čvrstih pravila koja mogu ograničiti kreativnost, ali iz vlastitog iskustva i prakse sačinio sam podsjetnik sa savjetima za intervju koji je osnova dobrog novinarstva.

Ovdje je sažeta lista od deset takvih savjeta.

Prvo: Dobar povod.

Kad tražite intervju, važno je pokazati da imate dobar povod i zašto je intervju relevantan za javnost. U slučaju mojih razgovora s medijskim timom Bijele kuće kad sam tražio intervju s američkim predsjednikom Reganom (Reagan) moj zahtjev za intervju bio je od one vrste „koja se ne odbija“: predsjednik je imao priliku da uputi pozitivnu poruku olimpijskoj porodici na završetku Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu i poruku dobrodošlice sportistima iz svijeta na ljetnje igre u Los Angelesu. Pa ako nikad u karijeri ne dobijete priliku za intervju na najvišem nivou, važno je da i sagovornicima na lokalnom nivou pokažete da postoji legitiman javni interes za ono što oni imaju reći.

Drugo: Pripreme za intervju.

Važno je znati ko je osoba s kojom ćete razgovarati, pokazati njenu pozvanost da govori o temi kojom se bavite, i uvijek je dobro da prije intervjua razgovarate i sa onima koji poznaju tu osobu i njene profesionalne vrijednosti, i to će vam pomoći da postavite relevantna pitanja. To ne znači da u pripremi treba da se „preučite“ – vaš je cilj da pitate i dobijete zanimljive odgovore a ne da pokazujete kako „sve znate“.

Treće: Slušajte i slijedite tok razgovora.

U pripremi za intervju dobro je napraviti podsjetnik s pitanjima i temama o kojima želite razgovarati, ali nemojte slijediti neki čvrst scenarij i ograničiti intervju unaprijed pripremljenim pitanjima. Otvoren razgovor ponekad će osvijetliti temu kojom se bavite iz nekog neočekivanog ugla.

Četvrto: Uvijek pitajte „zašto“.

Kad osoba kaže nešto zanimljivo, pokušajte je navesti da kaže više o tome (šta mislite kad to kažete; možete li mi to objasniti). Postavljajte pitanja koja potiču na detaljan odgovor. Recimo: ako povodom nekog teškog iskustva pitate „jeste li se bojali?“ dobićete odgovor „da“ ili „ne“ ali ako pitate: Šta ste vidjeli, šta ste osjećali? – dobićete zanimljiviji odgovor.

Peto: Počnite od opuštenijih pitanja.

Pitajte osobu o djetinjstvu, školovanju, porodici. Ako ste razgovarali s onima koji tu osobu znaju iz škole, sa studija, iz susjedstva – tražite da ispriča neku anegdotu iz tog doba.

Šesto: Šta bi rekli drugi?

Dobar intervju pokazaće šta o vašem sagovorniku kažu i misle drugi. Dobro pitanje na tu temu je: Ko su vaši najbolji saveznici i šta bi oni rekli o vama? A najveći kritičari?

Sedmo: Tražite primjere.

Ako sagovornik govori o nečijim „velikim doprinosima“ i „brizi za manje sretne“ u društvu, tražite neke primjere za to.

Osmo: Dodatni izvori.

Pitajte osobu ko bi još mogao biti pozvan da govori na teme iz vašeg intervjua, nazovite relevantne ličnosti spomenute u razgovoru.

Deveto: Poštujte sagovornika.

Kad tražite intervju, važno je razlikovati profesionalnog sagovornika – posebno političara ili predstavnika za štampu – i „obične ljude“ kojima je to vrlo rijetko iskustvo s novinarima: Jedni su plaćeni da služe javnosti, pa i da daju odgovore i na nejneugodnija pitanja; s drugima je potrebno poštovanje i strpljenje.

Deseto: Kraj kao početak.

Kad završavate intervju, uvijek je dobro pitati: Ima li još nešto što biste htjeli dodati; nešto što je trebalo da pitam a nisam pitao? Nerijetko će se dogoditi da takav kraj zapravo postane početak intervjua: uvod u manje poznate uglove teme o kojoj ste razgovarali. I, ne zaboravite: ostavite sagovorniku posjetnicu s brojem telefona i e-mail adresom u slučaju da želi nešto važno dodati ili vas obavijestiti o vlastitom sljedećem projektu od javnog interesa.

(Ako ste iščitali ovaj podsjetnik ne zaboravite kako s uvažavanjem svih iskustava novinaru preostaje da ipak sam uradi ono što osjeća da je najbolje.)

U članku "Ronald Reagan nepodoban" Kemal Kurspahić je pisao o svojim iskustvima u novinarstvu i najboljim lekcijama koje je naučio, a ova lista od 10 savjeta nastavak je tog teksta.  

Infografiku koja ilustruje 10 savjeta za bolji intervju, preuzmite u nastavku:

___