Christiane Amanpour, CNN-ova reporterka i Tzipi Livni, izraelska ministrica pravde, su se u nekoliko navrata sretale povodom intervjua. Uzgred, iz intervjua, naročito onog koji sadrži vizualnu komponentu, pažljivi posmatrač može zaključiti i je li bilo susreta izvan onih zvaničnih. Ćaskanja, prijema, drinkova i tome slično.

Foto: Twitter/Media Center

Posljednji intervju rađen je posredstvom linka. Ali bilo ih je i tête-à-tête. Preporučljivo je uz Tzipi Livni pomenuti francuski izraz, premda je u svijetu savremenih komunkacija manje korišćen od head-to-head ili planetarnog face-to-face. Zato što Tzipi Livni osim maternjeg jezika i engleskog, koristi i francuski. Negdje se naglašava francuski uz obrazloženje da je nekoliko godina živjela u Parizu. U domenu je pretpostavki da li bi Livni u intervjuu na francuskom jeziku pravila iste pauze kao što ih pravi kad odgovara na engleskom. U svakom slučaju, razgovarati s nekim na jeziku koji nije tvoj, jeste startni hendikep. Livni dok govori povremeno izgleda kao da traži riječ. U jednom od intervjua (august 2012) čak u jednom trenutku stane usred rečenice. Christiane Amanpour joj pomaže i dobacuje riječ (preko stola - ovdje je između njih redakcijski - studijski sto). Pretpostaviti je da bi Christiane Amanpour ovih dana tu situaciju drugačije iskoristila. Bila bi ajkula, pustila bi sagovornicu da se koprca i praćaka kao riba na suvom. Christiane Amanpour jeste bila ajkula u onom smislu u kojem reporter traži direktne odgovore na direktna pitanja. Ugriz do ugriza! Da li je Tzipi Livni bila riba na suvom? Nije. Naime, jeste u onoj mjeri u kojoj je uvijek kad se nađe pred kamerama i govori na engleskom jeziku. Bila je onakva kakva pred kamerama uglavnom jeste. Zašto nam je baš ovaj intervju preporučen pažnji? Jer je na ovdašnjim portalima ovih dana intervju ponetiran tvrdnjom da je izraelska ministrica ostala šokirana.

Rijetka je prilika vidjeti političara šokiranog. To su možda vidjeli Australijanci kada je tamošnji novinar predsjednicu vlade pitao da li je njen muž homoseksualac. I uzgred, poslije ovoga dobio otkaz.

Privučena mogućnošću da je političar šokiran, a još više da je šokirana osoba involvirana u krvave događaje što se ovih dana odvijaju “pred očima svijeta”, pogledala sam intervju. O šoku ovdje ne može biti ni govora. Zna se kakav je body language šokirane osobe. Nedvojben je, lako prepoznatljiv. Ispadaju očne jabučice iz svojih prirodnih ležišta. Tzipi Livni tek žmirka.

Da li je bila zbunjena? Ja ne bih rekla. Jedini elemenat koji ukazuje na to jeste trenutak kada u odgovoru Livni naslovljava sagovornicu sa Christiane. Kad odgovor počinjete vokativom – imenom osobe s kojom razgovarate, onda je to mala odstupnica, insistiranje na prisnosti. Livni kao da želi podsjetiti sagovornicu da se znaju i izvan ovih neprijatnih tema. Uz neki drink ili tome slično. Neko ćaskanje na kakvom primanju gdje sve vrvi od diplomacije, fino biranih riječi i nezamjeranja.

Ah da, zbunjena je ovaj put bila i frizura Tzipi Livni. U odnosu na frizuru kakvu je imala u prethodnim intervjuima, ova je bila malkice neurednija. Zbunjena?

Vijest da je Tzipi Livni bila šokirana jeste na nivou onih vijesti koje su u nekoliko navrata plasirane u opkoljenom Sarajevu. Da se Radovanu Karadžiću tresu ruke i da mu je sin prešao u redove Armije BiH. Da ne duljimo: klasični wishful thinking - seeing (Viđenje i razmišljanje koje se odvija u matrici poželjnog, priželjkivanog.i koje je najčešće daleko od realnosti).

Wishful thinking često podstiče i bujnu maštu. Kako smo već saznali da je Tzipi Livni bila šokirana, tako dalje očekujemo da saznamo kako se nakon ovog intervjua propila. Kako posjećuje psihijatra. U nedostatku mašte uvijek je na raspolaganju velika literatura. Veliki Shakespeare i njegova lady Macbeth. Tzipi Livni na dobrom putu da skonča kao Shakespearova junakinja Dabogda kćeri! 

Šta sa ovakvim fantazijama dobijaju ljudi koji stradaju u okviru politike čiji je dio Tzipi Livni? Ništa! Ništa s bezbroj uskličnika! Wishful thinking, dodatno, zna biti kontraproduktivan. On zamajava, uljuljkuje, odvlači pažnju. Podiže očekivanja, a onda poslije iznevjerenih očekivanja oduzima energiju. Svako razočarenje oduzima energiju. Ima razočarenja koja se ne mogu izbjeći, ali ima i onih za koje smo sami krivi. Takva su ona koja su posljedica wishful thinkinga.

Možda sam wishful tninking ne bi bio vrijedan pomena da na ovdašnjim portalima nije upakovan u celofan nepismenosti i neobrazovanosti koja, hajde - de, može proći u tretiranju estradnih tema. Ni manje ni više stoji da je Tzipi Livni bila “šokirana i pomalo zbunjena.” Ovo više nije u sferi loših i proizvoljnih utisaka i sugestija. Ovo je stopostotna besmislica. Biti šokiran i pomalo zbunjen u isto vrijeme? Može! Ali ako pri tome pristanemo na formulaciju: ubijen i pomalo ranjen. Da, upravo tako! Kad sasvim ozbiljno prihvatimo kao informaciju da je neko ubijen i pomalo ranjen, neosporna je i ova da je neko "šokiran i pomalo zbunjen." Intervju stoji na zvaničnoj Amanpour stranici CNN portala. Naslovljen je sa Israel shelling of Gaza hospitals ‘needs to be questioned,’ says Israeli Justice Minister Tzipi Livni. Očito je da Christani Amanpour još uvijek nisu javili da je Livni “šokirana i pomalo zbunjena”. Inače bi to bilo izvučeno u naslov?