Šta se desilo sa spomen pločom na kojoj je čuvena fotografija ranjenog Tita

Jedan slučajan pregled arhive Oslobođenje iz 1975. godine odveo nas je na „kraj svijeta“. U selo Bogoviće koje mnogi znaju kao najkraći opis za mjesto „Bogu iza nogu“. Kad bi se u Bosni kazalo „To ti je u Bogovićima“ željelo se reći da odustaneš od puta.

Za mnoge ovo je bilo mjesto iz narodnog predanja bez ikakve veze sa realnošću. Prije nekoliko dana bili smo u tom selu, nadomak Sarajeva. Nekih četrdesetak kilometara. Kako kaže domaćin Muharem Memišević, gledajući u svoj automobil, ponekad je lakše stići iz Bogovića do Sarajeva nego sa Dobrinje koja je sarajevsko naselje.

Fotografija

Povod je bila poznata fotografija. Tražeći po arhivu Oslobođenja iz novembra 1975. naišli smo na fotos ranjenog Tita. Sa one čuvene, možda i najpoznatije ratne fotografije. Zajedno sa Ivanom Ribarom. U kolektivnoj svijesti to je uvijek bio snimak sa Sutjeske neposredno nakon ranjavanja. Ponekad se, kao u Dedijerovom ratnom dnevniku navodi „Tito i Ribar u Petoj ofanzivi“. U drugim publikacijama često se koristi uža lokacija - Zelengora. Međutim, Oslobođenje od 4. novembra 1975. izvještava iz sela Bogovići povodom otkrivanja spomen ploče. Na njoj je u mermeru uklesana slika ranjenog Tita. I napisano da je slika napravljena upravo na tom mjestu između 18. i 21. juna 1943. Dakle, deset dana nakon ranjavanja i kada je Vrhovni partizanski štab nakon sto kilometara neprestanog pješačenja tu uhvatio nekoliko dana odmora. Tako je nastala glasovita fotografija Save Orovića.

Najpouzdaniji opis pozadine ove priče o fotografiji nalazi se u knjizi Bila Dikina (Sir Frederick William Deakin), „Bojovna planina“ (The Embattled mountain).

Dikin je bio član britanske misije „Typical“ koja se padobranima spustila kod Žabljaka gdje je boravio Tito. Oni su 27. maja poletjeli iz Afrike u avionima kojim su pilotirali 20-godišnji Novozelanđani. Britanska misija pridružila se Vrhovnom štabu partizanske vojske. Zajedno su prošli pakao Sutjeske. Devetog juna 1943. u bombardovanju je poginuo vođa te misije Bil Stjuart (Stuart) a Tito je ranjen.  

Nakon proboja obruča vođstvo partizanskog pokreta kretalo se prema Romaniji. Dikin opisuje 18. juni 1943. i tišinu opustjelog sela Bogovići koju prekida „kurir koji je sav zadihan javio da je transport mazgi koje su nosile arhivu štaba i Partije i radio stanicu britanske misije upala u zasjedu. Tito se sa s glavom među šakama naslonio na sto. Niko se nije ni pomakao ni progovorio“.

Onda se kao u nekom filmu situacija naglo mijenja i začuli su se ljudski glasovi i zveket potkovica. Uočavajući konture neobične čete koja pristiže Dikin navodi: “U sredini na konju je mršava prilika. Utisak ove prikaze (lice sa uskom šiljatom kapom kao u srednjovjekovnog strijelca uokvireno oštrom i prkosnom bradom čija je bjelina bljesnula kao svetionik) bio je uzbudljiv.  Članovi štaba izvikivali su oduševljene pozdrave. Tito je istrčao da zagrli starca. Bio je to Vladimir Nazor. Izgledao je kao da je stigao iz Servantesovog svijeta. Kolona je stigla sa arhivama i britanskom radio opremom. Zasjeda nije uspjela. Naše tmurno raspoloženje nestalo je isto tako naglo kao što nas je obuzelo“.

U Bogovićima je britanska misija ustalila svoje veze sa komandom u Kairu. Tada je dogovorena pomoć partizanima. Lijekovi, sanitet, kondenzovana hrana, eksploziv za miniranje željezničke pruge, po mogućnosti odjeća. Što će reći ovo je bio početak savezničke pomoći Novoj Jugoslaviji koja nije prestajala do pada Berlinskog zida.

Za ljubitelje jubileja podsjetimo 25. juna 1943. (prvi pokušaj 23. juna bio je neuspješan) jedan Halifax izbacio je prvu pošiljku paleta. Eksploziv, rezervnu radio stanicu i nešto zavoja. Negdje avgusta iste godine u jednom od paleta bačenim iz aviona dobijene su i lopatice za ubijanje muha. Dva paketa.

Bogovići today

Do Bogovića može se iz Sarajeva stići iz dva pravca. Odabrali smo magistralni put preko Mokrog i Ravne Romanije. Onda se siđe sa ceste i nekih desetak kilometara trucka kroz usku šumsku stazu. U jednom trenutku šuma se izgleda umorila i pred nama je pukao pogled na selo. Tu na vrhu staze pronašli smo pećinu pred kojom je nastao čuveni snimak. Ploča je bila razbijena. Čini se da joj je presudio udarac nekim tupim oruđem. Preživjela je samo glava Ivana Ribara i latinični natpis „Ovde je drug Tito boravio od 18. do 21. juna 1943“. Partizani su se skrivali u pećini tokom dana a noću bi silazili u selo. Iza pećine u slučaju opasnosti imali su gustu šumu kao odstupnicu.

Foto: Boro Kontić / Spomen ploča danas

Foto: Boro Kontić / Ulaz u pećinu, Bogovići

Spustili smo se do sela i u prvoj kući sreli Momira Radovića. On se sjeća tih godina i kako je došlo do postavljanja ploče. Potvrdio nam je da je svečanosti otkrivanja spomen ploče prethodio dolazak struje i probijanje puta do sela. Tako da je ploča sa Titovim likom osvijetlila i povezala ovo selo duboko uvučeno u Romanijski plato. Radović se sjeća reflektora za koji je izrađen poseban nosač i koji je noću osvjetljavao spomen ploču. Šalter koji se uključivao svako veče bio je smješten u njihovoj kući. On tvrdi da je ploča uništena za vrijeme posljednjeg rata ali ne zna ko je to uradio. Na pitanje o mogućnostima da se ploča obnovi smatra da je to stvar Opštine Pale kojoj pripada selo Bogovići.

Foto: Boro Kontić / Pogled na Bogoviće

Malo ispod kuće Radovića naišli smo na dvojicu mještana koji su zajednički lopatali. Slavišu Radojkovića i Muharema Memiševića. Širili su kanal pored puta. Kako kažu ovdje kad kiše krenu odnesu sve. Put je nekad bio dobar, ali niko ne radi na održavanju pa moraju sami. Slaviša je odmah rekao da je ploča sa Titovim likom razbijena prije rata. On čak tvrdi da u policiji ima zapisano i ko je i kad je to uradio. I Muharem potvrđuje da je ploča slupana prije rata. Negdje 1991. ili čak ranije. Ko je i kako to uradio – ne zna. Najvjerovatnije noću. Kaže da su to bile lude godine, a onda se zaratilo i o tome više niko nije ni razmišljao. Muharem nam je dao i objašnjenje nekoliko petokraka ucrtanih u stijenu oko pećine. To su bile markacije puta kojim se Tito kretao ovim selom juna 1943. Cijelo je selo bilo markirano, on se sjeća jedne na njegovoj štali. Dosta ih je nestalo. Ostale su sačuvane koje su bile urezane u kamen. Svakog 27. jula (Dan ustanka naroda i narodnosti BiH) u selu je bilo veselje. Narodni teferič. Bina se napravi, govor, onda svirka, bacanje kamena s ramena. U to vrijeme, sjećaju se, autobus je išao pet puta dnevno, vozila se djeca u škole a radnici na posao. Svi su u selu radili. Neko u pilani, neko u Famosu, u šumarstvu, školama. Oba su vozarili dok su se školovali. Nekad je u selu bila i četvororazredna škola. "Svi smo u nju išli", kaže Muharem, koji nam je učas izdiktirao bošnjačka i srpska prezimena sa ovog prostora. Memiševići pa Kadrići, Debići, Mujanovići, Lelo, Šuvalije, Muratovići, Spahići, Džaferagići, Bečići i Rizvanovići. Kod Srba, porodice Šarac, Radovići, Radojkovići, Ninkovići, Furtule, Čvoro, Breze...

Slaviša se sjeća da su nekad autobusi vozili 120 mještana do Pala. On je radio u Famosu koji je imao 3200 radnika. Pilana više od hiljadu.

Video: Nejra Hasečić

U povratku sišli smo boljom cestom do Pala. Kvalitetan makadam a zadnjih deset kilometara asfalt. Sela, tipična bosanska. Kao da ne mogu bez društva i uvijek idu u pratnji gustih šuma i kamenitih planinskih vrhova.

Na ovom putu pronašli smo još jednu spomen ploču iz partizanskih vremena, ali sačuvanu. U selu Majdani. Podignuta 1953. godine sa slovima koja su izgubila sjaj. Ipak može se razabrati da je posvećena narodnom heroju Slaviši Vajneru Čiči i borcima koji zajedno sa njim „padoše u borbi za slobodu“. Čitajući, više nagađajući prezimena, uočili smo nekoliko sa Muharemovog spiska. Mnogo više njih iz raznih jugoslovenskih gradova.

Tako je ovdje prohujala historija. I one slomljene i one sačuvane spomen ploče više ništa ne kazuju ovim ljudima. I domaćini su znali za priče o Bogovićima kao simboličnom mjestu smještenom još dalje i od najdaljeg puta. Danas kad je sve postalo blizu ostali su sami kao i razbijena ploča koja je svjedočila o ljudima koji su u svom vremenu pobijedili fašizam.

___

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.