Važno je napraviti razliku između aktivizma kroz umetnost i aktivističke umetnosti, a brojni su primjeri kako pojedinac može mnogo postići kroz individualni društveni angažman.

foto: akcija

Često se mogu čuti mišljenja da u Bosni i Hercegovini nema angažovane umetnosti jer se pojedinci aktiviraju onoliko koliko im neko plati, ali i da je više umetnika nego same angažovane umetnosti. Međutim, daleko od generalizacija, šta angažovan pojedinac zapravo može da uradi kroz umetnost?

Individualno razbijanje stereotipa kroz umetnost

Azra Husarić je studentkinja Žurnalistike u Tuzli. Sa ekipom koleginica radi na dokumentarnom filmu o novinarstvu u Bosni i Hercegovini. Nastoje da kroz svoj umetnički angažman doprinesu promenama i buđenjem svesti s posebnim fokusom na neformalno obrazovanje u novinarstvu. Kaže, živela je s mnogo stereotipa, ali kada je kroz svoj rad upoznala ljude drugačije veroispovesti, nacionalnosti i uverenja, spoznala je i sebe kroz druge.

"Razbila? Ma srušila i spalila stereotipe. Moram priznati da sam ih imala mnogo, to tek sada vidim kada sam ih uspjela otkloniti", objašnjava ona i dodaje da se kroz volonterski rad delimično osamostalila i doprinela nečemu, ali i prikupila nemerljivo vredna znanja. Prisustovala je radionicama, treninzima, seminarima i obukama koje ne može nadoknaditi formalno obrazovanje.

"Ja sam počela volontirati kao srednjoškolka, a to mi je donijelo razne prilike i mogućnosti, što edukacije, što zaposlenja", naglasila je ona.

Aktivizam umetnika

Važno je napraviti razliku između aktivizma kroz umetnost i aktivističke umetnosti, smatra Jasna Kovo, istraživačica na projektima Udruženja "Akcija", koja je objavljivala kritičke radove i analize iz oblasti književne kritike i teorije, feminizma i medija u domaćim i regionalim časopisima.

"Umjetnost kao takva ne može biti isključivo društveno angažirana, jer dometi čistog angažmana kroz umjetnost limitiraju estetske kvalitete same umjetnosti", pojašnjava ona i dodaje da korišćenje umetnosti u aktivističke svrhe može da bude važan deo promene. Smatra da iz tog razloga umetnici pristaju da budu deo aktivističke scene. Ističe da postoje i granice takvog angažmana.

"Teško je razgraničiti gdje počinje aktivizam kroz umjetnost, a gdje završava propagandna aktivnost", kaže Kovo.

Udruženje Akcija je kampanju za ponovno otvaranje Zemaljskog muzeja BiH, na čemu je Kovo radila, vodila iz dva pravca. Jedan je bio kreiranje vlastite medijske grupe umetnika, književnika, fotografa koji su, kao kulturni radnici i odgovorni građani, iskazali solidarnost sa radnicima Zemaljskog muzeja BiH kroz kreiranje umetničkog sadržaja o muzeju i za muzej.

"Na ovaj način je postignuta solidarnost šireg kruga aktera kulturne scene u BiH sa problemom s kojim se suočila jedna od najvećih ustanova kulture u BiH te je javnost na ovaj način senzibilizirana i kroz umjetničke sadržaje o suštinskim problemima i potrebama samih radnika Muzeja", kaže Kovo i pojašnjava da je s druge strane, sve vreme vođena ozbiljna kampanja zagovaranja rešavanja statusa Zemaljskog muzeja BiH, usled kojeg je ta institucija bila zatvorena tri godine.

Upravo je akcija „Ja sam Muzej“ pokazala na koji način se umetnici mogu uključiti u zagovaranje određene društvene promene, posebno kada je reč o promeni unutar samog kulturnog sektora.