Reporteri na terenu: Glas stanovnika kojima su poplave odnijele sve

foto: Mediacentar / Ustupljene fotografije

Poplave i klizišta koja su zadesila Jablanicu, Konjic, Kreševo, Kiseljak i Fojnicu u noći sa četvrtka na petak potresle su javnost Bosne i Hercegovine (BiH), ali i regije. Prizor potopljene džamije u Donjoj Jablanici, od koje se vidi samo munara, obišla je svijet ranog jutra u petak. Poginule su najmanje 22 osobe, a još uvijek se traga za nestalima.

Novinarske ekipe brzo su reagovale i u petak ujutro krenule prema poplavljenim područjima. Na putu su vidjeli stravične prizore, poplavljene i srušene kuće, dijelove cesta koje je odnijela bujica. Čuli su i prenijeli potresne priče, ali i one o hrabrosti i solidarnosti, o ljudima koji su izgubili živote spašavajući druge.

U patikama i farmerkama, nespremni i nesvjesni onoga što se desilo protekle noći, ekipa portala Bljesak se zaputila rano ujutro iz Mostara i u blizini Donje Jablanice naišla na blokadu puta. Oko osam sati ujutro došli su do Mosta Begića i Begovića, gdje su se nalazili policajci, a ekipa Gorske službe spašavanja se pripremala da krene u akciju. Na tom mjestu spasioci su im rekli da se desila katastrofa. Nakon provjere, policija ih je pustila dalje, ali na vlastitu odgovornost. 

„Sto metara bilo je vode do koljena, pa onda pedeset metara blata do koljena“, fotoreporter Bljeska Denis Kapetanović opisuje put kod Komadinovog Vrela koji su prešli pješke. Kaže da je to mjesto bilo potpuno potopljeno, pod vodom i blatom, došlo je do značajnog oštećenja magistralne ceste. Zaobišli su dio gdje je cesta bila odnesena, preskočili kamion koji je zapeo i nastavili prema Donjoj Jablanici.

„Prvi prizor koji smo vidjeli tu su dva-tri auta, jedno na drugom. Cesta je totalno spriječena prema podvožnjaku i gomila je kamenja. Tu smo se kolega i ja razišli, on je otišao drugom cestom prema željezničkoj stanici za koju su nam mještani ranije rekli da je ona jedina ostala čitava. Ja sam prešao prema kućama. Prvo što sam tu primijetio su spasioci, mještani i tišina“, govori Kapetanović.

Priključio se tada jednom kolegi koji je nosio piće i hranu za spasioce koji su izvlačili ljude. Odnio im je namirnice i nastavio raditi svoj posao. 

Put do poplavljenih područja

Prvi dan, nakon što su čuli vijesti iz Jablanice, uputila se i ekipa TRT Balkan iz Sarajeva. Producent Haris Domazet kaže da je put od Sarajeva do Konjica bio prohodan, ali da su nailazili na prepreke od Konjica do Jablanice. Policija je regulisala saobraćaj i nije svima bilo dozvoljeno da idu u smjeru Jablanice zbog mogućih novih odrona i pukotina na cesti. Novinarima je bilo dopušteno da idu prema Jablanici, ali na više dijelova cesta je bila popucala, a na pojedinim zatrpana zemljom.

„Policija na terenu nije dozvoljavala medijima da dođu do mjesta nesreće zbog sigurnosti. Na terenu su bili samo pripadnici policije, civilne zaštite, hitne pomoći, vatrogasaca, gorskih službi spašavanja i oružanih snaga“, objašnjava Domazet.

Na terenu se prvog dana nakon prirodne katastrofe nalazila i ekipa N1. Reporterka Melika Balihodžić, u ranim jutarnjim satima, bila je u Kiseljaku. U ovu opštinu ušli su jedinim putem iz Sarajeva koji je tada bio prohodan. U Kiseljaku su se sve tri rijeke izlile iz korita, poplavljen je bio centar općine, ali i šira područja, pa su putevi prema Busovači i Kreševu bili zatvoreni, a na njima su prijetili odroni i klizišta.

„Vozili smo sporo, po nakupinama mulja, a mostovi koji su obližnja naselja povezivali sa glavnom cestom već su bili teško oštećeni ili uništeni“, priča Balihodžić.

U Fojnici su se kretali u skladu sa dozvolom policije. Najteže pogođenom fojničkom naselju Dusine uspjeli su pristupiti nakon nekoliko dana.

“Regionalni put dug šest kilometara koji vodi do tamo u potpunosti je nestao. Tamo je zabilježena i žrtva, a prve pomoći, kao i načelnik općine, do njih su uspjeli doći tek u popodnevnim satima, alternativnim planinskim putem, koji su bili primorani da dijelom prođu i pješice”, dodaje Balihodžić. Govori da ni štićenici Zavoda Bakovići nisu mogli biti evakuisani jer su oštećeni mostovi koji vode do njihove zgrade.

Neprepoznatljivi krajolici i potraga za nestalim

Snalaziti se na teškom terenu, prikupljati verifikovane informacije u kriznim situacijama, svjedočiti potresnim scenama,  izazovno je za reportere. Slušati potresne priče i izvještavati o njima bez pokazivanja emocija nije jednostavno, ali je sastavni dio novinarskog posla.  

Veliki izazov za reportera Nove BH Tahira Žustre bilo je privoliti i ubijediti pripadnike civilne službe i policijske organe da su novinari i novinarske ekipe na istoj strani i da je jako važno da mediji budu na ovakvim terenima. Njemu, ali i ostalim sagovornicima Media.ba, bilo je dozvoljeno doći samo do određenog mjesta odakle su mogli snimati.

„Daleko od ljudi, daleko od akcija spašavanja, daleko od bilo kakvih informacija ili onoga što bismo sami mogli vidjeti i prenijeti gledateljima. To je ozbiljan problem naročito za profesionalne medije kakva je Nova TV“, izjavio je Žustra, dodajući da je u takvim okolnostima teško donijeti pravovremene i kvalitetne informacije.

Bitno je, naglašava, da novinarske ekipe imaju nesmetane uslove rada, ali da se pridržavaju pravila i smjernica na terenu.

„Da na tako specifičnim terenima ne zaboravljaju da nije fokus na njima koliko mora biti fokus na ljudima koji su zaista u stanju potrebe i pomoći i da se jedni drugima moramo prilagođavati“, dodaje.

Novinarske ekipe su, ističe Žustra, često primorane da improvizuju. On i njegova ekipa su u subotu uspjeli pronaći alternativni put uz pomoć mještana i doći do epicentra dešavanja u Donjoj Jablanici, tako da su gledateljima omogućili uvid u stvarno stanje na terenu.

„Uspjeli smo sa te neke bolje, povoljnije pozicije donijeti informacije samim gledateljima i želim da vjerujem, potaknuti ljude na još veće prikupljanje humanitarne pomoći da se što prije pomogne ljudima i da se što prije prevaziđu svi nastali problemi“, kaže Žustra. Dodaje da bez njegovih snimatelja Jasmina Hamzića, Ervina Čolakovića i Davora Senića izvještaje sa terena ne bi bilo moguće napraviti.

I novinar Klix.ba Benjamin Redžić govori da su pojedini novinari iznalazili način da dođu što bliže pogođenim dijelovima kako bi što vjerodostojnije prenijeli javnosti ono što se dogodilo, poštujući novinarsku etiku.

Za njega najveći izazov je bio uspostavljanje komunikacije sa stanovništvom koje je pogođeno poplavama.

„Treba biti vrlo obazriv prema njima, to jest razumjeti njihovu situaciju u nastojanju da dobijete izjavu“, priča Redžić.

Isti izazov u izvještavanju u teškim situacija ima i Kapetanović.

„Meni je bio izazov prići ljudima, jer tu niste mogli razgovarati s nekim da mu neko nije stradao - ili ga zna ili mu je rodbina ili je dalja, bliža, prvi komšija. Ne znate kako ćete se postaviti prema ljudima. Tako je uvijek u našem poslu, jer treba izvaditi fotoaparat pred čovjekom koji je upravo izgubio nekoga“, naglasio je Kapetanović.

Jedan od najvećih izazova u izvještavanju za Meliku Balihodžić bilo je dočarati razmjeru katastrofe, a ne uliti novi strah gledateljima i čitateljima. Svako teško pogođeno područje je, kako kaže, tragedija za sebe.

„Ne mogu reći da je sa jednog od njih bilo teže izvještavati u odnosu na druge, jer govorimo o tri različite lokacije na kojoj nas je čekalo isto: smrt, potrage za preživjelima, do srži uznemireno stanovništvo od kojih su neki izgubili sve što su imali, u potpunosti izmijenjeni, neprepoznatljivi krajolici, borba sa vremenom u svakom smislu. Mogu samo reći da je postajalo teže kako su dani prolazili“, istakla je.

Brzo je kaže postalo jasno da se više ne može govoriti o akcijama spašavanja, nego samo o potragama za žrtvama.

„Stanovništvo je postajalo svjesnije razmjera svojih gubitaka, prepadnuti mišlju da će možda brzo ostati sami i zaboravljeni. Ulazak u svaku novu noć, svaka nova kiša za njih je značila dodatnu zebnju a za tragače kompleksniju borbu“,, dodaje.

Gostoprimstvo stanovnika: Obroci, kafe i slatkiši

Stanovnici Donje Jablanice, prema riječima novinara Bljeska, prvi dan još nisu bili svjesni šta se dogodilo. Ipak, bili su i više nego susretljivi prema novinarima. „Nisu nam uzimali za zlo što smo tu, štaviše, mi smo pomagali koliko možemo“, kaže.

Novinar Klixa također ističe dobar odnos stanovnika.

„Nije mali broj stanovnika koji su spremni razgovarati s novinarima, kao i onih koji su spremni pomoći novinarima. Kolega fotograf i ja smo od stanovništva dobili transport preko alternativnih puteva, a ponuđeni smo i obrocima“, prisjetio se.

Kada se ekipa Nove BH uspjela probiti do kuća, dijela naselja u Jablanici koji je izbjegao poplavu i ostao netakut, ljudima je, priča Žustra, bilo drago kada su vidjeli novinarske ekipe. Prenijeli su im iskustva i šta su vidjeli usput, rekli da dolazi pomoć i do njih i da će sve biti uredu.

„Čak i u trenucima kad nije bilo vode, struje, jedna od mještanki, teta Emina, donijela nam je kafu napravljenu na šporetu na drva. Iako nam je kazala da su potrošili svoje zalihe u ta dva dana, ipak je od svega toga odvojila i vrijeme i našla resurse da nam napravi kafu, da na taj način nam pokaže poštovanje za ono što radimo za njihovo selo u najtežim trenucima“, govori novinar Nove BH.

Novinarka N1 svjedočila je takođe velikoj empatiji stanovništva pogođenog poplavama.

„Sve što sam prije i poslije toga vidjela na terenu govori mi da ti ljudi zaslužuju sve što im možemo dati“, kaže ona. Prepričava nam prvu noć poplava koju je sa svojom ekipom dočekala u teško pogođenom fojničkom selu Gojovići, gdje su poginule dvije osobe.

“Noć je već bila hladna, kuće i dalje okružene vodom i u potpunom mraku. Stanovnici nisu bili evakuisani, ostali su tamo potpuno odsječeni od svijeta - bez vode, struje, grijanja, telefona i interneta. Moj snimatelj, fotoreporter i ja čekali smo uključenje za našu vanrednu emisiju u 19 sati. Oni su - nakon jedne od najtraumatičnijih noći u svojim životima - provirivali kroz prozore svojih ledenih domova samo da nas pitaju trebaju li nam jakne i je li nam hladno“, ispričala je.

Sa posljednjeg terena se u svoju toplu kuću vratila sa voćem i slatkišima koje su stanovnici zapakovali.

Novinara TRT Balkana najviše su dojmile priče heroja Jablanice, „običnih ljudi“ koji su spasili na desetine života svojom nevjerovatnom hrabrošću i smirenošću u gotovo bezilaznim situacijama.

„Jedan od njih je lokalni momak, spasilac Edin Drežnjak, s kojim smo proveli nekoliko dana. Drežnjak je odmah nakon nesreće krenuo u pomoć. Spašavao unesrećene iz domova, a dok smo bili s njim na terenu, mobitel mu je bez prestanka zvonio. Ni na jedan poziv nije negativno odgovorio. Ako nije bio u tom trenutku u stanju da on pomogne, zvao je druge ljude i davao im upute šta da rade“, kaže Domazet.

Priču Amre Jahić, supruge imama u Donjoj Jablanici, koja je plivala sa četverogodišnjim sinom u jednoj ruci, držeći se za kompresor u drugoj da ne potone, neće nikad zaboraviti.

„Ona i njen suprug zajedno sa svojim sinom i još nekoliko komšija uspjeli su spasiti život, nevjerovatnom hrabrošću“, naglašava Domazet.

Solidarnost daje snagu za dalje

Stanovnike, spasioce ali i novinare na terenu mnogo ohrabruje solidarnost. Pokrenute su brojne akcije sakupljanja pomoći: od onih u kojima ljudi nude svoje kuće i vikendice osobama koje su ostale bez domova, do volontera koji dolaze iz cijele BiH i Evrope kako bi pomogli raščistiti teren. Akcijama su se priključile razne kompanije, organizacije, ali i mediji.  

Benjamin Redžić, novinar Klix.ba, je po dolasku u Donju Jablanicu zatekao grupu od desetak građana i zaposlenika jedne privatne građevinske firme iz Zenice koji su samoinicijativno došli prvi dan nakon katastrofe.

„Bio je veliki broj građana iz drugih dijelova BiH koji su došli da pomognu i koji su dostavljali pomoć u potrepštinama. Bio je veliki broj pripadnika hitnih službi i iz susjednih država, a neki od njihovih pripadnika su bili voljni dati izjave novinarima“, kaže Redžić.

Humanost, jedinstvo i solidarnost za stanovnike pogođenih područja je, prema riječima Harisa Domazeta, nevjerovatna. Na terenu je vidio spasilačke ekipe iz Hrvatske, Srbije i brojnih drugih država, što potvrđuje da je tragedija ujedinila sve.

„Ljudi šalju pomoć sa svih strana. Pored materijalne pomoći, svjedočili smo i onoj fizičkoj pomoći. Građani iz svih dijelova BiH, ali i zemalja regije, došli su u pogođena područja kako bi pomagali unesrećenim. Na čišćenju i pokušajima spašavanja stvari iz uništenih domova radili su navijači, humanitarci, nevladine organizacije, i 'obični građani' iz svih krajeva“, istakao je Domazet.

Iako je fokus izvještavanja bio na pričama preživjelih, na spašavanju i solidarnosti, ostaju one koje će se morati dodatno istražiti, o ljudskoj odgovornosti, uticaju ilegalnih kamenoloma i sječe šuma na prirodu. 

„Građani su nam u razgovoru kazali da ništa ne manjka, tj. da su dobili sve ono što im je potrebno kada su u pitanju potrepštine. Postoji centar iz kojeg se distribuira pomoć. Međutim, neki od građana smatraju da je reakcija nadležnih morala biti bolja“, naglašava Redžić.

Melika Balihodžić kaže da, iako su nastajale zastrašujućim povodom, pojedine scene su grijale srce. Na putu prema Buturović Polju vozili su se iza niza šlepera slovenačkih tablica, koji su dovozili pomoć. Ako u ranim jutarnjim satima, priča Balihodžić, prolazite kroz centre pogođenih općina, vidjet ćete na stotine volontera koji se organizuju prije polaska na najteža područja.

„Mi smo se pored ogromne grupe volontera zaustavili u Jablanici, kratko smo razgovarali sa trojicom njih koji su pristigli ispred Pomozi.ba. Niti jedna od grupa koje su naši sagovornici predvodili nije bila iz istog kantona. Pristigli su sa svih strana. Upravo takve grupe uspjele su se probiti do nekih odsječenih sela, raščistiti ih, i barem na neki način vratiti stanovnicima sredinu u kakvoj su živjeli“, dodaje.

U Donjoj Jablanici joj je Amil Šehić pričao o drugu, mladiću Ernadu Begoviću, koji je spasio na desetine komšija prije nego je njega odnio posljednji bujični val. U Buturović Polju joj je Zahir Kuršumović pričao o starom komšiji koji je iz bujica, koje su odnijele 13 kuća, žicama i kanapama spašavao svoje komšije. Zahira su nepokretnog komšije i porodica iznijeli iz kuće. To su prije svega priče o ljudima koji su izgubili živote spašavajući jedni druge, govori Balihodžić.

„Svima se sve dešavalo u mrkloj noći, iznenada. Mi zato sada zbog njih moramo biti spremni i pokazujemo da jesmo“, kaže.