Kako odabrati prave alate za vašu redakciju

27/02/2013

Zašto data novinari trebaju što češće isprobavati nove alate i na šta trebaju obratiti pažnju pri njihovom korištenju.

Ranije u 20. vijeku, medijska kuća koja je željela da prestruktuira svoje kapacitete za upravljanje informacijama bi potpisala ugovor od 5 ili 6 cifri sa IT gigantom kao što je IBM ili SAP. Dobila bi softver zaštićenog imena kojim upravlja nekolicina tehničkih stručnjaka koji su pohađali obuku upravo za taj alat. Grafički korisnički interfejs bi podsjećao na unutrašnjost pilotske kabine Boinga 747, zahtjevi za specifičnim karakteristikama bi bili daleki san, a održavanje bi bilo vezano za desetogodišnji ugovor.

Mnogi menadžeri još uvijek misle da se softver treba kupovati na ovaj način. Što se tiče ciljeva data novinarstva bar, ne mogu biti dalje od istine.

Igrajte na malo

U data novinarstvu se prvenstveno i iznad svega radi o iskušavanju novih načina bavljenja novinarstvom. Ne možete predvidjeti koji alat će vam trebati za 24 ili čak 12 mjeseci i sklopiti ugovor s velikom firmom za sljedećih pet godina. Umjesto toga, data novinari treba da što češće isprobavaju nove alate.

Storify, Piktochart, Infogr.am i Tiki-toki su samo četiri primjera od desetine alata koji su nikli u protekle tri godine u korist autora širom weba. Liste alata se redovno ažuriraju, ali ih je teško pratiti zbog samog njihovog broja.

Ono što je važno jeste da se vi i vaš tim možete brzo prilagoditi novom alatu i da niste zarobljenik određenog prodavca. Ključni faktor na koji treba paziti prilikom izbora alata su dostupni eksportni formati. Ako određeni alat ne može isporučiti podatke ili ih vizuelno predstaviti u otvorenom ili uobičajeno korištenom formatu, ne treba ga koristiti, jer sav vaš rad može biti izgubljen ako alat u određenom trenutku prestane da radi.

Iznova koristite podatke

Jedan od glavnih ciljeva data novinarstva je transformacija redakcija u moćne centre čiji je rad zasnovan na podacima kojima se klijenti (krajnji korisnici ili firme) mogu obratiti kada im trebaju pouzdani podaci u bilo kom formatu (tekstu ili tabelama). E sad, niko ne zna tačno kako izgleda organizacija zasnovana na podacima, ali znamo da to ima veze sa brzim izvlačenjem podataka i njihovim objedinjavanjem.

Jedna od ključnih karakteristika ovog pristupa jeste da se podaci struktuiraju na takav način da budu jasni i da se mogu iznova koristiti. Projekat PANDA predstavlja otvoreni izvor, odnosno «biblioteku podataka», u čijoj je izradi učestvovao i Brian Boyer.

Služi kao spremište svih podataka unutar vaše organizacije.

Da ne bi išli toliko daleko da postavljaju novi sistem za upravljanje podacima, neki timovi na jednostavniji i jasniji način pohranjuju ogromne količine skupova podataka. Datablog lista The Guardian, naprimjer, za pohranjivanje podataka koristi proračunsku tablicu Googlea (Google Spreadsheet). Američki časopis Mother Jones objašnjava kako se oslanja na Google Fusion Tables.

Koristite open source

Većina alata na koje ćete naići se nalaze na serveru provajdera ili negdje na elastičnoj serverskoj centrali kao što je Amazonova. Štaviše, u većini uslova korištenja na koje ćete pristati bez da ih pročitate se navodi da se usluga pruža «kao što jeste» (vidjeti ovo na Googleovom Driveu, naprimjer). To znači da ako njihovi serveri padnu i ako se vaši podaci izbrišu, ne možete uraditi ništa osim da ih ponovo strpljivo gradite. Još jedna odredba koju ćete često naći u uslovima se tiče licenciranja. Evo šta je navedeno u Uslovima usluge Storify:

Dajete servisu neekskluzivnu svjetsku licencu, bez licencnih naknada, da objavljuje, koristi, distribuira, modifikuje i pravi izvedene radove od vašeg sadržaja i priča.

Drugim riječima, ovaj servis, ako želi, može vaš sadržaj preprodati vašem konkurentu. To je možda nešto što želite da izbjegnete. Google Maps je upozorio na ovo krajem 2011. godine kada je iznenada promijenio svoje uslove korištenja. Google Maps, koji je nekada bio besplatan, sada će koštati čak $4 na svakih 1.000 zahtjeva.

Ako planirate da koristite određeni alat u strateškom obimu, definitivno treba da izbjegavate ove zamke. Možete direktno stupiti u kontakt sa provajderom radi pravljenja novog ugovora (premijum planovi većine servisa ionako uključuju ovakve odredbe) ili možete instalirati svoj alat iz open source-a.

Dobra alternativa za Google Charts, naprimjer, jeste Datawrapper, jer predstavlja potpuno open source i može se postaviti na vlastite servere (napomena: ja učestvujem u timu koji ga izrađuje). Što se tiče karata, Open Street Map se može koristiti umjesto Google Maps.

Pitanja sigurnosti

Vi ili neki novinar u vašoj blizini će nekada u budućnosti vjerovatno imati dodira sa povjerljivim podacima. Čak i ako mislite da je većina onoga što radite dosadna i neuzbudljiva, treba da se pripremite na mogućnost da vam neko donese disk pun podataka koji su procurili.

Ono što je važno u toj situaciji jeste da svoje podatke držite izvan interneta i na vlastitim uređajima što je duže moguće. Postoji nekoliko priručnika koji vas mogu podučiti kako da na siguran način kodirate svoje komunikacije, kao što je Security in a Box (Sigurnost u kutiji) organizacije Tactical Tech.Što se tiče rada sa podacima, sa nekodiranim materijalom treba da radite isključivo na kompjuteru koji nije povezan na internet. Za obradu podataka, koristite OpenOffice Calc ili Base, otvoreni izvor ekvivalentan Microsoft Officeu. Lako je koristiti vlastiti primjerak MySQL-a na svom laptopu zahvaljujući MAMP-u (Mac) ili WAMP-u (Windows).