Video i audio izvještavanje

Neka bude autentično. Novinar koji prikuplja video i audio materijal za priču treba da pokuša da prikaže realnost na isti način na koji to radi izvještač ili fotoreporter. Slikajte i snimajte što nenametljivije. Samo pristustvo fotoaparata ili kamere utiče na ponašanje ispred njih, tako da treba da pripazite, na primjer, na slučajeve kada ljudi glume za vas i da se potrudite da zabilježite autentične prizore i zvukove. Izbjegavajte namještanje događaja, bez obzira da li vi režirate namještanje ili ljudi koje snimate namještaju svoje ponašanje za vas. Namještanje se odnosi kako na zvukove, tako i na vizuelne prizore. Kada snimate okolni zvuk sa hipodroma, utakmice, festivala ili nekog drugog događaja, uzimajte samo autentičan zvuk, a ne zvučne efekte. Naprimjer, snimite stvarni udarac palice u bejzbol utakmici, umjesto da neko za vas udari nekoliko lopti da biste mogli snimiti udarac palice.

Objasnite okolnosti. Nećete uvijek moći da izbjegnete namještanje. Kada se to dogodi, putem teksta ili glasom tačno objasnite situaciju, na primjer tako što ćete reći da je neko ”demonstrirao” ili ”ponovo odglumio” za izvještače kako se nešto dogodilo, umjesto da ostavite utisak da prikazujete autentičan ili spontan čin. Na taj način, tekst i glas postaju nešto kao objašnjenje snimka i daju kontekst događajima koje prikazujete.

Montaža u digitalnom vizuelnom novinarstvu

Video i audio treba da se slažu. Digitalna tehnologija vam pruža mogućnost da napravite video snimke i kasnije obavite intervjue, te da zajedno montirate video i audio u dobru priču. Nije potrebno da prikažete video sa zvucima koji su se desili istovremeno kada i same slike na ekranu. Međutim, ne treba da prikazujete slike i audio snimak koji ne idu zajedno. Naprimjer, možda ćete pješice proći kroz područje gdje se dogodila katastrofa zajedno sa žrtvom, praveći video snimke, dok je audio snimak njenog glasa slab, jer se mikrofon nalazio u kameri, a ona je hodala okolo, pokazujući gdje se nalazila i gdje je pronašla člana svoje porodice, itd. Zatim kasnije nastavite sa intervjuom, kada žrtva sjedi i glasnije govori o katastrofi. Audio snimak napravljen dok ste sjedili može dobro poslužiti kao glas u pozadini za slike koje ste napravili dok ste hodali, jer je ta osoba govorila o slikama koje ste pokazivali. Ali, te iste slike sa audio snimkom zvaničnika Crvenog krsta koji opisuje napore da se obezbijede nužna skloništa ne bi bile prikladne, naročito ako se osoba koja se prikazuje na snimcima smjestila kod rođaka, umjesto u skloništu Crvenog krsta. Audio snimak zvaničnika Crvenog krsta, međutim, bio bi prikladan za neki opšti video prikaz štete uzrokovane katastrofom ili nužnog skloništa. To ne znači da osoba koja se prikazuje mora biti ista osoba koja govori. Možda radite priču o sudskoj presudi. Ukoliko počnete sa snimkom člana porodice žrtve koji govori, a zatim nastavite sa njegovim glasom u pozadini snimka koji prikazuje optuženog kako ulazi u sudnicu ili stoji u sudnici, to je prikladno, jer se slika i audio sadržaj slažu.

Uzmite u obzir redosljed. Većina montiranih dijelova ne zahtijeva objašnjenje kada se šta dogodilo. Naprimjer, ako snimite niz inserata na seoskom sajmu, možete ih montirati gotovo po bilo kojem redosljedu, čime ne stvarate nikakvu obmanu. Ali, osjetljiva priča može zahtijevati više razmišljanja o prelazima. Inserti u nizu mogu stvoriti utisak da su se dogodili neposredno jedan za drugim, iako ustvari ova osoba nije odgovarala onoj osobi (ili štagod već). Putem teksta ili glasom objasnite protok vremena, tj. odnos ili redosljed događaja ukoliko je to važno, a nije očito.

Ne popravljajte stvarnost. Fotografija uvijek nesavršeno prikazuje stvarnost. Kada je prizor isuviše taman, koristimo blic da unesemo vještačku svjetlost i sjene koje nisu bile tu dok se fotoreporter nije počeo uplitati. Još u doba tamnih komora, koristili smo tehnike kao što su duža i kraća ekspozicija, koje su fotoreporteru pomagale (ali ipak nesavršeno) da prikaže stvarnost prizora kog je uslikao. Prije mnogo godina, umjetnici su slikali preko fotografija da bi popravili kontrast između kose osobe i pozadine. Međutim, digitalna fotografija nam daje mogućnost (i iskušenje) da ”popravljamo” fotografije i video snimke na način koji obmanjuje. Prelazite granicu kada mijenjate sadržaj prizora – na fotografiji ili na video snimku – izvan rutinskog popravljanja jačine svjetla ili kontrasta kako biste vjernije prikazali stvarni prizor. Ovo se odnosi na dodavanje, uklanjanje ili pomjeranje sadržaja slike, mijenjanje boja, retuširanje lica, itd. Kada pređete tu granicu, treba da to priznate obilježavajući je kao fotografsku ilustraciju ili simulaciju ili objašnjavajući tekstom ili glasom šta ste uradili.

Razmislite o muzici. Vi ne pravite film sedmice. Vi pratite vijesti. Lagana muzika koja se uklapa u ton reportaže može etički poboljšati video snimak. Korištenje muzike radi dramatičnog efekta u ozbiljnoj drami može biti manipulativno ili emotivno na neprikladan način. Što je priča ozbiljnija ili osjetljivija, to trebate biti pažljiviji pri korištenju muzike u pozadini. Zamolite kolegu ili kolegicu da pregleda video ako imate bilo kakvih sumnji i porazgovarajte o tome da li je muzika korištena na odgovarajući način. Pronađite nekoga da odigra ulogu đavoljeg advokata i postavi oštra pitanja.

Osigurajte tačnost

Osim ako ste isključivo snimatelj, usklađivanje snimanja sa drugim zadacima, kao što su izvještavanje i fotografija, uticaće na vašu sposobnost da pravite zabilješke koje su potrebne za tačne priče, objašnjenje uz slike i narativno kazivanje. To zahtijeva malo dvostrukog provjeravanja i potvrđivanja. Višestruki zadaci čine tačnost zahtjevnijom, ali ne predstavljaju izgovor za netačnost. Snimanje, međutim, može da poboljša tačnost. Činjenica je da isuviše mnogo izvještača ne citira ljude precizno. Video snimak možete upotrijebiti da provjerite citate u tekstu. Ovo je naročito važno ako koristite video snimak u kome se upotrebljava isti citat. Ne želite da se u priči i video insertu nalazi očigledno ista izjava, koja je drugačije formulisana u vašem tekstu. To potkopava vjerodostojnost priče.

Označavanje izvora je i dalje važno

Plagijat nije nimalo prihvatljiviji u vizuelnom novinarstvu nego u štampanom. Ako koristite insert sa snimka na YouTubeu ili nekog drugog izvora, kao što su inserti koje nudi agencija koju koristite, treba da ih označite kao izvor. Ako koristite animaciju, fotografiju ili neko drugo vizuelno djelo iz drugog izvora, treba da im ga pripišete. Čak i ako koristite materijal nepoznatog porijekla koji se nalazi u javnoj sferi, treba da označite izvor što je tačnije moguće i da potvrdite da niste vi autor tog sadržaja. Potvrda može biti tekstualna, prikazana logotipom, odnosno iskazana glasom.

-----------------------------------------------------------------------------------------------
Prevod sa engleskog: Kanita Halilović
-----------------------------------------------------------------------------------------------
Ovaj tekst u je svojoj izvornoj verziji objavljen na engleskom jeziku na web portalu “No Train, No Gain – Training for Newspaper Journalists” (http://www.notrain-nogain.org/).

Originalni tekst „Digital Dilemmas for Visual Journalism Ethics – Upholding and Updating Ethical Standards“ dostupa je na web stranici.

Tekst je preuzet i objavljen na MC Online uz odobrenje web portala “No Train, No Gain”. Svako dalje korištenje i distribucija ovog teksta podliježe uvjetima korištenja “No Train, No Gain” web portala koji su u cjelosti dostupni na web stranici.

Prevod i objavljivanje ovog teksta na MC Online omogućeni su zahvaljujući projektu Veza za zajednički angažman (VEZZA) koji podržava Švicarski ured za razvoj i saradnju (SDC). Više informacija o projektu VEZZA možete dobiti http://www.media.ba/mcsonline/bs/projekt/vezza " target="_blank">ovdje.