Duga politička i prljava kampanja čiji kraj je Donaldu Trumpu omogućio da se naziva novim predsjednikom SAD-a je u američkim i svjetskim medijima praćena na različite načine. Često sa osjećajem panike vezanim za nejasnu budućnost koju Trumpov politički položaj može donijeti, ili sa naglašavanjem Trumpovog neobuzdanog ega pomiješanog sa njegovim političkim šarlatanstvom, mediji su, uglavnom, bili fokusirani na negativne aspekte Trumpovog dolaska na političku scenu.

U Srbiji i dijelu Bosne i Hercegovine u kojem pretežno žive Srbi, sa druge strane, naglasak pri praćenju Trumpovog puta ka predsjedničkom tronu leži na sasvim drugom aspektu, na određen način povezanim sa Trumpovim meteorskim uspjehom u tabloidima koji se proteže unazad sve do 1980-tih kada su Daily News i New York Post lovili čitateljstvo željno skandala i pikantnih detalja iz života celebriteta, napravivši Trumpa jednom od idealnih figura gossip novinarstva. Upravo je ta tabloidnost izvještavanja o Trumpu dosegla visok nivo u vremenu internetskih portala u Srbiji i BiH, pri čemu se tabloidni aspekti često propuštaju kroz prizmu sopstvenog nacionalizma, stvarajući zanimljiv amalgam koji ću ukratko rasvijetliti u ovom tekstu.

U tekstu u Novostima, Boris Dežulović pravilno primjećuje kako je Trumpova pojava na političkoj sceni ujedinila hrvatski i srpski nacionalizam, u njihovoj stremnji ka jakim liderima, liderima koji, opet, neodoljivo, u napadima politički razmućene nostalgije, podsjećaju na najvećeg sina naših naroda, Tita. Podsjećaju, moglo bi se dodati, u tom smislu da jaki kolektiviteti trebaju i jake lidere, nešto što zadnjih godina vidimo i u Turskoj sa Erdoganom, i u Mađarskoj sa Orbanom. Nacionalizam bez jakog vođe ne može opstati, još manje se razvijati. Jak vođa je preduslov nacionalističke ekspanzije, glavni sastojak vlažnih snova o pokoravanju drugih naroda.

Nacionalistički dio javnosti u Srbiji, uključujući i medije sklone nacionalističkom izražaju, pati, već poodavno, od deficita jakih lidera. Šešelj je politički marginalna figura, Vučić je, nominalno, isuviše okrenut Evropi i globalizaciji, Nikolić je samo Nikolić i nacionalistički orijentiran Srbin suštinski želi Putina. Trump je, na taj način, iskočio u prvi plan kao figura koja bi mogla predstavljati američki pandan Putinu, koncentraciju političke moći koja će raditi na geopolitičkim odnosima u svijetu na način koji bi prvenstveno koristio srpskom nacionalizmu. Jedan od prvih uzvika koji se mogao čuti u medijskoj buci oko Trumpa je bio da će baš on vratiti Srbiji Kosovo.

Vojislav Šešelj i Radikali u Beogradu / foto: BHRT

Tako je Nedeljnik objavio navodno sopstveni intervju u kojem Trump, između ostalog, naglašava da su Srbi ’vrlo dobri ljudi’, a medijskim prostranstvima je počela kružiti i priča o Trumpovom nastupu kod Larryja Kinga u kojem se Trump, navodno, izvinio za NATO bombardovanje Srbiji, dvije stvari koje je tabloid Informer, između ostalih, dražesno popularizirao na sva zvona. Kasnije, nakon nekoliko dana nacionalističke euforije se, eto ti belaja, ispostavilo da je intervju za Nedeljnik naprosto izmišljen, po najnovijim pravilima Narnia-novinarstva, i da je kontekst Trumpovih izjava kod Kinga ipak znatno drugačiji od željenog.

Otkud takva prezentacija Trumpa u srbijanskim medijima? Pored čežnje za američkim Volođom, značajan razlog je što, nesumnjivo, Donaldova konkurentica Hillary koja nosi prezime Clinton, mrsko svakom pravom Srbinu. Drugi razlog je famozno, ali lažno, pozicioniranje Trumpa u javnosti kao nekakve vrste suvremenog Robina Hooda, pravednog giganta koji se bori protiv otuđenih centara moći koje mali gnjevni čovjek na internetu ne može doseći sopstvenom stisnutom šakom. Značajni su razlozi i Trumpova borba protiv islamskog terorizma, koju nacionalistički dio srbijanske javnosti, na neki volšeban način, shvata kao borbu za dobrobit Srbije, kao i nekakva stalna najava promjene vanjskopolitičkog kursa Amerike prema Srbiji, koji će od Srbije napraviti, pogodićete, ludo jaku zemlju koja ima podršku i Putina i Trumpa.

Upravo konekcija između Putina i Trumpa dobija na snazi u srbijanskim medijima, koji stvaraju neku vrstu macho-bromance između važnih figura na globalnoj sceni. Jedan briljantan, i nadasve jak lider, nahvalio je drugog. U mozgu srpske nacionalističke javnosti, posebno njenog steroidno-maskulinističkog dijela, nema većeg zadovoljstva. Ruski Herkules i američki He-Man će zajedno sa Srbima upravljati univerzumom.

Kakav god odnos Trumpa i Putina bude bio, a mnogi analitičari smatraju da može doći do smanjenja rusko-američkih tenzija zbog nove konstelacije, ukoliko Putin ne bude previše testirao granice američkog utjecaja, mediji u Srbiji svjesno zaboravljaju jednostavnu činjenicu da je čitav Balkan, bar trenutno, jedna prilično nevažna regija u globalnim razračunavanjima i da nema nikakve osnove da se megalomanski podiže sopstvena vrijednost dok se Big Boys igraju svojih strateških igara.

Na sličan način se u nekoliko drugih članaka vezanih za Trumpa ističu nebitni detalji u svrhu klickbaitsa, stvaranja jeftine atrakcije koja istovremeno podilazi nacionalističkim strastima, i ispunjava zahtjeve gramzivog kapitalizma. Jedan od najboljih primjera takvog izvještavanja dolazi sa geografskog područja Bosne i Hercegovine na RTV BN i bavi se Trumpovom suprugom Melanijom, njenim slovenačkim porijeklom i njenim odnosom prema Americi i demokratiji. Iz nepoznatog razloga, članak završava rečenicom ’U jednom momentu je podigla tri prsta.’ I ništa nakon toga.

Čitatelji ostaju unezvjereni u svojoj zbunjenosti zbog tog Melanijinog gesta koji će buduće generacije bezuspješno tumačiti na kursevima antropologije. Da li je Melanija htjela reći da zapravo nije Slovenka već Srpkinja, da li se i ona protivi NATO bombardovanju, da li voli Novaka Đokovića, da li joj nedostaje Dejan Bodiroga, šta se tačno dešava u glavi osobe koja je pisala članak?

Nevjerovatan deficit važnosti nosi i članak o tome kako je Trump poludio za sprskom teniserkom Anom Ivanović pri čemu je, kako članak naglašava, srušio sve predrasude da Amerikanci ne vole Srbe. Anina ljepota, u toj kombinaciji tračerstva i geopolitičke analize, snosi određenu odgovornost što će Trump, u budućnosti, razvijati pozitivan geopolitički stav prema Srbiji.