Medijsko izvještavanje o slučajevima čedomorstva u BiH ne manifestuje se u formi otvorenog poziva na mržnju i nasilje nad ženama koje počine ovo kazneno djelo, već se njime učvršćuju i održavaju postojeće rodne predrasude i odnosi moći. Mediji ne nastoje rastočiti patrijarhalnu matricu već reproduciraju ustanovljene konstrukte „dobre“ i „loše“ majke, jasno odjeljujući privilegirani od marginaliziranog identiteta. Na taj način mediji funkcioniraju kao ideološki aparati koji potiču netrpeljivost „mi-grupe“ prema posrnulim „drugim“. Stoga se može reći da govor mržnje čini strategiju uspostavljanja dominacije privilegirane grupe nad stigmatiziranim „drugim“.³

Žene koje počine čedomorstvo u BH medijima su predstavljene kao otpadnice društva te im se nerijetko pripisuje stigma „monstruma“ ili „demona“, što je vidljivo i iz sljedećih navoda:

„Mještani Brezik Laminaca zgražaju se nad monstruoznim zločinom.“⁴

„Mještani Prijedora još prepičavaju to monstruozno ubistvo novorođenčeta.“⁵

„Monstruozni čin: Majka ubojica neće biti kažnjena?!„⁶

„Ovakvi monstruozni slučajevi izazivaju zgražanje mase.“⁷

„Demonske majke: Čedomorstvo ruši civilizacijski mit o majci.“

„Stručnjaci kažu da se slučajevi „demonskih“ majki ne mogu u potpunosti spriječiti.“⁸

Čak i kada mediji nisu glavni izvor govora mržnje već prenose izjave koje su sebi sadrže govor mržnje, od tih izjava se rijetko ograđuju. Autori članaka nekritičkim prenošenjem izjava različitih aktera, a najčešće su to osobe iz lokalne zajednice ili one koje pronalaze tijelo novorođenčeta, doprinose izgradnji diskursa mržnje.

„Ne znam kakav je monstrum mogao dijete baciti na smetljište kaže Ajša Hatić, jedna od onih koja je vidjela stravičan prizor, koji dok je živa neće zaboraviti.“⁹

„Dušan Cicvara, plemeniti čovjek koji je spasio malu Anđelu od sigurne smrti, ne može vjerovati da u pitomom Lijevče polju ima takvih monstruma."¹⁰

Dunja Mijatović, OSCE predstavnica za slobodu medija i bivša direktorica Sektora za emitovanje RAK-a, ističe da uloga medija podrazumijeva i prenošenje poruka i izjava koje predstavljaju eksplicitan primjer govora mržnje, ali i da se urednici i novinari od takvih izjava moraju znati ograditi.

Monstrificiranjem žena koje počine čedomorstvo nastoji se naglasiti njihova izopačenost, devijantnost i zlokobnost. One utjelovljuju sve one značajke koje su u suprotnosti sa patrijarhalnim konceptom „Žene“ i „Majke“. Na taj način grade se binarne opozicije „demonske majke“ i „brižne majke“. „Brižna majka“ je nositeljica pozitivnih vrijednosti, odlikuje je nježnost, strpljivost i milosrđe, dok se „demonska majka“ pozicionira na suprotnoj strani kontinuuma, kao nasilna, okrutna i bezosjećajna. Rezultat svih ovih strategija je degradiranje, ponižavanje i dehumaniziranje žena koje počine čedomorstvo. Njihov „monstruozni“ čin lišava ih pozicije subjekta kao i bilo kakvih prava. One su opredmećene, ušutkane i prognane iz javnog prostora. U njihovo ime govore pravni zastupnici i stručnjaci iz oblasti mentalnog zdravlja. Neljudski je i pomisliti da bi „majke monstrumi“ imale šta reći. Iako jedna od smjernica profesionalnog i etičnog izvještavanja, definiranih Kodeksom za štampu BiH, ukljuljučuje ravnopravan tretman svih strana u sporu pri izvještavanju i komentiranju kontroverze, nijedan tekst iz analiziranog korpusa ne sadrži iskaze žena koje počine čedomorstvo.

POVRŠNI I TABOLOIDNI PRIKAZI ČEDOMORSTVA

Mediji ne razgrađuju već dodatno učvršćuju dominantnu patrijarhalnu ideologiju, koja majčinstvo pretpostavlja kao jedinu funkciju „drugog spola“. Redukovanje ženskosti na majčinstvo podastire se kao suštinsko i prirodno te je svako odstupanje od koncepta „brižne majke“ popraćeno nerazumijevanjem. Uzroci i motivi čedomorstva obrazlažu se naivno, površno i stereotipno.

„Ubistva djece nas toliko šokiraju zato što je naša civilizacija uvjerena da od svega najviše cijeni ljudski rod. Čin čedomorstva ruši civilizacijski mit, mit o majci koja se materijalizira u svim svetim knjigama, umjetnosti, naučnim studijama, od Bambija do savremenih junakinja, majki. Majčinska ljubav je najupečatljivija životna činjenica, pa zato čedomorstvo izaziva stanje šoka okoline, rušenje civilizacijske tekovine, rušenje mita o majci. Ubistvo djeteta je udar i na vlastiti život, na vlastito razmišljanje, vlastite životne postulate. Postavlja se pitanje, koji su društveni razlozi koji majku natjeraju da ubije svoje čedo?! Šta može biti okidač za ovaj zločin?!"¹¹

Izvještavanje o čedomorstvu često je popraćeno pitanjem: „Kako majka može ubiti vlastito dijete?“. Nepojmljivo je da se agresivnost, stereotipno pripisana muškom rodu, vezuje uz ženu i majku. Nasilno i kriminalno ponašanje predstavlja izvjesnu transgresiju roda, odstupanje od tradicionalnih uloga i identiteta. Upravo zbog nemogućnosti da se pojme izvan rigidnih rodnih uloga, žene koje počine čedomorstvo predstavljene su kao „smrtonosnije od muškaraca“.¹² Njihov čin percipira se kao najteži i najsvirepiji zločin.

„Prema njegovim riječima, kroz pritvor u KPZu Sarajevo prošlo je mnogo žena optuženih za najteža krivična djela, osim terorizma i ratnih zločina. Bile su pritvorene za čedomorstvo, ubistvo muža, ubistvo iz koristoljublja, prostituciju, dilanje droge i druga djela. „One se upućuju na izdržavanje kazne u KPZu u Tuzli. Statistički gledano, najsvirepija i najteža krivična djela su prisutnija kod žena“, ističe Krpan.“¹³

„Ubistvo novorođenčadi jedan je od najtežih zločina na svijetu. Iako majke danas imaju brojne mogućnosti da se „oslobode“ neželjenog djeteta tako što će ga ostaviti u bolnici poslije porođaja, spustiti na prag neke kuće, predati domu za nezbrinutu djecu, dati ga na usvajanje ili prodati ga parovima bez djece - neke od njih se i dalje, nažalost, odlučuju na ubistvo."¹⁴

S obzirom da predstavljaju izazov uvriježenim mišljenjima i stereotipima, „žene ubice“ privlače veliku pažnju medija te se o njima uglavnom izvještava senzacionalistički.¹⁵ Njihove priče su istovremeno intrigantne i užasavajuće, naglašeno personalizirane, tabloidizirane te predstavljene kao skandal u nastavcima. Jedan od primjera senzacionalističkog izvještavanja o slučaju čedomorstva predstavlja i slučaj V.B. iz Tuzle.¹⁶

„Vahida Bečirbašić, majka koja je u toaletu Doma zdravlja Tuzla proteklog vikenda rodila muško novorođenče i potom nad njim izvršila čedomorstvo, najvjerojatnije neće kazneno odgovarati. Ovo su neslužbene informacije iz izvora bliskih Tužiteljstvu Tuzlanske županije. Do potvrde ovih informacija jučer nismo uspjeli doći, jer je glasnogovornik Tužiteljstva bio nedostupan. Ipak, neslužbene informacije od osoba bliskih nesavjesnoj majci Vahidi Bečirbašić govore i to da je ona navodno rodila živo dijete i da mu je sama presudila. Navodno Vahida ima još jedno izvanbračno dijete, a navodno njezina uža obitelj s njom ne želi imati nikakvu komunikaciju zbog ovoga što je napravila."¹⁷

Usmjerenost medija na senzacionalizam, afere i spektakularne događaje, bez kritičko-analitičkog osvrta, ogleda se i u eksplicitnim i grafičkim prikazima mjesta pronalaska novorođenčeta te stanja u kojem je tijelo pronađeno.

„Hašim Šaćiri (27), Rom iz Prijedora, prekjučer je na gradskoj deponiji Kurevo, udaljenoj desetak kilometara od Prijedora, sakupljajući sekundarne sirovine, otkrio leš ženskog novorođenčeta, koji je tu ležao između tri i četiri dana. Rana na glavi Pomislio sam u prvom trenutku da je lutka. Kada sam bliže prišao, prestravio sam se. Pod jednom kutijom bilo je mrtvo novorođenče. Potpuno gola djevojčica. Na glavi je imala rupu, vidio sam joj i mozak, a iz stomaka su joj virila crijeva priča Šaćiri.“¹⁸

„Takođe, u blizini poznatog sarajevskog izletišta „Vrelo Bosne“, 30. jula je pronađena otkinuta glava novorođenčeta. Bebinu glavu u jutarnjim satima, na jednoj od raskrsnica u Ulici Vrutci, pronašao je Bahrudin Kasumović, medicinar tima za deminiranje, čije kolege na tom lokalitetu uklanjaju mine i zaostale eksplozivne naprave. Prema njegovim riječima, u prvom momentu je pomislio da se radi o glavi lutke, ali kada ju je malo pomakao i vidio krv, „sledio“ se od prizora.“¹⁹

Senzacionalističko, površno i neprofesionalno izvještavanje o motivima i uzrocima čedomorstva te uspostavljanje i učvršćivanje konstrukta „majke monstruma“, vodi ka eksplicitnom govoru mržnje u BH javnosti koji kulminira pozivom na linč. O tome najjasnije svjedoče ostrašćeni komentari sa web portala i foruma kojima se poziva na izopćenje, strožije kažnjavanje, sterilizaciju, mučenje i ubijanje žena koje počine čedomorstvo.

„Onaj koje to uradio zasluzuje da se za ovaj slučaj skine moratorij na smrtnu kaznu i da ga ubiju kao zeca za primjer drugima.“²⁰

„LOMAČA!“²¹

„Kad vec hoce da imaju sex,zasto se ne zastite,za ovakve je samo smrtna kazna.“²²

„Nasem zakonodavstvu treba rigorozniji zakon za takve majke, koje vrse cedomorstvo
kamenovanje do smrti!!!“²³

„Ja mislim ko ostavi svoje dijete da uopste nije covjek vec zivotinja.ja bih takve u gasnu komoru.“²⁴

„Kako moći ubiti svoje dijete, pa da je i sramota ona je njegova majka nosila ga je u stomaku 9 mjeseci, ja bi je na doživotnu robiju!“²⁵

„Treba je odma ubiti.“²⁶

„Treba sad tu stoku koja je ugusila svoje djete ugusiti u WC solji ali poslje necije nuzde. Ja bi takve osobe mogao da kiljam sa malim tupim nozem komad po komad dok se neisvjeste a kad se iznesvjeste onda ih polijo sa kantom vode da se probude pa opet ispocetka. Kako moze tako nesto da ucini, bilo se drago ici ebavati tamo sa bog zna skim a nije spremna da se brine sa posljedicama toga djela. IMA BOGA ODGOVART CE ONA NJEMU ZA SVE.“²⁷

„Ma šta šamarčinu, ja bih ovo prebio da je majka rođena ne bi prepoznala, a onda metak u čelo i završio s njom pi*** li joj materina bolesna!“²⁸

„Treba i nju ugušiti odmah...“²⁹

„Nista sud kakvo dizanje optuznice nije je ni ona dizala prema neduznom djetu odma gusiti i staviti u isti kauc...“³⁰

„Ne podržavam linč, ali u svakom slučaju mislim da u kaznu treba uključiti i sterilizaciju tih žena. Ili sterilizacija, ili strogi i redovni nadzor eventualne trudnoće, te oduzimanje djeteta.“³¹

„Treba je sud osuditi da jo se izvadi maternica kako nikad vise nebi mogla imat dijete..pa tako neka pati i gleda dok ostale zene/djevojke djecu imaju i uzivaju u toj ljepoti a ona bi se dozivotno mucila stim sto je uradila..na kraju mozda bi sebi i presudila (boze srece)…“³²

„STRASNOOOO metak i u pola glave bez razmisljanja!!!!!!“³³

„Monstruozno djelo pocinioca treba na dozivotnu..i to je malo treba joj …… u celo.“³⁴

„Koji monstrum od žene… fuj fuj.. odvratna, ogavna fuj… poslat u zatvor i svakodnevno …..po glavi.“³⁵

„Monstrum monstrum monstrum monstrum monstrum monstrum monstrum monstrum…Kad je …… mogla ubiti swoe dete sta bi tek uradila tudjem…ona nie zena ona e monstrum…“³⁶

„Kuji smrtna kazna,kad je znala širiti noge onda je bilo lijepo a kad je došlo dijete na svijet onda počiniti ubistvo djeteta. Smrtna kazna.“³⁷

„Umrla dabogda u najgorim mukama,stoka jedna!!!Ovakve „majke“ treba kaznjavati smrtnom kaznom!!!“³⁸

„zalost stvarno...nemogu zamislit takvu osobu.... da je to normalna zanska koja ima porodicu ...majku i oca ona to nikad nebi uradila....to je neka kafanska ........koja je isla sa svakim i mozda pod drogom ili tabletama...ko zna....takve osobe treba mucit pa ubit!!!“³⁹

Unatoč postojanju legalnih i proceduralnih okvira za prevenciju i reagiranje na govor mržnje⁴⁰,  još uvijek nije uočena spremnost državnih institucija, kao ni civilnog sektora, na sistematično i kontinuirano djelovanje s ciljem smanjenja, preveniranja i sankcioniranja ovog problema.

„PRIVILEGIRANA“ UBISTVA

O fenomenu čedomorstva u BH medijima rijetko se izvještava analitički. O uzrocima i potencijalnoj prevenciji ovog problema u periodu od 2000. do 2010. godine objavljeno je samo pet analitičkih tekstova koji, između ostalog, donose i neusaglašena mišljenja stručnjaka iz oblasti mentalnog zdravlja. Njihovi stavovi se sukobljavaju oko poslijeporođajne depresije kao potencijalnog uzroka čedomorstva.

„Jasmina Dizdarević, klinički psiholog, tvrdi da uzrok suicida ili čedomorstva nije postporođajna depresija, odnosno da čedomorstvo čine zdrave žene koje su socijalno odbačene, žive u vanbračnim zajednicama, ili su maloljetnice bez partnera... „Postporođajnu depresiju najčešće prouzrokuje nešto što je čučalo u ličnosti mnogo prije poroda. Najčešće stradaju rodilje bez samopouzdanja, koje nisu spremne na odgovornost i porodicu, osjećaju se nesigurno. Zašto žene čekaju da rode kako bi ubile djecu, zašto ne abortiraju ako ga ne žele? Nakon poroda dolazi do kulminacije svih ranijih problema zbog kojih se takve žene odlučuju na suicid ili čedomorstvo“, ističe Dizdarević.“⁴¹

„Kao sudski vještak u čedomorstvima više puta je vještačio neuropsihijatar dr. Alija Sutović. (...) „Majke su nekada opterećene nekim psihosocijalnim problemima i one ne znaju što raditi s djetetom, ne znaju tko je otac djetetu, ni kome će na oči s djetetom. Iz sasvim kriminalnih motiva onda ona ubije svoje dijete. Ipak, češće majke ubijaju svoje dijete zbog posljedica postporođajne depresije“, rekao je dr. Sutović.“⁴²

Dok neusaglašena mišljenja stručnjaka kreiraju zbunjujuću i neuvjerljivu sliku o poslijeporođajnoj depresiji, u javnosti se o ovoj temi i dalje šuti. Žene koje boluju od poslijeporođajne depresije često nose breme krivnje, stida i stigme jer su iznevjerile svoju rodnu ulogu i koncept „dobre i brižne majke“. Nedovoljno osviješteno BH društvo na ovaj problem gleda sa podozrenjem i predrasudama. Kada se spominje u konktekstu čedomorstva, postporođajna depresija se percipira kao „izgovor“. Tako se već u naslovu teksta Dnevnog lista „Majke ubojica neće biti kažnjena?!“⁴³ može iščitati zgražavanje i neodobravanje. U nastavku teksta, koji se bavi slučajem V.B., osumnjičene za čedomorstvom, koja, prema neslužbenim informacijama, „najvjerojatnije neće kazneno odgovarati“, iznosi se i primjer napuštenog novorođenčeta koje je pronađeno živo te vraćeno majci, nakon čega slijedi komentar:

„Hoće li ova neodgovorna majka, koja je na ulici ostavila bebu od tri dana, odgovarati ili će i ona izbjeći zatvor pod izlikom postporođajne depresije, ostaje za vidjeti."⁴⁴

Očito nerazumijevanje problema čedomorstva, njegovih uzroka i složenog društvenog konteksta popraćeno je pozivom da se „neodgovorne“ majke transparentnije osude i još rigoroznije kazne.

„Ovaj slučaj još uvijek zaokuplja cjelokupnu pažnju javnosti u Tuzli, ali i cijele javnosti BiH jer je i nedavni slučaj ostavljene bebe u Bugojnu također povukao niz drugih pitanja, među kojima je i ono što i kako mogu učiniti pravosudne institucije s majkama koje ne žele svoju djecu? Za sada na ova dva slučaja niti jedna nevladina organizacija za zaštitu djece nije reagirala niti je bilo koja institucija u zemlji reagirala i osudila ova dva slučaja."⁴⁵

Čedomorstvo se kao krivično djelo sankcionira Krivičnim zakonom FBiH i Krivičnim zakonom RS. Propisano je da se majka koja usmrti svoje dijete za vrijeme ili neposredno nakon poroda, kazni zatvorom od jedne do pet godina (FBiH) ili od šest mjeseci do pet godina (RS). U Krivičnom zakonu RS istaknuto je da se ovaj član odnosi na majke koje su dijete lišile života „pod uticajem stanja koje je izazvano porođajem“. Legislativno, upravo zbog posebnog psihofizičkog stanja u kojem se može naći žena koja počini ovo kazneno djelo, ono se tretira kao privilegirano u odnosu na osnovni oblik djela ubistva. Međutim, široj javnosti ostaje nejasno koja to psihofizička stanja ovo krivično djelo čine privilegiranim.

Iako se u medijima kao potencijalni uzročnik čedomorstva spominje jedino poslijeporođajna depresija, relevantna naučna ispitivanja pokazala su da se ovaj poremećaj javlja kao uzrok u 3% slučajeva, za razliku od poslijeporođajne psihoze, koja je okidač u 17% slučajeva čedomorstva.⁴⁶ Iako se poslijeporođajna psihoza javlja rjeđe nego poslijeporođajna depresija, kod žena sa ovim poremećajem postoji veoma visok rizik od čedomorstva. O ovom, kao i ostalim poslijeporođajnim psihičkim poremećajima, poput shizofrenije i manično-depresivne psihoze, BH mediji ne izvještavaju. S obzirom na porazno nisku razinu informiranosti, BH javnosti ostaje samo da nagađa koja su to „stanja izazvana porođajem“. U komentarima na web portalima i forumima vidljivo je da se mogućnost poslijeporođajnog poremećaja kao uzroka čedomorstva percipira kao traženje opravdanja s ciljem izbjegavanja kazne.

„Kakvi principi i opravdanje. Naravno u sistemu iskrivljenih drustvenih vrijednosti veoma je lako naci svog „Karkina“ koji ce preveslati nase vajne sudije koji ce ubicu proglasiti mentalno rastrojenim."⁴⁷

Upravo zbog nespremnosti da se problemu čedomorstva pristupi sa aspekta motiva i uzroka, onemogućeno je preventivno djelovanje, kao i blagovremeno uočavanje faktora rizika. Čedomorstvo je predstavljeno kao pojedinačni, izvojeni čin, a ne kao čin sa jasnim uzrocima i obrascima koje je moguće predvidjeti i ukloniti.

STIGMA „NEZAKONITOG DJETETA“

Dok se u rijetkim analitičkim tekstovima poslijeporođajna depresija navodi kao uzrok čedomorstva, problem društvene stigme u potpunosti se prešućuje. Rezultati istraživanja ukazuju da žene koje počine čedomorstvo uglavnom spadaju u skupinu mlađih, neudatih žena koje kao primarni motiv za ovaj čin navode strah od reakcije okoline.⁴⁸ Osjećaj stida, straha i bespomoćnosti u kombinaciji sa primarnim karakteristikama ličnosti često na psihološkoj razini izaziva otpor i poricanje trudnoće. Negativan stav prema trudnoći te nemogućnost formiranja emotivne veze sa novorođenčetom smatra se faktorom rizika za izvršenje čedomorstva.⁴⁹

Stigma „nezakonitog“ djeteta i dalje je duboko ukorijenjena unatoč činjenici da su prava djece rođene u izvanbračnoj zajednici formalno-pravno izjednačena sa pravima djece rođene u braku. Činjenica da je dijete rođeno van patrijarhalne institucije braka, u potpunosti oslobađa odgovornosti oca djeteta te se njegovo ime u medijima nikada ne spominje. Kao jedini krivac vidi se moralno degradirana majka kojoj se često pripisuju etikete poput „neodgovorna“ i „nesavjesna“. Iz komentara na web portalima i forumima može se iščitati nerazumijevanje složene korelacije porodičnih, ekonomskih i društvenih faktora koji mogu dovesti do čina čedomorstva.

„Da li buduce ("samohrane") majke uopce razmisljaju o stavljanju svoga kurvaluka u pravne okvire popularno nazvane brak...ili jednostavno po staroj narodnoj "poslije hebanja nejma kajanja". iskljucivo zalim nevinu djecu koja postaju zrtve nepromisljenosti i egoizma "roditelja"."⁵⁰

U društvu sa porazno niskom razinom svijesti o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima te sa rigidno uspostavljenim rodnim ulogama i stigmom kao mehanizmom kontrole, čedomorstvo se javlja kao primitivni metod kontrole rađanja. Jasna dijagnoza takvoga društva data je u komentaru:

„Zapitati se treba u kakvom to društvu živimo gdje je nekome u toj situaciji lakše sebe vidjeti kao ubicu nego kao 'kurvu sa kopiletom'..."⁵¹

Izvještavanje o slučajevima čedomorstva u BiH završava se na otkrivanju identiteta majke te javnost uglavnom ostaje uskraćena za informacije o predočenim motivima, odluci suda, obrazloženju u slučaju smanjene uračunjivosti, kao i o eventualnom upućivanju na terapijsko liječenje. Čedomorstvo se predstavlja kao problem koji nije moguće prevenirati, već samo strožije kazniti, čime se dodatno učvršćuju stereotipi i govor mržnje usmjeren ka „majkama monstrumima“.