Napredak tehnologije omogućio je novinarima preciznije i brže otkrivanje korupcijskih skandala, ali su i sofisticirani mehanizmi novih tehnologija omogućili lakšu pronevjeru novca znatno diskretnijim metodama. Način na koji se korupcijski skandali odvijaju promijenio se u današnje vrijeme, smatra Natalie Baharav, zadužena za sektor medija i odnosa s javnošću u organizaciji Transparency International u Berlinu.

 

"Korupcija se danas ne odnosi samo na davanje novca u koferima ispod stola, mnogo je šira od toga. Danas živimo u globaliziranom svijetu sa mnogo tehnologije namijenjene za borbu protiv korupcije, ali, koja, također, kreira korupciju", kaže Baharav i dodaje kako je prije 23 godine, kada je TI počeo sa radom, davanje mita bilo još uvijek "prilično legalno".

 

Posljednjim velikim novinarskim otkrićem, koje je okarakterisano kao jedan od najvećih medijskih poduhvata u historiji, aferom Panama Papers, promijenjen je smjer onoga što je prihvatljivo, kaže Baharav.

 

"Mislim da za mnoge od nas koji radimo u antikorupcijskom sektoru nekoliko godina, kompletan sistem koji naglašava globalnu korupciju nije došao kao iznenađenje, ali za generalnu javnost jeste, i ne možete se zaista boriti protiv korupcije bez tog osvještavanja. Pritisak dolazi od ljudi, jer se političari neće pomjeriti sami od sebe, potrebni su vam mediji, treba vam tehnologija kako biste pritisnuli političare da urade nešto u vezi sa korupcijom."

 

 

"Novinar koji ne želi objelodaniti slučajeve korupcije, bez obzira na to koju mu tehnologiju omogućite, neće to uraditi", smatra Agron Bajrami, urednik najvećih dnevnih novina na Kosovu, Koha Ditore.

 

"Govorim ovo jer kroz historiju novinarstva, priče kao što su Panama Papars postojale su i kada nije bilo razvijene tehnologije. Jedan od najpoznatijih slučajeva, afera Watergate, koja je trajala tri-četiri godine i otkrila korupciju na najvišim nivoima u SAD-u, sve do predsjedničkog kabineta, desila se i otkrivena je kada nije bilo interneta, kompjutera i s osnovnom tehnologijom", kaže Bajrami i dodaje da, ukoliko ne postoji profesionalnost u novinarstvu, tehnologija predstavlja samo "igračku" koja neće biti iskorištena.

 

"Tehnologija jedino služi da učini taj profesinlaizam brzim koliko je to moguće."

 

 

Iako danas postoji mnogo više medijskog razotkrivanja velikih korupcijskih afera, često nije dovoljno samo otkriti i javnosti predstaviti neki problem da bi se on zaista i riješio. Danas čitamo o korupciji gotovo svakodnevno, i to ne samo o malim slučajevima nego i o velikim skandalima širom svijeta, ali bez obzira na to što su ljudi "ljuti i osjećaju da je to pogrešno", kada dođu novi izbori glasaju za iste one političare koji su bili umiješani u takve procese, smatra Baharav iz Transparency Internationala.

 

"Javnost ne zauzima stav i ne kaže - 'u redu, on je možda izgradio mostove, ili ona je izgradila bolnice, ali, također, su se obogatili'."

 

Kako bi se problem korupcije riješio, Baharav vjeruje kako je potrebno ispuniti nekoliko uslova.

 

"Ključne potrebne stvari su: javnost koja je samoorganizovana, istraživačko novinarstvo i mediji koji izvještavaju o tome, kao i hrabri tužioci koji istupaju i veoma su etični, i kažu 'ovo staje sa mnom', a potrebna je i određena politička volja", kaže on.

 

 

Kako bi novinari mogli izvještavati o kompleksnim temama kao što je korupcija potrebna je njihova potpuna nezavisnost od političkih i ekonomskih lidera u nekoj zemlji, jer su upravo oni ti koji se često nalaze u centru korupcijskih afera.

 

Međutim, širom svijeta svjedočimo trendu prilagođavanja mainstream medija političkim i komercijalnim interesima, kaže Suhad Baaba iz organizacije Just Vision koja svojim djelovanjem nastoji povećati medijsko izvještavanje i podršku izraelskim i palestinskim grassroots aktivistima u izgradnji bolje budućnosti u toj regiji.

 

"Svjedočimo situaciji da, u SAD-u imate, na primjer, Ruperta Murdocha, koji ima monopol nad većinom mainstream medija, u Izraelu imamo poslovne tajkune kao što je Sheldon Adelson koji su u stanju da kontrolišu dvije najčitanije novine u Izraelu, što, zapravo, znači da su u mogućnosti da kontrolišu javni narativ o ključnim problemima u ključnim vremenima".

 

Shvativši da je malo medijskog izvještavanja o liderima civilnog društva koji prozivaju korumpirane političare i biznismene, organizacija Just Vision pokreće web stranicu kako bi riješili problem uske povezanosti medija i političara.

 

"Tako smo prije dvije godine pokrenuli stranicu na hebrejskom jeziku Sikha Mekomit s namjerom da predstavimo izraelskoj publici priče o ljudskim i civilnim pravima o završavanju okupacije, o grassroots organizovanju, kako bismo prekinuli veoma uzak narativ mainstream medija kada je riječ o ovim problemima", kaže Baaba.

 

Prije kreiranja stranice, obavili su razgovore s mnogim lokalnim urednicima u izraelskim značajnim medijima, koji su im rekli kako javnost nije zainteresovana za takve priče i kako su im potrebne brze i privlačne vijesti, te da političke teme o kojima namjeravaju izvještavati ne brinu građane.

 

Ipak, danas ova web stranica ima 1.7 miliona čitalaca, a iz organizacije Just Vision ističu kako su svjesni da politički lideri obraćaju pažnju na ono što pišu.

 

 

Novinari kosovske web stranice Kallxo.com počeli su prije godinu istraživati na koji su način stare građevine u Prizrenu, koje predstavljaju kulturno naslijeđe tog grada, bile srušene da bi na njihovom mjestu bili izgrađeni hoteli i tržni centri. Zanimljivo je da je nakon njihovog pisanja, tužilaštvo promijenilo dotadašnji način rada, objašnjava Kreshnik Gashi, jedan od autora stranice.

 

"Iznenađujuće je kako su tužioci, koji su dva dana prije toga pili kafu na trgu Šadrvan tek tada uspjeli shvatiti da je u Prizrenu nešto ilegalno izgrađeno nekoliko metara od njih. To je uloga medija na Kosovu, da kažu tužiocima da budu državni službenici kada se nešto dešava pred njihovim očima".

 

Kasnije su nastojali tužilaštvo izložiti pitisku i periodično su tražili izvještaje o svemu što su učinili u razotkrivanju tih slučajeva i u podizanju optužnica.

 

Na takvim pričama novinari mogu raditi u onim društvima koja imaju aktivne građane, spremne da prosljeđuju informacije o problemima koji se dešavaju i pomažu novinarima da uoče priče.

 

"Naravno, novinar koji nema informacije ne može napraviti vijest. Uzimajući u obzir da se u našoj zemlji, oni koji izvještavaju o korupciji ili ljudi koji pokušavaju kontaktirati novinare nalaze u veoma lošoj situaciji, u nekim slučajevima su ucjenjivani ili im je prijećeno, odlučili smo uspostaviti platformu gdje građani mogu prijaviti ovakve slučajeve bez otkrivanja identiteta".

 

Stranica je s vremenom je počela nuditi mogućnost građanima Kosova da prijave korupciju i pošalju materijale koji dokazuju da se nelegalna aktivnost desila.

 

Gashi objašnjava kako su prvog dana nakon osnivanja stranice primili ogroman broj informacija, a do sada, četiri godine nakon uspostavljanja platforme, imali su preko 7.000 prijava građana.