O odjecima afere ¨Murdochgate¨ i njenim efektima na novinarsku profesiju piše naš stalni saradnik iz Londona.

˝Nikada više ne smijemo dopustiti medijskoj grupi da postane tako moćna˝, izjavio je britanski premijer David Cameron tek nakon tri sedmice afere ¨Murdochgate¨. Umješni političar koji je i sam često spominjan kao krajnji domet otkrivanja afere, dakle do samog političkog vrha establishmenta, napokon je bio primoran promijeniti odnos i strategiju jer su pitanja o njegovim procjenama postajala sve neugodnija. Trenutno bitnija promjena političkog kursa vlade je odustajanje od namjere omogućavanja Rupertu Murdochu kupnje kontrolnog paketa dionica ¨Blue Sky B¨ kompanije koja je jedna u nizu medijskih kompanija njegovog djelimičnog ili potpunog vlasništva. Sada već žrtvovani nedjeljni tabloid ˝News of the World¨ samo je dio poslovne imperije vremešnog Australca koji je, procjenjuje se, donosio samo oko 3 posto prihoda ovom medijskom carstvu. U Britaniji imperiju dopunjavaju dnevnici ¨The Sun¨ koji je vodeći tabloid i ozbiljni ¨The Times¨ uz nedjeljni vrlo čitani ¨The Sunday Times¨ te 39 posto dionica Sky televizije. Ovo je, međutim, samo mali djelić globalne moći kompanija u vlasništvu Ruperta Murdocha.

U Americi njegov najpoznatiji dio imperije je Fox televizija koja povremeno preuzima ulogu nedostajućih lidera političke desnice dok pojedini voditelji poput Billa O´Reilleya mogu prilično bezbjedno biti opisani kao bliski nekim fasističkim idejama. Gledanošću, ipak, ova televizija nadmašuje konkurente i samim time utjecaj Ruperta Murdocha na američkom kontinentu je u porastu. To se ogleda i u kupnji Wall Street Journala te niza internetskih portala. Osim britanskog dijela medija, Murdochove kompanije su i u kontinentalnom dijelu Evrope poput Sky Italia i Sky Deutchland. Ova prva je uspješno dobila jednu legalnu bitku protiv MediaSet grupe u vlasništvu talijanskog premijera Silvia Berlusconia kojom se Berlusconijevoj kompaniji nalaže omogućavanje kupnje reklamnog prostora i Murdochovoj firmi. U ovom ne previše analiziranom slučaju vidljiva je moć Murdocha koji je uspio tamo gdje mediji u vlasništvu talijanskih magnata i države ne uspijevaju godinama: pobijedio je Berlusconia. Murdoch nije izgradio svoje poslovno carstvo napadima na najvišu vlast već upravo suprotnim stilom, dodvoravanjem kada treba i dogovorima iza javne scene. Tako je prilikom prve posjete kineskog predsjednika Velikoj Britaniji nakon masakra na Tiananmen skveru novinar Murdochovog Timesa dobio ekskluzivnu priliku da ga intervjuiše. U objavljenom razgovoru ne postoji nijedno neugodno pitanje kineskom predsjedniku te tako događaji iz 1989. godine nisu diskutovani. Cijena ovog sramotnog pristupa metodi intervjua je bila dogovor o poslovnoj saradnji Star satelitske televizije u Aziji i kineske vlade kojim se otvara najveće svjetsko tržište ovoj kompaniji koja je, iznenadjenja li, u Murdochovom vlasništvu baš kao i ogranak koji emitira za indijski potkontinent. Sličan pristup vođenju intervjua nedavno su pokazali novinari Wall Street Journala kada je objavljeni razgovor s gazdom Murdochom naknadno analiziran u uredništvu lista koje je priznalo brojne propuste u profesionalnosti na uštrb zadovoljenja trenutnih potreba vlasnika u jeku afere prisluškivanja.

Presudan uticaj na političke krugove

U Velikoj Britaniji od kraja šezdesetih godina prošlog vijeka niti jedan premijer nije se usudio krenuti u predizbornu kampanju bez da pokuša obezbjediti podršku Ruperta Murdocha. Stoga nije nimalo iznenađujuće da je trenutnom premijeru Cameronu kritika medijske moći u rukama jednog čovjeka teško pala i tek nakon tri pune sedmice novih i sve skandaloznijih otkrića shvatio je da se mora svrstati na stranu protiv Murdochovih ljudi ukoliko planira svoj opstanak na vrhu vlasti.

U Velikoj Britaniji od kraja šezdesetih godina prošlog vijeka niti jedan premijer nije se usudio krenuti u predizbornu kampanju bez da pokuša obezbjediti podršku Ruperta Murdocha. Stoga nije nimalo iznenađujuće da je trenutnom premijeru Cameronu kritika medijske moći u rukama jednog čovjeka teško pala i tek nakon tri pune sedmice novih i sve skandaloznijih otkrića shvatio je da se mora svrstati na stranu protiv Murdochovih ljudi ukoliko planira svoj opstanak na vrhu vlasti.

Javnosti je već odavno poznato da je utjecaj Ruperta Murdocha globalan i često presudan u političko-poslovnim krugovima. Kada je Laburistička partija premoćno pobijedila na izborima 1997. godine mnogi su dio zasluga pripisali i naslovnici Murdchovog tabloida ¨The Sun¨ kojom su obznanili da ¨ovoga puta podržavamo laburiste¨. Krajnje konzervativnih političkih pogleda, katoličke vjeroispovjesti uprkos više brakova, Murdoch je nadasve pragmatični businessman te je sagledavši cjelokupnu političku situaciju odlučio podržati ideološke protivnike. Tony Blair, kao niti njegov nasljednik Gordon Brown, nije se usudio donijeti nijednu političku odluku koja bi bilo čime ograničila moć medijskog magnata. Sprega političke i medijske moći time je dokazana a zacementirana je znatno ranije. Analitičari prizivaju različite događaje kao krunske dokaze. Najviše ih se opredjeljuje za britanske izbore 1992. godine kada je konzervativac John Major iznenađujuće pobijedio uživajući slabu predizbornu javnu podršku ali i potpuno opredjeljenje Murdochove imperije za njegov izbor. Rezultat je bio povoljan po Majora, pa su svi kasniji premijeri naučili da im je Murdoch neophodan. Međutim još jedna krinka društvenog establishmenta načeta je najnovijom serijom afera. Medijska i politička moć ne bi bila dovoljna za ekspanziju i totalnu dominaciju jednog čovjeka, porodice, kompanije ili grupe kompanija da i policija nije bila uključena. Glavni komesar londonske policije, nosilac, dakle, najvažnije policijske dužnosti u Velikoj Britaniji, već je podnio ostavku kao i niz nešto niže rangiranih službenika zbog povezanosti ili barem percepcije u javnosti o njihovoj povezanosti s Rupertom Murdochom ili njegovom kamarilom.

Veza sa policijskim krugovima

Ispostavilo se da se nekoliko vrlo visoko rangiranih policijskih inspektora po napuštanju službe zaposlilo u okviru neke od Murdochovih kompanija što, iako nije zabranjeno, ostavlja barem privid korupcije koju su svi negirali ali ipak priznali da to nije bio najmoralniji potez. Ispostavilo se da neki od inspektora izlaze na večere sa šefovima kompanije News International koja u Britaniji objedinjava Murdochove interese dok ih istovremeno istražuju zbog sumnji da neautorizovano prisluškuju građane. Stoga nije čudno da su rezultati istraga bili negativni sve do unazad mjesec dana. Pitanje je kada je zapravo sve počelo. Policija je i prije mjesec dana bila jednako neprofesionalna kao i prije tri godine ali se desila politička promjena nakon obznane da je News of the World prisluškivao mobilni telefon ubijene tinejdžerke. Prethodna saznanja o prisluškivanju telefona raznih zvijezda, fudbalera i starleta nisu mogli zgroziti javnost kao potvrda da su to činili i mrtvoj djevojci. Tek tada je politički vrh osjetio pritisak javnosti i ozbiljno zatražio odgovornost policijskog vrha te konsekventno poslovnog vrha Murdochove imperije.

Profesionalni inat i nemoć samoregulacije medija

Ovo saznanje je možda i najviše zastrašujuće jer da jedan novinar i jedan list, Nick Davies i ¨The Guardian¨, nisu tvrdoglavo istraživali i ustrajno insistirali na objavi istine, ništa se ne bi dogodilo. Toliko je čvrsta bila sprega političkog vrha, policije i Murdochovog carstva. Nevladino tijelo zaduženo za štampu Press Complaints Commission uporno je naglašavalo da News International ne sarađuju u njihovoj istrazi sto je pokazalo svu nemoć navodne kontrole rada medija. Samoregulacija štampanih medija očito ne funkcioniše pošto se sada tvrdi i ispostavlja da su čelnici Murdochovih novina lagali u odgovrima na pitanja iz Press Complaints Commission. U takvoj situaciji, osamdesetogodišnji Murdoch se morao osjećati svemoćan čovjek- kojem je još jedino eliksir mladosti nedostajao pa da zaista ostvari sve snove.

Da jedan novinar i jedan list- Nick Davies i ¨The Guardian¨- nisu tvrdoglavo istraživali i ustrajno insistirali na objavi istine, ništa se ne bi dogodilo. Toliko je čvrsta bila sprega političkog vrha, policije i Murdochovog carstva. Nevladino tijelo zaduženo za štampu Press Complaints Commission uporno je naglašavalo da News International ne sarađuju u njihovoj istrazi sto je pokazalo svu nemoć navodne kontrole rada medija. Samoregulacija štampanih medija očito ne funkcioniše pošto se sada tvrdi i ispostavlja da su čelnici Murdochovih novina lagali u odgovrima na pitanja iz Press Complaints Commission.

Problemi savremene demokratije i odnosa medija očituju se i u činjenici da su bivši premijeri i najviši ministri takođe bili žrtve telefonskog prisluškivanja ali su, po odlasku s vlasti, bili nemoćni da bilo šta učine. Tako su postali samo brojke u ukupnoj sumi od preko četiri hiljade prisluškivanih. Malo je, dakle, nedostajalo da se sve sakrije i ignoriše kao i brojni drugi slučajevi kada se poslovni i politički interesi poklope. Cameronov direktor komunikacija je bio bivši urednik ¨News of the World¨ koji je u januaru ove godine bio primoran na ostavku. Premijer se nastavio privatno družiti s bivšim saradnikom uprkos njegovoj očitoj umiješanosti u aferu prisluškivanja. Čelnica News International i bivša urednica tabloida Rebekah Brooks uporno je odbijala podnijeti ostavku naglašavajući svoju neumiješanost u proces prisluškivanja ali je napokon pod pritiskom javnosti i ona podnijela ostavku prethodno primivši apsolutne iskaze podrške Ruperta Murdocha. U profesionalnim krugovima odluka o gašenju News of the World te time gubitak posla za oko 400 ljudi tumačena je pokušajem spašavanja Rebekah Brooks. Jedna žena vrijednija je bila Murdochu nego četiri stotine uposlenika.

Njen položaj je dodatno kompromitirajući po premijera jer su oni skoro pa komšije te su se u prosjeku viđali svake dvije sedmice od početka ove godine. Cijeli set uglednika ima kuću ili vikendicu u maloj oblasti na domak Oxforda, koji tako podsjeća na Neum tokom komunističkog perioda, te su se često neformalno družili i sklapali poslovne i političke alijanse. U tako stvorenim neformalnim centrima moći je očiti problem demokratije jer institucije su zaobiđene dok su privatni interesi zadovoljeni. Nacija nije ništa znala i zadovoljno je izabrala koalicionu vladu na čelu s Davidom Cameronom. Posljednjih mjesec dana potreslo je ovaj cijeli sistem i izgledno je da ništa više neće biti kao prije. Elizabeth Murdoch, pripadnica istog establishmenta, kćerka Ruperta Murdocha i supruga Mathewa Freuda koji ne samo da je praunuk slavnog psihoanaliticara Sigmunda već je i vodeći PR mag u Britaniji navodno je izjavila ˝James i Rebekah sjebali su kompaniju¨, što je ona kasnije negirala ali Murdochov biograf insistira na autentičnosti riječi. James je njen brat a Rebekah već pomenuta sada već bivša čelnica Murdochove imperije u Britaniji. Cameron je sovjedobno bio kritikovan što je prihvatio let privatnim avionom u organizaciji Mathew Freuda iako je sasvim legalno prijavio taj slučaj u zbornik interesa članova britanskog parlamenta.

Kako ograničiti neograničenu moć medija

Sistem prisluškivanja telefona je ilegalan ali, čini se, ne i ograničen na Murdochove tabloide jer je i Daily Mirror pokrenuo istragu o navodnoj praksi u njihovom izdanju. Sam čin prisluškivanja manje je bitan od sistema uvezivanja interesa i prakse političkog, policijskog i medijskog vrha. Upornost i hrabrost vrlo malog broja novinara uspješno je zaustavila pohod jednog od najmoćnijih ljudi na svijetu. U raznim anketama Rupert Murdoch različito je rangiran ali nikada ispod dvadesetog mjesta. Čak i nakon ove afere koja još nije završena on je još uvijek šesti najutjecajniji medijski mogul. Pao je sa četvrte pozicije.

Ako se pitate kada je sve počelo, odgovori mogu biti prije četiri sedmice, mjeseca ili godine, čak i koju godinu više ali istinski početak imperije Murdoch treba trasirati ka Prvom svjetskom ratu tokom kojeg je Rupertov otac Keith Murdoch napravio reportersku karijeru i postao izuzetno blizak s tadašnjim australskim premijerom. Na pregovorima u Versaillesu, australski ministri i savjetnici prigovarali su da jedino Murdoch ima pristup premijeru koji jedino njega sluša. Ova epizoda odlično je opisana u djelu Margaret MacMillan ¨The Peacemakers¨. Uslijedila je fantastična karijera i početak medijske imperije u Australiji i na Novom Zelandu. Sin je nastavio gdje je otac stao. Obojica su spoznali da je za medijski uspjeh neophodna bliskost s vlašću. Sve do prošlog mjeseca mogli su sopstvenim primjerom potvrditi istinitost ove tvrdnje. Srećom, postoji i druga vrsta novinara i medijskih vođa za koje se rjeđe čuje i koji rade svoj posao daleko od terevenki u okružju Oxforda. Zahvaljujući njima političari su primorani da ograniče potencijalnu moć medija. Uprkos Murdochgate skandalu, nije moguće sa sigurnošću tvrditi da će u tome biti uspješni. Konačno, i političari imaju korist od saradnje s medijskim gazdama. Pitanje je ko je u tom odnosu veći „kum“.