Koliko su mediji slobodni u državama regiona ocjenjuju Udruženja BH novinari, Nezavisno udruženje novinara Srbije, Hrvatsko novinarsko društvo i Sindikat medija Crne Gore

foto: Pixabay / Ilustracija

Stagnacija, pogoršanje, nimalo povoljna slika, politički pritisci, radikalizovane metode nasilja, loš ekonomski položaj zaposlenih u medijima – ocjena je novinarskih udruženja na trenutno stanje medijskih sloboda u zemljama regije. Poruke o važnosti slobode medija su na deklarativnom nivou. Ipak, predanim radom mogu se napraviti konkretne promjene po pitanju razumijevanja slobode izražavanja.

Da je situacija u polju slobode medija izuzetno loša, govori i ovogodišnji Indeks medijskih sloboda Reportera bez granica. Ova međunarodna organizacija navela je da po prvi put u historiji Svjetskog indeksa slobode medija, više od polovine zemalja svijeta sada spada u kategorije „teško” ili „vrlo ozbiljno” stanje slobode medija. RSF ovaj indeks mjeri posljednjih 25 godina, i u analizi za 2026. naglašava da prosječna ocjena svih 180 zemalja i teritorija obuhvaćenih Indeksom nikada nije bila ovako niska.

Kad su u pitanju medijske slobode na prostoru bivše Jugoslavije, najbolje stoji Slovenija, koja je na 36. mjestu (pad od tri mjesta u odnosu na prošlu godinu), iza nje je Crna Gora, koja je 41. (pad za četiri mjesta). Sjeverna Makedonija je na 45. mjestu, što je pad za tri mjesta, dok je Hrvatska prošle godine bila na 60. a ove je na 53. mjestu. Kosovo se popelo za 15 mjesta, te je ove godine na 84. mjestu. Bosna i Hercegovina je pala četiri mjesta - sa 86. na 90. poziciju, dok je Srbija pala sa 96. na 104. mjesto.

Bosna i Hercegovina je također najgore rangirana u posljednjih 25 godina.

Borka Rudić, generalna sekretarka Udruženja BH novinari za Media.ba kaže da je vrlo teško jednim atributom ocijeniti stanje medijskih sloboda u Bosni i Hercegovini jer se situacija mijenja ovisno o kojoj oblasti slobode medija i izražavanja govorimo.

„Dovoljna je jedna loša presuda protiv medija pa da se cijeli medijski krajolik promijeni u negativnom smislu, budući da se loše prakse, suprotne standardima Evropske unije (EU), veoma brzo apliciraju u naš bh. kontekst“, ističe Rudić.

Prema podacima od prošle, 2025. godine, Udruženje BH novinari zabilježilo je 50 slučajeva u Liniji za pomoć novinarima (FMHL) među kojima 36 napada i prijetnji po život i sigurnost novinara i novinarki. Rudić naglašava da je bilo manje slučajeva nego prethodnih godina, ali da su se radikalizovale metode i priroda nasilja, odnosno fizički napadi i prijetnje smrću.

Istovremeno, kako je dodala, jačaju institucionalni i pravni mehanizmi ograničavanja prava na slobodu izražavanja, posebno u lokalnim zajednicama. Također je, kako kaže Rudić, sve teže doći do javnih informacija važnih za istraživačko novinarstvo, a mnogim novinarima i medijima se uskraćuje pravo praćenja javnih događaja u jedinicama lokalne uprave.

BH novinari su također zabilježili i 47 krivičnih prijava za klevetu protiv medija, novinara i urednika u Republici Srpskoj, što medijske profesionalce stavlja u kategoriju „osumnjičenih lica” protiv kojih se vodi krivična istraga. Također, dodaje i da raste broj SLAPP tužbi i građanskih parnica za klevetu. Rudić je podsjetila i da pravni tim FMHL zastupa novinare i novinarke i medije u 26 sudskih postupaka pred pravosudnim institucijama.

„Sve su to parametri koji daju nimalo povoljnu sliku medijskih sloboda u BiH“, naglasila je Rudić.

U Srbiji - pogoršanje

Marija Babić iz Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) za Media.ba govori da se u Srbiji od 2025. godine bilježi pogoršanje medijskih sloboda, te da je početak ove godine pokazao da se isti trend nastavlja.

Novinari i mediji su suočeni sa konstantnim pritiscima, a sigurnost novinara predstavlja jedan od ključnih problema, istakla je.

„Beleži se značajan porast broja napada i pretnji, uključujući i fizičke napade, pa i one u kojima učestvuju pripadnici policije. Neadekvatne reakcije institucija dodatno pogoršavaju situaciju i urušavaju već poljuljano poverenje u njihov rad. Politički i ekonomski pritisci dodatno doprinose pogoršanju situacije, mediji se bore za opstanak a posebno je situacija teška u manjim lokalnim sredinama“, naglasila je Babić.

Osim navedenog, Babić kaže i da su se targetiranja koja dolaze od visokih državnih funkcionera intenzivirala u prethodnih godinu i po dana, i da su praćena ozbiljnim kampanjama kroz provladine medije i tabloide, ozbiljno ugrožavajući sigurnost novinara.

Sve to, kako je naglasila, doprinosi nesigurnosti i pogoršava uslove rada novinara, a posljedice osjećaju ne samo oni, već i sami građani jer sužava prostor i kvalitet informisanja.

U Crnoj Gori – stagnacija i loš socio-ekonomski položaj zaposlenih

Trenutno stanje medijskih sloboda u Crnoj Gori Dražen Đurašković iz Sindikata medija Crne Gore (SMCG) karakteriše kao stagnaciju sa ozbiljnim strukturnim problemima, pri čemu je jedan od ključnih i dalje loš socio-ekonomski položaj zaposlenih u medijima.

Dodaje da se sloboda medija često posmatra kroz pitanje napada, prijetnji i političkih pritisaka, što, kako kaže, jeste važno, ali se ona ne može odvojiti od uslova u kojima novinari, novinarke i drugi medijski radnici svakodnevno rade.

Istakao je da podaci predstavljeni u januaru ove godine jasno pokazuju da je ekonomski položaj zaposlenih u medijima i dalje zabrinjavajući. Prema istraživanju o socio-ekonomskom položaju novinara i novinarki i drugih medijskih profesionalaca, koje su proveli Defacto Consultancy, Misija OEBS-a u Crnoj Gori i SMCG, gotovo tri četvrtine zaposlenih u medijima prima platu nižu od prosječne zarade u državi, dodaje Đurašković.

Istovremeno, kako je rekao, više od polovine ispitanika navodi visok nivo stresa povezanog sa poslom, dok 69 posto prepoznaje sagorijevanje ili emocionalnu iscrpljenost kao čestu pojavu u profesiji.

Đurašković ističe kako posebno zabrinjava i podatak da devet od deset ispitanika vidi politički ili urednički pritisak kao ključni faktor koji odvraća mlade od ulaska u novinarstvo, dok šest od deset navodi niske početne zarade kao veliku prepreku. To, kako je dodao, ukazuje da formalna sloboda medija ne proizvodi stvarnu profesionalnu slobodu ako ljudi koji rade u medijima ne mogu da žive dostojanstveno od svog rada, ako su izloženi stalnom stresu, ako nemaju kolektivnu zaštitu i ako socijalni dijalog ne daje rezultate.

Također, Sindikat medija ukazuje da je, i pored određenih blagih poboljšanja, situacija i dalje daleko od zadovoljavajuće, jer zarade ne odgovaraju težini i odgovornosti profesije, a kolektivni ugovori su i dalje rijetkost, navodeći da svega tri medija imaju kolektivne ugovore na nivou poslodavca.

Podsjeća i da višegodišnji pregovori o Granskom kolektivnom ugovoru još nisu dali rezultat, što dodatno pokazuje da se radna prava zaposlenih u medijima i dalje ne tretiraju kao sastavni dio medijskih sloboda.

Uz to, dodao je Đurašković, sigurnosni aspekt ostaje veoma ozbiljan. U 2025. godini zabilježena su 33 napada na medijske radnike i radnice, što je najveći broj od kada se vodi evidencija, a u 18 slučajeva žrtve su bile novinarke. Ipak, naglasio je i da je važno reći da postoje i pomaci.

U tom kontekstu navodi da je Mehanizam za bezbjednost novinara počeo da djeluje u pilot fazi i već pokazuje prve rezultate, naročito kroz bolju koordinaciju između institucija i medijske zajednice.

„To je važan korak jer pokazuje da mora postojati sistem koji brzo prepoznaje rizike, reaguje i pruža podršku žrtvama. Međutim, taj pomak još ne mijenja opštu ocjenu: medijske slobode u Crnoj Gori i dalje su ograničene kombinacijom loših uslova rada, slabog socijalnog dijaloga, političkih pritisaka i bezbjednosnih rizika“, istakao je.

U Hrvatskoj također nisu zadovoljni postojećim stanjem novinarskih i medijskih sloboda.

„Najnovije izvješće Reportera bez granica stanje u Hrvatskoj i dalje ocjenjuje kao 'problematično', premda se Hrvatska na ljestvici u odnosu na prošlu godinu popravila za sedam mjesta te je sada na 53. mjestu od ukupno 180 zemalja. Nije neka utjeha to što smo bolji od susjednih zemalja, iako bismo, naravno, voljeli da naše kolegice i kolege iz susjedstva imaju puno manje problema“, kaže Hrvoje Zovko, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (HND) za Media.ba.

Poručuje kako je problem SLAPP tužbi u Hrvatskoj i dalje zastrašujući te navodi da činjenica da je Hrvatska u zadnjih pet godina na evropskoj razini imala tri „šampiona”, dobitnika neslavne nagrade za najveće „slappere”, dovoljno govori. Podsjeća da je ove sedmice sudija Ivan Marković iz Zadra dobio tu neslavnu nagradu koju dodjeljuje koalicija CASE.

„Mediji su osiromašeni i kao takvi ranjivi. HND godinama traži osnivanje javnog fonda za medije, no još smo daleko od toga. Politički pritisci, kao i pritisci raznih oglašivača, i dalje su veliko opterećenje za novinarsku zajednicu, kako na nacionalnoj tako i na lokalnoj razini. Jednostavno, ne postoji politička volja da se napravi iskorak. Nije normalna situacija u kojoj radite u ozračju gdje su novinari, novinarke i mediji dežurni krivci za sve“, naglasio je Zovko.

Poruke o važnosti medija na deklarativnom nivou

Svake godine povodom Svjetkog dana slobode medija, koji se obilježava 3.5.2025., slušamo poruke o važnosti njihove slobode. Predstavnici udruženja s kojima smo razgovarali, saglasni su da su takve poruke ostale na deklarativnom nivou.

„Nebrojano puta smo čuli koliko je sloboda medija bitna i da će raditi na njenom poboljšanju, pa čak i od onih koji je najviše ugrožavaju. Predstavnici vlasti pred evropskim zvaničnicima tvrde da im je ona veoma bitna, međutim, u realnosti oni su ti koji tu slobodu najviše ugrožavaju“, govori Marija Babić, poručujući kako dešavanja u društvu uvijek utiču na rad medija i novinara, kao i na stanje slobode medija.

Od kada su počeli protesti u Srbiji, Babić ističe da je došlo do potpunog urušavanja slobode medija, da vlast konstantno pronalazi nove načine pritisaka na medije, bez volje da se stvarno napravi poboljšanje.

„Posebno zabrinjava trend urušavanja institucija koje bi trebalo tu slobodu da štiti, nema odgovornosti, a odsustvo poverenja građana u institucije i sistem nam pokazuje krizu u kojoj se Srbija nalazi“, kaže ona. 

U Crnoj Gori, u velikoj mjeri, poruke o slobodi medija su, također, i dalje deklarativne. Gotovo svi politički akteri, prema riječima Dražena Đuraškovića, govore da podržavaju slobodu medija, ali se ta podrška često završava onog trenutka kada mediji objave nešto kritički o njima, njihovim partijama, institucijama ili interesima.

„Tada se vrlo brzo prelazi sa načelne podrške na diskreditaciju: mediji se etiketiraju kao 'žuta štampa', optužuju se da šire lažne vijesti, da rade za nečije interese ili da su dio političkih kampanja. To pokazuje da se sloboda medija često prihvata samo dok ne proizvodi neprijatna pitanja. A suština slobode medija upravo je u tome da novinari mogu da ispituju, kritikuju i kontrolišu one koji imaju moć, bez straha da će zbog toga biti javno targetirani ili proglašeni neprijateljima“, naglašava Đurašković.

Dodaje da, kada političari koriste svoj autoritet da diskredituju medije umjesto da odgovore na pitanja, oni osim što napadaju pojedinačne redakcije, istovremeno i slabe povjerenje javnosti u novinarstvo kao profesiju.

„Sloboda medija ne znači da političari treba da se slažu sa svakim tekstom ili prilogom, ali znači da kritiku moraju trpjeti kao dio demokratske odgovornosti. Dok god se mediji podržavaju samo deklarativno, a napadaju čim postave nezgodno pitanje ili objave kritički tekst, ne možemo govoriti o suštinskoj promjeni političke kulture“, poručio je.

Hrvoje Zovko u poruke o važnosti medija ne vjeruje, već samo u konkretna djela kada su u pitanju vlasti. Pohvalio je saradnju s policijom, kada je riječ o zaštiti sigurnosti novinara i medijskih radnika u Hrvatskoj. S njima, kako je kazao, imaju potpisan sporazum i protokole o saradnji.

Ističe i da je bez obzira na sve slabosti novinarska zajednica u proteklih tridesetak godina napravila mnogo u razotkrivanju tamnih strana društva.

„Pokušajmo zamisliti koliko bi moćnika i dalje bilo na svojim funkcijama da nije bilo naših hrabrih kolegica i kolega, a HND je bio i ostao glavni institucija obrane novinarstva u Hrvatskoj“, naglasio je Zovko.

Borka Rudić smatra da se profesionalnim radom i razumijevanjem slobode izražavanja i sigurnosti novinara kao društvene vrijednosti mogu napraviti konkretne promjene, s obzirom na to da je FHML prošle i ove godine zabilježio dva pomaka.

Kako je rekla, advokatski tim FMHL je riješio 12 slučajeva u korist novinara pred pravosudnim institucijama, ocjenjujući taj broj jako značajnim s obzirom na raniju, malu efikasnost u procesuiranju slučajeva pred pravosudnim institucijama. Istovremeno, podsjeća da je u BiH formirano 33 kontakt tački u pravosuđu i policiji koje su zadužene za sigurnost novinara.

„Njihovo djelovaje je doprinijelo boljoj komunikaciji sa oštećenim novinarima i novinarskim udruženjima, transparentnijim i bržim istragama, kao i mapiranju incidenata usmjerenih protiv novinara/ki i medija.  Još uvijek nisu harmonizovane prakse djelovanja svih kontakt tačaka, još uvijek nemamo jasne protokle za postupanje policije u slučajevima napada i prijetnji, još uvijek nisu svi mediji i novinari/ke upoznati sa postojanjem kontakt tačaka... Ali, duboko vjerujem da će se i ovi  segmenti djelovanja kontakt tačaka unaprijediti u narednom periodu“, naglasila je Rudić.  

Poruke novinarskih udruženja povodom ovogodišnjeg Svjetskog dana slobode medija

Iz novinarskih udruženja iz regije uputili su i poruke povodom Svjetskog dana slobode medija.

Iz NUNS-a kažu kako u toj zemlji ove godine Dan slobode medija dočekuju u veoma teškim okolnostima, u atmosferi straha, napada i pritisaka, koja pogađa ne samo novinare već i građane.

„Borba za slobodno novinarstvo nam tek predstoji. Bez slobodnih i bezbednih novinara i medija, nemamo ni istinito i pravovremeno informisanje građana. Sloboda medija ne sme biti samo na papiru, jer bez slobodnih medija nema ni slobodnog društva“, poručuje Babić iz NUNS-a.

Iako se povodom Svjetskog dana slobode medija najčešće podsjećamo na loše uslove rada u medijima, napade, pritiske i sve druge probleme sa kojima se medijski radnici i radnice suočavaju, važno je da o tim pitanjima ne govorimo samo jednom godišnje, poručuju iz SMCG.

„Posebno je važno da se u današnjim društvenim okolnostima stalno podsjećamo na značaj medija“, naglašava Đurašković iz SMCG.

Kaže kako živimo u vremenu dubokih političkih podjela, jačanja ekstremno desnih narativa, dezinformacija, govora mržnje i sve većeg nepovjerenja javnosti u institucije, dok istovremeno digitalna transformacija i razvoj vještačke inteligencije mijenjaju način na koji se informacije proizvode, distribuiraju i konzumiraju. U takvim okolnostima, kako je istakao, profesionalni mediji imaju još važniju ulogu, jer bez njih javni prostor lako postaje prostor manipulacije, propagande i neprovjerenih sadržaja.

„Zato u središtu razgovora o slobodi medija moraju biti ljudi koji stvaraju medijski sadržaj: novinari, urednici, fotoreporteri, snimatelji, montažeri, producenti i svi drugi medijski radnici. Ako od njih očekujemo da provjeravaju informacije, štite javni interes, čuvaju profesionalne standarde i odupiru se pritiscima, onda im društvo mora obezbijediti uslove u kojima to mogu da rade dostojanstveno i bez straha“, poruka je Đuraškovića iz SMCG.

Poruka Hrvoja Zovke je, kako kaže, uvijek ista: „Novinarstvo nema alternativu, jer čuva demokraciju i informira građane. Za to se vrijedi boriti“.

Borka Rudić iz BH novinara smatra da su „mali pomaci u zaštiti prava i sigurnosti novinara jako važni u radikalnom i medijima nenaklonjenom društvu i državi, kao što je Bosna i Hercegovina“.

„Zato nikada ne treba odustati od borbe za slobodno i pošteno novinarstvo u interesu građana. Ja sigurno neću odustati“, zaključuje Rudić iz BH novinara.

___