Pod pritiskom sirena i informacija da slijedi novi napad koji treba da izbjegnu, ekipa Al Jazeere Balkans svakodnevno je slala izvještaje iz centra Kijeva od početka napada Rusije na Ukrajinu prije dvije sedmice, a propaganda i dezinformacije o haosu u kojem su se zatekli, dodatno su im zakomplikovali rad na terenu.

 

Novinarka Nadina Maličbegović i njena ekipa Adnel Pašić, Almir Delić i Mario Kanaet su u Ukrajini boravili od 14. februara do 1. marta, a izvještaje uživo i TV priloge slali su svakodnevno i bh. i regionalnoj javnosti i prenosili neke od prvih slika razaranja ukrajinskog glavnog grada. 

 

Nestanak struje i izvještavanje iz skloništa nije bilo jednostavno iskustvo za ovu televizijsku ekipu, a poseban teret je bio informacijski haos jer je uporedo s vojnom invazijom krenula i ona propagandna, u kojoj su se miješale laži, dezinformacije i istina.

 

„Događaji su se nizali jedan za drugim, granatiranje rubnih područja Kijeva postajalo je intenzivnije, a informacije o ratnim zbivanjima sve konfuznije”, kaže reporterka Al Jazeere Balkans i dodaje da je prvi dan bio najteži jer je fikserka, koja je do tada bila njihova konekcija s ukrajinskim vlastima pa tako i izvorom većine informacija do kojih su dolazili, bila primorana s porodicom napustiti Kijev. 

 

 

Iako su različite informacije dolazile sa različitih strana, Maličbegović za Mediacentar Sarajevo kaže kako se ekipa Al Jazeere Balkans držala događaja kojima su sami svjedočili na terenu i informacija koje su uspjeli dobiti od vlasti Ukrajine. Kaže i da se Twitter pokazao kao neprocjenjiv izvor informacija s obzirom na to da su se predsjednik države, ministri u ukrajinskoj vladi, ali i Oružane snage Ukrajine obraćali javnosti putem te platforme o njihovim ključnim stavovima, kao i posljednjim informacijama s ratišta. 

 

Svjesna da se medijski izvještaji koriste kao alat u ostvarenju različitih ciljeva, i sama je svjedočila koliko su se informacije razlikovale u zavisnosti od toga ko ih plasira – ruska ili ukrajinska strana. 

 

 

S iskustvom izvještavanja iz Ukrajine dodatno naglašava važnost prenošenja istine i izazove koji danas postoje pred profesionalnim novinarima u smislu dezinformacija koje dolaze sa različitih strana. 

 

“Bez obzira na to što ste na jednoj strani imali agresora, a na drugoj žrtvu, kao novinar ste morali uzeti u obzir širu sliku: ratno je stanje u kojem se upravo informacije i medijski izvještaji koriste kao oružje, ono najjače, i bez obzira na lični odnos prema tom događaju, trebate iznijeti samo istinu”, kaže Maličbegović i podsjeća da su i informacije tokom rata devedesetih u Bosni i Hercegovini korištene kao ratno sredstvo i da je i tada bilo propagande.

 

“Ali svijet nije bio globalno selo, pa je tako i put do informacija bio potpuno drugačiji, teži. Moje kolege koji su izvještavali u tom ratu, znaju to dobro”, navodi.

 

 

Podijeljeno društvo u Ukrajini je postalo još više podijeljeno, ocjenjuje Maličbegović, a na ulicama se razvio hibridni rat koji novinarski posao čini još složenijim.

Pojašnjava kako je novinarskim ekipama za izvještavanje iz Ukrajine potrebna akreditacija na koju se čeka do mjesec. Kaže kako je primjetno i ukidanje ili ograničavanje medijskih sloboda a smatra kako je nestanak struje, interneta ili telefonske veze jedan vid toga, obrazlažući to činjenicom da je otežano provjeravanje ključnih informacija ukoliko se nađete u skloništu, u dubokom podzemlju neke građevine.

 

Da bi novinarska ekipa dobila dozvolu za snimanje vojske ili akcija na frontu, pojašnjava Maličbegović, potrebna je dozvola Oružanih snaga Ukrajine i Ministarstva odbrane te zemlje. Procedura je jednostavna ali zahtijeva vrijeme: kao strani novinar ćete dobiti akreditaciju, ali ćete sačekati da obavještajne službe i država provjere da li ste zaista novinar i da li su lični podaci koje ste priložili tačni. Zbog stotina zahtjeva stranih medija procedura traje približno mjesec, dok je za ukrajinske medije potrebno nekoliko dana. 

 

 

Novinarska prava i sloboda medija su u ratnim okolnostima na određeni način ograničeni, svjedoči Maličbegović, a poplava dezinformacija i propagande, kao i cyber napadi zvaničnih web stranica institucija, koji su se intenzivirali nekoliko dana prije početka rata, dešavali su se uporedo sa ruskom invazijom na Ukrajinu. 

 

„Zbog okolnosti u kojima se našla država, ne bih to nazvala ograničenjem medijske slobode u onom smislu o kojem najčešće govorimo, ali je istina da sve to vaš posao čini složenijim, težim”, pojašnjava.

 

Iako internet čini mnoštvo informacija dostupnim, ova reporterka naglašava kako je ključna vještina u tome kako odvojiti relevantno od nerelevantnog, istinu od laži. Navela je primjer dešavanja u Kharkivu, Mariupolju ili Khersonu, koji su kilometrima daleko od mjesta na kojem se nalazila, u njenom slučaju Kijeva, i budući da nije bila na mjestu događaja, a imala je internet, do nje je dolazilo mnogo informacija koje su mogle i nisu nužno bile tačne.

 

Dok su ukrajinske zvanične informacije s ratišta govorile jedno, informacije koje su dolazile iz ruskih izvora značajno su se razlikovale. Postoji nekoliko pojedinaca i medijskih kuća kojima kao novinarka vjeruje, ali kaže kako je i dalje za informacije koje je objavljivala u programu Al Jazeere Balkans tražila dodatne potvrde. 

 

Maličbegović kaže kako je teško raditi novinarski posao u okolnostima rata, jer su sirene i eksplozije vremenski ograničavale njenu ekipu da izvještava, a nisu imali vremena ni da rade na estetici priloga. Da su normalne okolnosti, snimljeni materijal bi pregledali i izmijenili, no boraveći u Kijevu u ratu, za to nisu imali vremena.

 

 

Kada je počela invazija Rusije na Ukrajinu, 24. februara, ekipa Al Jazeere Balkans se nalazila u Hotelu Ukrajina, u centru Kijeva. U slučaju da stvari u zemlji izmaknu kontroli i postanu teže nego što već jesu, imali su plan za evakuaciju. 

 

“To je na Trgu nezavisnosti ili Majdanu, mjestu gdje je u novembru 2013. počela, a krajem februara 2014. završila još jedna revolucija, nakon svrgavanja predsjednika države Viktora Janukoviča i proruske vlasti”, kaže Maličbegović.

 

Prisjeća se kako su u danima prije napada na glavni grad Ukrajine informacije stranih obavještajnih službi govorile da će na meti ruskih oružanih snaga biti upravo to mjesto na kojem se nalazila njena ekipa koja je narednih dana lutala od jednog mjesta do drugog. 

 

Ipak, Majdan se nije našao na meti napadača, ali je Hotel Ukrajina za samo nekoliko dana postao mjesto Komande Oružanih snaga Ukrajine gdje se i trenutno nalazi. 

 

“Da budem potpuno iskrena, niti sam imala plan kako se prilagoditi novim okolnostima, niti sam bila svjesna haosa u kojem smo se ekipa i ja našli“, kaže ova novinarka.

 

Zajedno sa kolegama iz Al Jazeere English postojao je plan za evakuaciju u slučaju da stvari izmaknu kontroli, odnosno da više nije sigurno ostati u Kijevu, no ipak su ostali još dva dana, a u konačnici i u skladu s tim planom su i napustili glavni grad Ukrajine prateći instrukcije sigurnosnih stručnjaka i ljudi koji dobro poznaju domaći teren.

 

Tada su zajedno s ekipom Al Jazeere Balkans hotel u Kijevu napustile i druge medijske kuće, kao i sestrinska Al Jazeera English, no njeni reporteri nastavili su izvještavati sa ratišta – Žitomir, Mariupolj, Kharkiv, a Al Jazeera Balkans preuzima njihove sadržaje, uz izvještavanje reporterske ekipe koja je trenutno u Lavovu.