Mesić pomilovao Antuna Lovika, koji je nakon toga opljačkao Inin kombi
Mesić pomilovao Antuna Lovika, koji je nakon toga opljačkao Inin kombi
Jutarnji list otkriva: Poznati kriminalac našao se na slobodi zahvaljujući odluci Komisije za pomilovanja Antun Loviku, osuđivanome zbog niza razbojništava i oružanih pljački počinjenih u Austriji i Njemačkoj, predsjednik Stjepan Mesić smanjio je kaznu, na preporuku Komisije za pomilovanja.Nekoliko mjeseci kasnije, u Zagrebu je Lovik sudjelovao u prepadu na kombi kojim je voženo 1,24 milijuna kuna utrška Ininih benzinskih crpki.
Antun Lovik, osuđivan zbog niza razbojništava i oružanih pljački počinjenih u Austriji i Njemačkoj, trebao je još i danas biti u hrvatskom zatvoru, ali mu je predsjednik Stjepan Mesić potkraj prošle godine smanjio kaznu, na preporuku Komisije za pomilovanja.
Lovik je odmah pušten na slobodu, a samo nekoliko mjeseci kasnije, u Zagrebu je sudjelovao u prepadu na kombi kojim je voženo 1,24 milijuna kuna utrška Ininih benzinskih crpki.
Uhićen u Njemačkoj
Dvojica pljačkaša su uhićena, a Lovik je pobjegao. Za njim je raspisana tjeralica, zatim je uhićen u Njemačkoj, koja ga je 5.srpnja izručila Hrvatskoj. Lovik se sada nalazi u pritvoru Okružnog zatvora u Remetincu. Kada je u travnju za Lovikom bila raspisana tjeralica, Jutarnji list objavio je da je on u vrijeme prepada na kombi zapravo još trebao biti u zatvoru na izdržavanju višegodišnje kazne. Upozorili smo da je Lovikovo sudjelovanje u pljački Inina novca bilo moguće jedino ako je pobjegao iz zatvora ili je prijevremeno pušten. Na te tvrdnje nije bilo službenih reakcija. Antun Lovik je ponovno postao slobodni građanin: Komisija za pomilovanje odlučila mu je 15.studenoga 2001. smanjiti kaznu za tri godine.
Odluku o skraćenju kazne i puštanju na slobodu čovjeka koji će ubrzo ponovno počiniti teško razbojništvo, Komisija je donijela na posljednjoj sjednici pod predsjedanjem Josipa Boljkovca, Ubrzo nakon toga predsjednik Mesić raspustio je Komisiju i pet mjeseci kasnije, u travnju ove godine, imenovao novu sa samo dva prijašnja člana i pod predsjedanjem Neve Šibl, umirovljene sutkinje Vrhovnoga suda.
Odluku da raspusti Boljkovčevu komisiju za pomilovanja predsjednik Mesić nikada nije jasno obrazložio, pa se nagađalo da je glavni razlog pomilovanja bivšeg Boljkovčeva vozača, osuđenog zbog iznude, te pomilovanje pripadnika HV-a koji je počinio dvostruko ubojstvo.
Je li predsjednik znao?
Nitko, pa ni sam Predsjednik, do danas nije spomenuo da je o pomilovanju Antuna Lovika odlučeno na istoj sjednici na kojoj su donesene te dvije odluke. Samo predsjednik Mesić zna je li mu bilo poznato da je u paketu s iznuđivačem i dvostrukim ubojicom pomilovao i međunarodnog kriminalca kojemu je već bilo oprošteno više od pola kazne. Naime, prema službenim podacima Ministarstva pravosuđa, da nije pomilovan krajem prošle godine, Lovik bi na slobodu izišao 12.ožujka 2003.
Prema podacima Ministarstva izašao bi tada jer mu je u kaznu uračunat i pritvor i dio kazne izdržane u Njemačkoj. Na 15-godišnju kaznu zatvora Zemaljski sud u Duisburgu osudio ga je 20.studenoga 1996. godine, a hrvatskom je pravosuđu izručen pod uvjetom da tu kaznu odsluži do kraja. To znači da je prije pomilovanja Antunu Loviku u Hrvatskoj već oprošteno gotovo sedam godina zatvora.
Kad se na to nadovezala odluka Komisije, ispalo je da je umjesto 15 dosuđenih godina, Lovik u zatvoru "odležao" samo pet. Nepuna četiri mjeseca nakon puštanja počinio je novi zločin.
Tko je Antun Lovik?
Antun Lovik (48) je početkom 90-ih bio na izdržavanju 5,5 godina kazne u Lepoglavi zbog pljačke Deutsche Bank u Kolnu. Iz kaznionice je pušten početkom rata, uz obrazloženje da se uključuje u obranu. Nakon rata i službenog opoziva prekida zatvorske kazne nije se vratio na dosluženje u Lepoglavu, nego je postao zatvorski bjegunac. To mu nije smetalo da postane vozač tadašnjih visokih državnih i vojnih dužnosnika poput Ivana Milasa i generala Martina Špegelja, pa čak i pripadnik 66.bojne Vojne policije HV-a. Sud u Duisburgu 1996. ga je osudio na 15 godina zatvora zbog više razbojništava u Njemačkoj. Na zahtjev hrvatskoga pravosuđa izručen je 7.ožujka 2000.
(Jutarnji list, Zagreb – 2002.)