Pretplatnici američkog magazina Reason našli su se šokirani kada su na naslovnici junskog broja vidjeli satelitsku fotografiju svog bliskog susjedstva i crvenim markerom ispisan natpis “Znamo gdje živite!”

Više od 40.000 pretplatnika časopisa za politiku i kulturu (www.reason.com) dobilo je primjerak magazina na čijoj je naslovnici bila odštampana slika susjedstva svakog pretplatnika ponaosob sa zaokruženom zgradom ili kućom gdje žive. Na zadnjoj stranici je bila reklama, također prilagođena ličnim interesima i fizičkoj lokaciji svakog individualnog čitaoca. 

Pomenuta naslovnica predstavljala je uvod u urednički text pod nazivom “Nacija kao baza podataka – druga strana nepostojanja privatnosti” i demonstrirala je dostupnost ličnih podataka kompanijama i/ili državi na osnovu puke informacije o pretplati na časopis (Reason), kao i mogućnost njihove (zlo)upotrebe.

Fotografije je Reason izradio u suradnji sa marketinškom kompanijom Entremedia, proizvođačem printera Xeikon i dobavljačem satelitskih slika AirPhotoUSA, što je omogućilo da svaka naslovna i zadnja stranica budu različite.

Znamo gdje živite, ali i sve ostalo

Kako analiziraju u Reasonu, vaše lične informacije mogu se pronaći kada vam je recimo kućna adresa u bazi podataka Yahoo People Search, a tada nije teško doznati ni vaš broj telefona. Također, na osnovu podataka o registraciji vašeg automobila, vaših bankovnih računa, vaših pretraga na Internetu koje Google i Yahoo pretraživači snimaju, te na osnovu informacija o korištenju kreditne kartice, zna se šta jedete, čitate, kupujete i kuda se krećete, dok vaša osiguravajuća kompanija zna u kakvom ste zdravstvenom stanju.

Tako prikupljene informacije razne komercijalne kompanije koriste da bi izradile “profile” potrošača koji im omogućavaju da, kako je Reason demonstrirao, što više personaliziraju svoju ponudu svakom pojedinačnom potrošaču.

Da bi takvo prikupljanje podataka bilo moguće, obično surfanje Internetom, recimo, u većini slučajeva nudi besplatne sadržaje u zamjenu za porciju ličnih podataka, tj. za registraciju. Pri kupovini legalnog softvera također se registracijom korisnika,  tj. uzimanjem i arhiviranjem njihovih ličnih podataka uvjetuje servis i nadogradnja tog softvera.

Jedna od funkcija personalizirane ponude je ta da kompanija, knjižara ili supermarket na osnovu podataka koje potrošač ponudi recimo u zamjenu za karticu za popust, formira svoju ponudu potrošaču ponaosob u odnosu na dob, financijsko, obrazovno i zdravstveno stanje, ali i pokuša predvidjeti šta će potrošač kupovati u budućnosti.

Anketa provedena 2003. u SAD-u pokazuje da 69% ispitanika-potrošača smatra da su izgubili svaku kontrolu nad načinom na koji kompanije skupljaju informacije o potrošaču, a kako dalje prenosi Reason, ScottMcNealy, predsjednik SUN Microsystemsa, kao komentar na ovu anketu je izjavio da “Privatnost ionako više ne postoji, te da ne treba uopće više razmišljati o tome.”

Veliki brat promatra...i arhivira

Tema dostupnosti privatnih podataka postala postala je mnogo šira od pitanja njihove puke komercijalne upotrebe nakon što je poslije 11. septembra američki Kongres usvojio takozvani Patriotski Akt (vidi tekst Akta na http://www.cdt.org/security/usapatriot/011026usa-patriot.pdf). Ovaj zakon državnim organima daje široka ovlaštenja da prisluškuju, prate i snimaju bilo koga osumnjičenog za ilegalne, ne samo terorističke, aktivnosti u SAD-u.

Evropska mreža za digitalna ljudska prava (www.edri.org) reagirala je na već postojeću situaciju u kojoj se svi vaši lični podaci sakupljeni preko broja kreditne kartice i informacija iz pasoša, kada recimo putujete u SAD šalju graničnim vlastima SAD-a. Ovi podaci moraju uključivati i vaše religijsko opredjeljenje nakon čega po dolasku u SAD slijedi infracrveno skeniranje otiska prsta i arhiviranje podataka.

Ova regulativa dopušta državi / državama ne samo da prikuplja i arhivira podataka o bilo kom pojedincu služeći se gore navedenim metodama i skupljenim podacima, nego i da razvija nove metode nadzora (vidi dodatak ECHELON na dnu teksta).

Po pisanju američkog web sajta koji prati teme u vezi sa zaštitom privatnosti www.privacy.org, u novembru 2003. godine SAD su počele sa instalacijom sistema za praćenje stranaca (zvanog US Visitor and Status Indication Technology) služeći se podacima koje posjetioci/turisti daju pri apliciranju za vize za SAD. Detalji o ovom sistemu bit će poznati krajem 2004., a sistem će postati aktivan 2005. godine, kako privacy.org prenosi vijest Washington Post-a.

Također, privacy.org, citirajući New York Times (broj od 29.jula 2004.), donosi vijest da su naučnici na Columbia Univerzitetu otkrili tehniku koja omogućava da se analizom zjenice oka osobe na fotografiji, vidi u šta je ta osoba gledala u trenutku fotografisanja! Ova tehnika unapređuje već postojeći sistem video nadzora.

Dalje, Wired News magazin (www.wired.com) iz 2002. u tekstu “Satelitski baby sitting servis” izvještava o projektu korporacije Applied Digital Solutions koji omogućava ugradnju minijaturnog čipa (VeriChip ID) ispod kože. Ovaj čip uz pomoć Globalnog Sistema za Pozicioniranje (GPS) bežičnom vezom čini mogućim praćenje kretanja subjekta i očitava njegovu temperaturu i puls. Sistem je prvobitno zamišljen za praćenja potencijalnih žrtava otmica u Južnoj Americi, ali je njegova primjena moguća bilo gdje.

Najnovija regulacija u SAD-u, po izvještaju  MSNBC-ja (http://www.msnbc.msn.com/id/5603020/), datira od četvrtog augusta 2004. godine, a tiče se obaveze da kompanije koje omogućavaju telefonske razgovore preko interneta (takozvani Voice over IP, glas preko IP sistema)  omoguće FBI-u, ministarstvu Pravde i Agenciji za suzbijanje prometa droge (DEA) pristup praćenju glasovne komunikacije preko ove vrste sistema.

“Svi ovi mehanizmi skupljanja informacija narušavaju “kontrolu” koju bi javnost trebala imati nad postupcima Vlade” izjavljuje za wired.com Jim Dempsey, direktor  Centra za demokraciju i tehnologiju (http://www.cdt.org/privacy), i dodaje da: “Ako Vlada zatraži dodatne podatke od neke kompanije čije usluge osumnjičenik koristi, kompanija ima vrlo malo prostora da zaštiti podatke svog klijenta.” Kako piše wired.com (http://www.wired.com), po pomenutom Patriot Akt-u, FBI ne treba nikakav nalog od suda da bi dobio podatke o bilo kome od biblioteka, Internet servisa, telefonskih kompanija, kasina, putnih agencija, trgovaca automobilima ili drugih poslovnih subjekata.

Kraj anonimnosti na Webu

Cijela regulativa koja dopušta prije pomenute aktivnosti, na snazi u SAD-u i Europskoj Uniji (vidi dodatak ECHELON na dnu teksta), po definiciji može biti korištena da opravda nadzor nad bilo kim, a kriminalna aktivnost može biti i recimo, rad sa humanitarnim organizacijama kao ili doniranje novca za ekološku organizaciju koja organizira proteste.

“Sve ovo je moguće zato što ne postoji definicija međunarodnog terorizma, i zato što se “Oni” (Vlada) oslanjaju na subjektivne i možda politički motivirane definicije koje odlučuju o tome ko može biti “nadgledan” u tajnosti” kaže za Wired.com Chip Pitts, direktor Komiteta za odbranu povelje o pravima Dallas-a (Bill of Rights Defense Committee of Dallas - http://www.bordcdallas.org/content/en/home/index.jsp). A kako za wired.com izjavljuje Bob Barr, bivši američki kongresmen i član Američke Konzervativne Unije, FBI je već priznao da je koristio ovlaštenja Patriot Act-a za ne-terorističke istrage, kao u slučajevima korupcije u striptiz klubovima u Las Vegasu, prometu droge ili drugim kriminalnim aktivnostima.

Tehnologije nadzora i prikupljanja informacija nisu vezana samo za navodne terorističke aktivnosti, nego u rukama velikih kapitalističkih kompanija i država nalaze svoju primjenu i u sankcioniranju onih koji čine alternativu autorskim pravima (copyright) zaštićenim podacima. Zakon koji sankcionira slobodno dijeljenje podataka, a samim tim i anonimnost na Internetu, poznat je kao Digitalni milenijski akt za autorska prava (Digital Millennium Copyright Act, (http://www.gseis.ucla.edu/iclp/dmca1.htm) , a potpisala ga je demokratska administracija Billa Clintona 1998. godine.

Ovaj zakon služi, recimo, Američkoj asocijaciji za zaštitu muzičara (www.riaa.com) da bez dokaza optužuje korisnike Interneta za nepropisnu razmjenu podataka. Što znači da ovaj akt dopušta agencijama kao RIAA da prisile lokalne Internet poslužitelje (Internet Service Providers, ISP) da daju sve podatke o svojim korisnicima ako RIAA to od njih zatraži, a bez predočavanja dokaza o aktivnosti subjekta čiji se podaci traže.

Posljednji slučaj je po pisanju online magazina Out-Law (http://www.out-law.com), zahtjev RIAA-e bostonskom Univerzitetu da otkrije identitet studenta koji je bez dokaza optužen za razmjenu muzičkih fajlova, a u čiju je odbranu stala Američka unija za civilne slobode.

"Ako RIAA može tražiti da se otkrije identitet osobe pozivajući se samo na navodno kršenje autorskog prava, da li to onda znači da bi isto mogla uraditi i recimo kineska vlada da otkrije disidenta?”, izjavio je povodom ovog slučaja Christopher Hansen iz Unije.

Copyright direktiva  Europske Unije se u velikoj mjeri zasniva na srodnom aktu američke vlade (Digital Millennium Copyright Act). Više na http://ukcdr.org/issues/eucd/  ili http://europa.eu.int .

U svakom slučaju, a po riječima Marshall McLuhan-a: “Što više baze podataka znaju o nama, mi manje postojimo.”

ECHELON

Sistem prikupljanja informacija od strane vlada je globalna praksa koja datira još iz ranih 80-ih godina, a pod imenom ECHELON (Ešelon), što je kodno ime za sistem globalnog prisluškivanja i presretanja informacija, a zajednički je projekt SAD-a, Velike Britanije, Novog Zelanda, Kanade i Australije. Ovaj sistem (kroz mrežu satelitskih antena skenira kako KOMPLETNU globalnu telefonsku komunikaciju koja ide preko Intelsat međunarodnih telekomunikacijskih satelita (koju koristi većina nacionalnih telefonskih kompanija) tako i pisanu komunikaciju u formi e-maila ili telefaxa. ECHELON podešen na traženje ključnih riječi, fraza i mjesta koje bi dovele do potencijalnih osumnjičenika za subverzivne djelatnosti bilo koje vrste. Ovo znači da ako ste ikada u e-mail ili fax komunikaciji spomenuli riječ bomba, demonstracije, copyright, AlQaida, terorizam, napad, komunizam ili slično, već ste sa svojim podacima u bazi podataka ECHELON-a, kao što je i ovaj članak nakon objavljivanja na Internetu zbog pomenute riječi ECHELON, a i svi vi koji ga čitate.

Sistem ECHELON je u poslije hladno-ratovskom razdoblju između EU i SAD-a reguliran Memorandumom o razumijevanju (datum 23.11.1995.) koji opravdava: “Legalno autorizirano presretanje komunikacija kao važno sredstvo zaštite nacionalnih interesa, nacionalne sigurnosti i istrage o zločinima”, a koji su potpisali SAD i tadašnjih 15 članica Europske Unije. 

Izvori o projektu ECHELON

www.cdt.org

http://archive.aclu.org/echelonwatch/index.html

http://www.wired.com

BEZ REGISTRACIJE

Internet site www.bugmenot.com dopušta bilo kome pristup sadržajima na sajtove publikacija kao što su New York Times ili slični bez prethodne registracije.  Bugmenot omogućava download/skidanje dodatka za brauzere (Internet Explorer, Firefox...) koji vam dopušta da pristupite na, kako tvrde na bugmenot.com, preko 13.000 publikacija bez davanja bilo kakvih ličnih podataka za registraciju.