Ko narušava ugled Oslobođenja?

Ko narušava ugled Oslobođenja?

Donosimo pismo Zije Dizdarevića čitaocima «Oslobođenja» nakon odluke o otkazu saradnje u ovom dnevniku. Pismo je Oslobođenje odbilo objaviti.

Oslobođenje d.o.o je prekinulo saradnju sa mnom izjavom o raskidu šestomjesečnog ugovora o djelu nekoliko dana nakon što je potpisan. U izjavi s potpisom direktora Nedžada Šabića navedeno je da se ugovor raskida "iz razloga što ste svojim radom narušili ugled dnevnog lista "Oslobođenje", i na taj način prouzrokovali štetu Oslobođenju d.o.o Sarajevo".

U izjavi se ne navode dokazi o tome da sam narušio ugled lista i načinio štetu firmi. Ovako napisana kvalifikacija djeluje kao optužba da je moj ukupni rad u Oslobođenju značio narušavanje renomea lista.

Oslobođenje d.o.o je prekinulo saradnju sa mnom izjavom o raskidu šestomjesečnog ugovora o djelu nekoliko dana nakon što je potpisan. U izjavi s potpisom direktora Nedžada Šabića navedeno je da se ugovor raskida "iz razloga što ste svojim radom narušili ugled dnevnog lista "Oslobođenje", i na taj način prouzrokovali štetu Oslobođenju d.o.o Sarajevo".

Od prvog dana u Oslobođenju sam komentator i politički analitičar, potom sam dobio i kolumnu koja godinama ide petkom, kada je tiraž novine najveći. Nakon osam mjeseci u Oslobođenju moj novinarski opus proglašen je za najbolji u BiH u 1995. godini na konkursu Otvorenog društva Soros, posebno je vrednovana analitičnost napisa. Novinarom godine proglašen sam 2001.

Da su iz Oslobođenja kazali da neće više moje tekstove, to bi bilo sasma u redu. Ne znam zašto se na ovaj sramotan način obračunavaju sa mnom, pa, čak, i da jeste istina kvalifikacija za raskid ugovora iz pomenute izjave, a nije. Radi se o objedi, pokušaju manipulacije.

Da će eliminacija mene iz Oslobođenja ići bešćutno i po kratkom postupku bilo je jasno nakon e-maila glavne i odgovorne urednice Oslobođenja Vildane Selimbegović, upućenog mi 19. jula 2011. (isti datum nosi i izjava o raskidu, kao da se samo čekala prilika), s obavještenjem o prekidu saradnje. Zašto?

Zato što je portal Radio Sarajeva objavio moju analiza "Smutnje profesora Hafizovića", s naznakom da su taj tekst odbili da objave Dani. Prvo, nisam u radnom odnosu s Oslobođenjem, a ugovor o djelu s tom kućom mi nije spriječavao pisanje za druge medije. Drugo, šta ima Selimbegović sa Danima? Jeste da je tamo bila glavna urednica, ali taj sedmičnik ima svog glavnog i odgovornog urednika - Faruka Borića.

Zanimljiva je sudba tog mog teksta. Borić je prihvatio temu i pristup, nije ima ni jednu primjedbu ni kada je dobio analizu, što je potvrđeno i saopćenjem Dana. Pa šta je problem?

Analiza se odnosi na izlaganje profesora dr. Rešida Hafizovića prilikom promocije Univerzitetskog informativnog glasnika, posvećenog šesnaestogodišnjici genocida nad Bošnjacima u Srebrenici. U prvoj verziji teksta, naznačio sam da je Oslobođenje objavilo tekst u dodatku KUN - "slijedom svoje demokratske otvorenosti za sva relevantna promišljanja na bitne teme". Dakle, nema prigovora Oslobođenju. Kada se Borić pozvao na stavove u redakciji da bi to trebalo objaviti u Oslobođenju a ne Danima, izbacio sam iz teksta pominjanje Oslobođenja i KUN-a, jer je bitno izlaganje kao javni istup a ne to gdje je potom objavljen. Borić je to moje prihvatio, ali na kraju me obavijestio da je većina u redakciji za to da moj napis bude objavljen u Oslobođenju. Otkud sad to da se u Danima osjećaju pozvanim i ovlaštenim da određuju šta treba da ide u Oslobođenje?

Meni je bilo bitno da analiza bude objavljena. Smatram da je važno to što je govorio Hafizović a i to što sam napisao tim povodom. To nije tema za prešutiti, a logično je da se novinar bori da mu tekst bude objavljen.

Tekst je dogovorno pisan za Dane, tamo sam počeo pisati u posljednje vrijeme jer je analiza kao forma ukinuta u Pogledima, dodatku Oslobođenja, gdje sam redovno sarađivao. Dakle, u Oslobođenju nema više analiza, tamo pišem kolumne jednom sedmično jer je, ne mojom voljom, saradnja svedena na to. Uostalom, da je glavnoj i odgovornoj urednici stalo da se moj tekst pojavi na stranicama lista kojeg uređuje, što mi to nije predložila, bila je u toku?

Meni je bilo bitno da analiza bude objavljena. Smatram da je važno to što je govorio Hafizović a i to što sam napisao tim povodom. To nije tema za prešutiti, a logično je da se novinar bori da mu tekst bude objavljen. Radio Sarajevo je bilo spremno da na portalu objavi analizu. Hvala im.  

Na čitaocima Oslobođenja je da procijene ko ruši ugled lista. Kako je moguće da sam učinio to ja analizom u kojoj se ne spominje list Oslobođenje?