Otpor prema 5G tehnologiji nije nova stvar i korijene vuče iz otpora prema radio talasima.

foto: Pixabay

Hawkeye ubija nekog u Japanu, a onda osjeti pogled na svojim leđima. Black Widow. „Ne bi trebalo da si ovdje“, kaže, ne osvrćući se. „Ni ti“, odgovara Scarlett Johansson i tako nastaje jedan od najpopularnijih memova iz Avengera. E tako sam se ja osjećao kad sam vidio desetine naučnih istraživanja na sajtu 5G KRIZA – Američki projekat za odgovornu tehnologiju.

Uredno indeksirani, razvrstani i pravilno citirani naučni članci na sajtu koji dokazuje da je 5G tehnologija opasna po zdravlje. Nisam navikao da se teoretičari zavjere zapravo koriste naukom, obično bi to bio jedna pogrešno interpretirana studija od prije 20 godina i onda samodovoljni i zatvoreni krug pogrešnih zaključaka iz pogrešnih premisa. Ono što ću otkriti je da su nauka i teorije zavjere mnogo kompleksnije povezane, a puno toga proizlazi iz nesavršenog ustrojstva moderne nauke i načina na koji se o njoj izvještava.  

Osnove o 5G-teorijama zavjere

Teško je vjerovati da je slučajnom mutacijom gen prešao iz slijepog miša do čovjeka, a onda se, usled nesnalaženja i loših reakcija, proširio po svijetu i sada neko vaš umire, a vi ćete ostati bez svega zbog ekonomske krize koja je uslijedila. Puno je lakše prihvatiti da je SAD finansirala laboratoriju u Wuhanu, Kina namjerno raširilia virus, a ekonomije uništene jer neki milijarder želi da smanji populaciju na svijetu ili zaradi na vakcinama. Onda vaše žrtve imaju smisla. To usađivanje smisla je uostalom i osnova svake religije. I nisu ljudi odjednom postali gluplji pa sada vjeruju da je Zemlja ravna ploča, nego je internet omogućio svim tim ljudima da se povežu i počnu da dijele svoja nesavršena viđenja i objašnjenja svijeta.

Nisu ni sve 5G teorije stvorene iste i ne mogu se isto tretirati. Tu ima svega, od teorija da je 5G mreža stvorila korona virus, da ga širi, da je virus stvoren da bi telekom instalateri mogli na miru da instaliraju antene dok ste vi u karantinu, pa do toga da je 5G mreža osnova za čipove kojima će nas kontrolisati Bill Gates kada nas vakciniše svojom vakcinom za koronu. Sve su to apsolutne gluposti i idu na luđi kraj spektra teoreitačara zavjere. Nažalost, i jako opasne gluposti. Samo u Britaniji je zapaljeno više od 100 stubova sa antenama, elektro-instalateri fizički napadnuti i kada su obavljali posao nevezan za 5G. Čak je i u Boliviji, gdje nikad niko nije probao 5G tehnologiju, bilo uništavanja opreme.

Ono što je najopasnije zbog sulude povezanosti 5G i koronavirusa i vakcina, opada ionako poljuljano povjerenje u vakcinaciju. Ali ovo nije priča povezanosti 5G mreže i COVID-19, jer čak ni kontroverzni naučnici ne bi pisali o takvim nebulozama. Ono što nije besmisleno i o čemu se može i treba pisati jesu efekti 5G mreže na ljudsko zdravlje. I tu nastaje glavno preklapanje teorija zavjere i naučnih istraživanja.

Otpor prema 5G tehnologiji nije nova stvar i korijene vuče iz otpora prema radio talasima (90-ih su tvrdili za mobilne telefone da izazivaju rak mozga). Zasto baš 5G da je problem, a 4G prošao relativno bezbolno? Uglavnom jer je za 5G potrebna nova infrastruktura, tj. da neko oko vaših kuća i stanova postavi nove stubiće, dok se 4G emitovao sa starih baznih stanica. Naučni konsenzus postoji: nema dokaza o negativnim efektima na zdravlje zračenja iz 5G opsega.

Dobar dio članaka je na sajtu objavljen u časopisima sa niskim impakt faktorom, koji nisu na prestižnoj SCI listi i za koje već na prvi pogled možete uvidjeti metodološke probleme, poput premalog uzorka ili loših zaključaka. Na sajtu, međutim, ima i relevantnih časopisa i naizgled dobrih članaka, a za to nam trebaju dublja objašnjenja.

Niko ne čita naučna istraživanja, a i kad čita, pogrešno čita

Kad vidim izlistanih 100 članaka, malo mi se stomak prevrne i da nisam morao, ne bih čitao. Ljudi uglavnom pročitaju abstrakt, ako su ikad došli do naučnog članka. A nije baš lako ni doći, jer za većinu treba platiti ogromne svote, pa čak ni ruski nelegalni serveri nemaju sve dostupno.

Čak i kada biste probali da čitate, protivnici su naučni žargon i nerazumljivost, što priznaju i sami naučnici. E kada na sve to dodamo izdavače i medije koji od naučnog istraživanja hoće da naprave nešto atraktivno, onda smo u ozbiljnom problemu. Tada svako jelo ujedno i liječi i izaziva rak, iako sama istraživanja uopšte nisu tako eksplicitna u rezultatima. Recimo, ne postoji protivnik 5G koji vam neće citirati Međunarodnu agenciju za istraživanje raka (IARC) koja je zajedno sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom klasifikovala radio zračenje kao „potencijalno kancerogeno“. Ako ćete baš da čitate taj dokument vidjećete da ta kategorija znači „da postoje određeni dokazi koji nisu konkluzivni da bi zračenje moglo izazvati rak kod ljudi“, a onda ćete vidjeti da su kiseli krastavci u istoj kategoriji, dok je recimo meso u opasnijoj kategoriji, jer za meso postoji više dokaza nego za zračenje.

Naučnici nisu nepogrešivi

Meni nije najjasnije kako je Ridley Scott, genije koji je snimio Aliena i Blade Runnera snimio Prometeusa i Robina Hooda, ali sam spreman da povjerujem da sjajni reditelji ponekad snimaju loše filmove. I sa naučnicima je tako, samo što javnost očekuje da uvijek ostanu na vrhuncu svog posla. A naučnici, kao i svi, griješe, ponekad nenamjerno, ponekad baveći se stvarima koje nisu iz njiihove ekspertize, a ponekad su potpuni šarlatani. Ne mislim tu isključivo na doktora Nestorovića koji vraća bojne brodove iz budućnosti, globalno su puno bile opasnije izjave nobelovca Luca Montagniera koji je dobio Nobelovu nagradu za učešće u otkrivanju HIV-a kao uzročnika AIDS-a, i koji je kasnije radio na poptuno diskreditovanim ispitivanjima homeopatije, „memorije vode“, a u jednom trenutku tvrdio da bakterije izazivaju specijalno elektro-magnetno zračenje koje dovodi do autizma. Status nobelovca mu je međutim omugućio da sa stranica tabloida, ali i ozbiljnih medija, govori gluposti o tome kako je koronavirus nastao tražeći vakcinu za HIV i da se može ubiti njegovom teorijom talasa.

Što se zavjera oko 5G mreža tiče, najviše pometnje je unio Bill Curry, naučnik kome je okrug u Floridi prije 20 godina tražio da procijeni hoće li laptopi i bežični internet naškoditi njihovoj djeci. Ekspert za fiziku i elektrotehniku, Curry je mjerio uticaj koji zračenje ima na sivu materiju mozga i tako je nastao čuveni grafik koji ćete naći u svakoj teoriji o štetnosti 5G mreže – grafik koji pokazuje da se štetnost za mozak povećava kako se povećava frekvencija signala. Problem je što on nije baš bio ekspert za medicinu i biologiju i što u eksperimentu nije računao da između izvora zračenja i mozga postoji koža i lobanja.

Istraživanja su davno osporila Curryjev grafik, ali je on došao do Davida Carpentera, naučnika sa besprekornim referencama, ali koji je već tokom 1980-ih imao sukob sa naučnim establišmentom tvrdeći da dalekovodi izazivaju leukemiju, što nikada nije dokazano. Carpenter se ozbiljno posvetio tematici i sa kolegama predstavio Bioinitiative report, studiju na 1400 strana o tome kako je zračenje bežičnih veza opasno po zdravlje. Studija je citirana više puta na sajtu 5G Kriza, a u naučnim krugovima se smatra diskreditovanom.

Nemojte potcjenjivati naučne autoritete i efekte njihovih argumenata, čak ni kada su pogrešni. Pogledajte slučaj Lajnusa Polinga, nobelovca iz oblasti kvantne hemije i jako popularnog naučnika u 1960-im. Iako nije stručnjak za medicinu, on je 1970. objavio knjigu u kojoj je opisao kako vitamic C liječi i sprječava prehladu. Problem je što vitamin C ne liječi prehladu i postoje ozbiljna istraživanja koja su to dokazala. Ipak, pola vijeka nakon toga, bilo gdje na svijetu i doktori i laici će vam i dalje reći da uzimate vitamin C ako ste se prehladili ili imate gripu.

Eksperiment (ni)je provjerljiv

Sjećate se ono kad se učili o ekperimentima, pa je jedan od osnovih odlika bila ponovljivost, tj. da će neko u istim uslovima dobiti iste rezultate. To je osnov nauke i ono čime je ona metodološki superiornija od drugih vidova sticanja znaja o svijetu. E pa loše vijesti su da to ne radi, ili barem ne radi dobro.

Naučni časopisi forsiraju nova istraživanja, potvrđivanje hipoteze i statistički značajne efekte, a za ponovljena istraživanja jednostavno nema ni novca ni prostora. Jedna studija je 10 godina pratila važna i visoko-citirana istraživana iz oblasti psihijatrije i utvrdila da su kod manje od 13% urađena istraživanja koja su potvrdila rezultate. Druga je pokazala slične rezultate za članke iz psihologije. I tu nastaje problem. Ako istraživanje nije ponovljeno, ili ne postoji pregršt sličnih istraživanja sa sličnim rezultatima, ono u naučnom svijetu ne bi trebalo da znači ništa i ne može biti dio naučnog konsenzusa. To naravno neće spriječiti teoretičare zavjere da ga koriste u svojoj argumentaciji kao svetu naučnu istinu.

Greške u istraživanju

A možda je istraživanje jednostavno loše. Loše ste stratifikovali uzorak, pa vaša tvrdnja se ne odnosi na generalno populaciju. Pomiješali ste korelaciju i kauzalitet pa mislite da jedna pojava izaziva drugu, iako nije tako. Vaša oprema i vaši laboratorijski uzorci su loši ili zagađeni. Zanemarujete nalaze koji ne idu na ruku vašoj hipotezi. Nemojte ni u jednom trenutku da pomislite da se ovo rijetko dešava u naučnim istraživanjima. Zapravo se dešava često i ponekad ima ozbiljne posljedice.

Skoro trećina ćeija raka u laboratorijama je dokazano pogrešno identifikoivana. Efekti grešaka mogu biti nesagledivi. Tako je recimo čitava teorija zavjere o vakcinama koje izazivaju autizam krenula od jednog istraživanja iz 1998. objavljenog u prestižnom Lancetu, koje je bilo dokazano bazirano na greškama. Džabe su se autori poslije odrekli i izjavili da su bili u zabludi, a časopis povukao članak – nepopravljiva šteta je napravljena.

Na sajtu 5G KRIZA postoji istraživanje koje je pokazalo da radio zračenje iz mobilnih telefona izaziva rakove kod pacova i kod miševa. Ono čega nema u abstraktu ili u novinskim tekstovima o tom istraživanju jeste da su pacovi koji su bili izloženi zračenju živjeli duže, da više zračenja nije značilo više pojave kancera, da miševi i ženski pacovi nisu imali nikave anomalije i da su pacovi bili izloženi zračenju 9 sati dnevno još od kad su bili u utrobama, što nije uobičajan nivo zračenja kojem su izloženi ljudi.

Sajtovi će vam citirati i vrlo popularnu studiju koja je utvrdila da zračenja iz radiofrekfencija izazivaju rak mozga i tekst uglednog Observera koji potvrđuje takve zaključke studije. Propustiće da vam kažu da je samo par dana poslije toga Gardijan objavio tekst Davida Roberta Grimesa, istraživača raka sa Oxforda, koji je objasnio zašto su zaključci studije i teksta loši, kako su autori koristili „cherry picking“ tj. birali samo rezultate studija koji podržavaju njihovo gledište. Grimes zatim objašnjava na jednostavnom primjeru zašto radio-talasi koji se koriste u mobilnim telefonima gotovo sigurno ne izazivaju rak mozga. On kaže da se od 1985. do 2015. korištenje mobilnih telefona poraslo sa nula na gotovo 100%, pa bi se i najmanji štetan uticaj vidio u značajnom porastu raka mozga u generalnoj populaciji. A njega nema.

Nekoliko studija se zasniva i na samoprijavljivanju efekata 5G-a na zdravlje. To nije nužno netačno, ali je metodološki problematično, a to smo vidjeli i nedavno, vezano za asimptomatske pacijente oboljele od COVID-19. Naime, kasnija istraživanja su pokazala da je broj pacijenata bez simptoma značajano manji nego što se mislilo, jer pacijenti nisu bili sposobni da sami identifikuju sve simptome.  

Situacija je tradicionalno najgora u nutritivnoj nauci, gdje je jedno istraživanje pokazalo da se 40 od 50 sastojaka iz kuvara može povezati sa rakom, dok skoro sve u isto vrijeme goji i smanjuje gojaznost. Zato mnogi citiraju legendarni članak „Zašto su većina istraživanja koja se objave netačna“, Johna Ioannidisa, naučnika sa Stanforda, koji je dokazao da su istraživanja objavljena čak i u najboljim časopisima traljavo urađena.

Kad kolege recenziraju

Peer review sistem je takođe pokvaren. Sistem recenziranja u kojem bi istraživački članak anonimno recenziralo troje kolega (odatle peer) iz te oblasti i dalo komentare i primjedbe je dobro zamišljen u teoriji, ali je u praksi pokazao nedostatke. Recenziranje se ne plaća uvijek, a istraživači su već pod pritiskom da sami objavljuju što dovodi to toga da recenzije rade slabiji eksperti ili prosto ne obraćaju dovoljno pažnje. I tako imamo nedavni slučaj u kome je Xander Toftness, YouTuber i student doktorskih studija, kao šalu pomenuo u svom članku objavljenom u prestižnom peer reviewed medicinskom časopisu dio tijela koji ne postoji. Ne samo što je članak objavljen nego nepostojeći dio tijela ima i Wiki stranicu. Postoje puno članaka na 5G KRIZA stranici koji su peer reviewed, ali to ne znači da su njihovi nalazi nužno tačni i provjerljivi.

Disclaimeri

Za kraj, moram se ograditi sa dva velika disclaimera. Moglo bi se zaključiti da su nauka i sistem objavljivanja naučnih časopisa u potpunom rasulu i da nema više svrhe uopšte govoriti o nauci. To nije istina, niti je to moja namjera. Naučna istraživanja imaju ozbiljne probleme, ali i konstantan progres, a naučni konsenzusi oko bitnih stvari postoje. Da parafraziram Timothya Batesa, psihiloga sa Univerziteta u Edinburgu, ovaj sistem je kao demokratija, znamo da ne valja, ali je najbolji koji imamo. Naučna zajednica je već ponudila rješenja za mnoge od ovih problema.

Drugo, dalo bi se zaključiti iz mog teksta da sam na misiji opovrgavanja svih istraživanja koja su dokazala loše efekte zračenja 5G frekfencija. To nije moja namjera. Ja vjerujem da treba da bude više, a ne manje istraživanja u ovoj oblasti. Vidjeli smo sa koliko su štete napravili olovo, azbest i teflon dok su se slobodno i komercijalno koristili kao bezbjedni. Ja se lično zalažem da ukoliko naučna zajednica procijeni da efekte 5G mreže treba prvo proučavati, nacionalne vlade odlože instalaciju 5G opreme. To međutim za sada nije slučaj, a sva ova istraživanja, dobra ili loša, su gorivo za umjerene i neumjerene teoretičare zavjere koji mogu i već prave ozbiljnu štetu.

Teorije zavjere su tu i neće nestati. To je vrlo ljudska reakcija na surovi, bezosjećajni i slučajni univerzum.

___