Nije važno da li se desilo ili nije ono o čemu se piše - mediji su prenijeli, privukli pažnju i javnost je reagovala.

foto: pixabay/ilustracija

Bizarnu priču kako su navodno u zamrzivaču dojučerašnjeg šefa misije EU u BiH Larsa Gunara Vigemarka pronađene dvije smrznute mačke mnogi su portali nedavno požurili da preuzmu sa bloga Slobodana Vaskovića gdje je originalno objavljena. U nekoliko rečenica, bez navođenja ili opisa izvora, navodi se da su u Vigemarkovoj rezidenciji nakon njegovog odlaska iz BiH u septembru pronađene mrtve životinje, što je on kasnije i negirao u izjavi za Klix.

Neovisno od toga da li je priča o mačkama istinita ili ne, predmet ove analize je način na koji se ona pojavila u javnosti i kako se proširila. Prije svega da podsjetimo da čak ni u originalnom tekstu na blogu ne postoji nikakav dokaz o navodnim mačkama nego se konstatuje da je svima koji su upoznati sa slučajem naređeno da se sve mora „zataškati“.

U tekstu se objašnjava da „Mrtve zaleđene mačke pronađene su prilikom čišćenja rezidencije nakon Vigemarkovog odlaska i o tome su obaviješteni predstavnici delegacije EU, koji su pokušali zataškati ovaj nevjerovatan, bizaran i užasan skandal... Osobama koje su čistile rezidenciju naređeno je da ćute kako bi se od javnosti sakrila jeziva činjenica”. U tekstu ne postoje bilo kakve izjave ili dokumenti, fotografije, video snimci, kojim bi se na bilo koji način potvrdile ove tvrdnje. Niti dao mogući kontekst – otkud i zašto mačke u zamrzivaču, ako su već tu.

Osim toga što se u tekstu praktično ne navode nikakvi izvori, čitava situacija se dodatno dramatizuje, tako što se navode potencijalni razlozi, zbog čega su se nesrećne mačke našle u zamrzivaču. „Veliko je pitanje kakva je zaista osoba Vigemark i čemu je sve sklon“ „Da li je Vigemark mučio nesretne životinje, prije nego ih je zaledio, ili činio još gnusnija nedjela, sada možemo samo da pretpostavljamo“; „Vigemark je, kada je odlazio, trebalo da ponese i zamrzivač sa sobom - bio je to najsigurniji način da sakrije svoju perverziju“; „Zašto su se tu našle, veliko je i jezivo pitanje“. Ovakvim konstrukcijama se pojačava određena neizvjesnost u tekstu dok se Vigemark pred očima publike pretvara u bizarnog i perverznog čudaka, odnosno u sve suprotno od onoga kakvim se predstavljao. Tako da sam tekst više liči na scenario holivudskog blokbastera iz recimo DC-ove ili Marvelove kuhinje, u kojoj se Vigemark pojavljuje kao odmjereni političar koji se tokom filma pretvara u bizarnog monstruma.

Tekst napisan u maniru “već se zna” i objavljenom na jednom blogu, tema je za drugu analizu. (Iako se to u potpunosti ne može odnositi na blog Slobodana Vaskovića budući da je uticajan i prepoznatljiv dugogodišnji novinar u BiH) Predmet ove analize je reakcija medija.  

S obzirom na to da su u originalnom tekstu zanemareni mnogi principi novinarske profesije, poput provjere izvora i neostrašćenog izvještavanja, onda se može reći da sam tekst nema funkciju zadovoljavanja javnog interesa, već služi jeftinom prikupljanju „lajkova“ i izazivanju pažnje. To nije smetalo gotovo svim online portalima da podijele objavu pozivajući se na blog Vaskovića. Oni mediji koji su prenijeli ovaj tekst bez da su prethodno provjerili njegovu vjerodostojnost su podjednako neprofesionalni kao i sam autor, jer su saučesnici u širenju takvih sadržaja.

Ni demanti nije što je nekad bio

Kako to obično biva, ubrzo je uslijedio demanti. Vigemark je ocijenio da je kompletna situacija zapravo jedna velika „glupost“, te da je on svoje ljubimce poveo sa sobom nakon što je napustio BIH ("Da, imao sam dvije mačke i ponio sam ih sa sobom“). Ono što je ipak specifično u ovom slučaju jeste činjenica da se nije sve završilo sa demantijem. Naime, odmah nakon toga, Vasković je odgovorio novom objavom na svom blogu pod naslovom: „Vigemark laže; Zamrznute mrtve mačke su pronađene u njegovom zamrzivaču, nakon što je napustio BiH“. Vrlo je zanimljivo da se i u ovom tekstu uporno nastavlja sa neutemeljenim i neargumentovanim tvrdnjama da je Vigemark slagao javnost te da su mačke pronađene u njegovom zamrzivaču. Ovog puta kao argument se koristi intervju sa Vigemarkom koji je objavljen u listu Gracija 28.12.2018. a u kojem se navodi da Vigemark nema samo dvije, već više mačaka. Autor nakon toga zaključuje da, s obzirom da su samo dvije napustile BiH zajedno sa njim, ostale mora da su ubijene i zamrznute. Ipak ono što se jasno vidi iz intervjua, a propušteno je da se naglasi u blogu, jeste da je Vigemark imao ideju da preostale dvije mačke pokloni nekom od čitalaca „Gracije“ na kraju svog mandata. („Pored Ricey i Kyrie, Lars-Gunnar Wigemark trenutno ima još dvije mačke, koje je njegov sin ovog ljeta pokupio sa sarajevskih ulica i doveo u rezidenciju. Ambasadorova je želja da ove dvije mačke, kada na kraju svog mandata bude odlazio iz Sarajeva, pokloni jednom od naših čitatelja i čitateljica”). Izostavljajući ovu vrlo važnu informaciju, autor pravi popularnu logičku grešku non sequitur pri čemu se publika navodi na krivi zaključak, koji jednostavno ne slijedi nužno iz postavljene premise. “Kako je sam potvrdio da je "imao dvije mačke i ponio ih sa sobom", jasno je da su druge dvije ostale zamrznute u zamrzivaču!”

Zaključak  više podsjeća na scenu humoristične serije “Obećana zemlja” autora Željka Pervana. Naime, u jednoj od epizoda se odigrava suđenje u kojoj se kao argument protiv optuženog navodi to što se dotični ne nalazi na nekoj običnoj, sličajno odabranoj, umjetničkoj slici koja je vjerovatno stara nekoliko desetina godina. S obzirom da ga nema na (umjetničkoj) slici, izvodi se (logičan) zaključak da optuženi mora da je (za to vrijeme) učinio ono za šta ga se tereti, jer da nije to učinio nalazio bi se na slici. Ovakav način zaključivanja je razumljiv i poželjan u jednoj humorističnoj emisiji, ali u (ozbiljnom) novinarstvu je daleko od toga.

Mediji i reakcije

Neki od najčitanijih novinskih portala u BiH, Klix, Vijesti.ba i Cazin.net su objavili bizarnu vijest koja je tako došla do velike publike. Iako je Klix prvobitno objavio sažetak Vaskovićevog bloga, a tek kasnije i reakciju Vigemarka, ostali portali uglavom su objavili ili jedno ili drugo. Pored najčitanijih portala vijest je preuzelo i na desetine drugih portala iz BiH ali i regije. Neki od njih su Saff, Poskok.info, Bljesak.info, Znamo.ba, BLportal, Depo portal, Oslobođenje, Slobodna Bosna, Faktor.ba itd.

Priču su objavili i tzv, clickbait portali, ali i oni koji se predstavljaju za informativne, profesionalne portale se jasnom uređivačkom strukturom. Objavljivanje neprovjerenih vijesti i spekulacija nisu samo maniri tzv. divljih portala, što može biti indikator sve nižeg nivoa profesionalizma i odgovornosti u online sferi.

Takođe, “vijest o mačkama” se proširila i na web portale pojedinih etabliranih TV kuća u BiH kao što su Face TV, RTVBN, Hayat. Interesantno je da objavljeni tekst praktično isti na svim portalima, što zapravo može da sugeriše da je copy-paste tehnika objavljivanja sadržaja u online sferi jedno od osnovnih pravila. Ono što je pohvalno jeste da portali javnih emitera ipak nisu uskočili u voz senzacionalizma i ignorisali su neprovjereni sadržaj.  

Bilo kako bilo, preko noći javni (online) prostor je zabavljen “viješću” o smrznutim mačkama. Komentari i reakcije publike pokazuju da vijest ne mora biti provjerena i vjerodostojna da bi izazvala reakcije, naprotiv. Pošto je u poplavi različitih sadržaja relativno teško procijeniti šta je realno, a šta izmišljeno, čini se da osnovni kriterijumi za popularnost nekog sadržaja su da je provokativan, šokantan, bizaran, dok je vjerodostojnost u drugom planu. Ovakvo ponašanje publike je u skladu zapravo sa konceptom post-istine, odnosno situacije u kojoj provjerene činjenice igraju manju ulogu u donošenju odluka nego uvjerenja i stavovi.

Sadržaj je očekivano izazvao veliki broj komentara i reakcija različitog karaktera. Među reakcijama je bilo ironičnih, satiričnih, komičnih objava onih koji su koristili situaciju kao poligon za zabavu i satiru.

(Ove što ste ponijeli da li su bile zaledjene ili odledjene?; Uvjek sam sumnjao u njega da je ALF; Jedna se zvala Bosna a druga Hercegovina...; sad kada mačka pravi sranja po kući ne govorim joj više ne Mau, već Wigemark).

Takođe ubrzo su se na društvenim mrežama počeli pojavljivati komični gif-ovi i meme-ovi koji na neki način ismijavaju apsurdnost situacije. Takođe, bilo je i onih koji su odmah osudili ponašanje Vigemarka (I onda ovakav polusvijet dođe, šepuri se po BiH i dijele nam pamet; vjerovatno ih je zaboravio ponijeti ili su bili problemi oko transporta ali ih je barem mogao zakopati prije je otisao a sad nesto petlja; Bježi, ba, tamo - mačkojedu jedan; Nevjerovatno, i takvi ljudi ti govore sta da radis i kako da se ponasas!).

Konačno, ima i onih koji su posumnjali u vjerodostojnost informacije i pokušali su da ukažu na nelogičnosti koje se pojavljuju (Google ne prikazuje niti jedan rezultat za pojam Wigemark cats. Znači naše novinarsko čudo Vasković jedini ima direktni kontakt sa ljudima koji su čistli Wigemarkovu vilu i jedino su njemu bili voljni otkriti tu informaciju; Zar te ne zanima saznati citavu istinu nego samo nagadjanja Vaskovica prije nego sto doneses takav zakljucak?).

Ovdje više nije važno da li se stvarno desilo ono o čemu se piše, s obzirom je “šteta” već učinjena. Reakcija publike je isprovocirana kao i veliki broj lajkova i dijeljenja.  Čini se da suvoparna i nezanimljiva stvarnost nije ono što zanima veliku većinu korisnika, pa na mjesto takvih sadržaja dolaze uzbudljive, dramatične neprovjerene tvrdnje, različiti oblici dezinformacija, kvaziinformacija, netačnih navoda. U tom smislu može se reći da klikbejt senzacionalizam ruši sve novinarske standarede profesije pred sobom i uvodi nova pravila ponašanja u online sferu. Vrlo teško, gotovo nemoguće je spriječiti ili na bilo koji način regulasti „anarhiju“ koja vlada u online sferi. Postoje različiti besplatni online alati i softveri koji služe za provjeravanje vjerodostojnosti sadržaja koji se objavljuju na internetu. Osim toga tehničkog aspekta, vrlo važno je raditi na razvoju kritičke svijesti kod publike, od najranijih uzrasta. Kritičko propitivanje medijskih sadržaja je vještina koja je neophodna za savladavanje izazova u savremenom medijatizovanom društvu.

___