Pet pitanja za BHRT o spornom intervjuu

Pet pitanja za BHRT o spornom intervjuu

Pet pitanja za BHRT o spornom intervjuu

O intervjuu sa direktoricom UKCS na BHT1 malo je odgovora a mnogo pitanja, na koja niko još suštinski nije odgovorio.

Najavljen kao spreman za emitovanje u programu BHT1 za 25. oktobar, bez jasnog obrazloženja, intervju sa direktoricom Univerzitetsko-kliničkog centra Sarajevo, Sebijom Izetbegović, skinut je sa programa i naprasno objavljen 4. novembra sa naknadno snimljenim dijelovima.

Produkcija i emitovanje tog intervjua u posljednje su dvije sedmice otvorili više pitanja nego što je bilo ozbiljnih odgovora. Iako je direktor BHRT-a, Belmin Karamehmedović, gostovao u televizijskom dnevniku i naizled objasnio okolnosti pod kojima je otkazan pa objavljen sporni intervju, nekoliko je pitanja o intervjuu i budućnosti javnog servisa i dalje ostalo neodgovoreno.

Zašto BHRT nije transparentan?

Prije više od dvije sedmice, nakon što je objavljeno “saopštenje” u jednoj rečenici – da intervju neće biti emitovan – Mediacentar se obratio menadžmentu BHRT-a, Karamehmedoviću i direktoru BHT1, Mariju Vrankiću, sa konkretnim pitanjem o spekulacijama koje su se pojavile u medijima i na društvenim mrežama, o tome da li je intervjuisana sagovornica “zabranila” objavljivanje intervjua. Karamehmedovićev odgovor je bio da “BHRT nema novih komentara u odnosu na saopćenje” na koje se referiramo. Javni servisi su po svojoj suštini dužni da informišu javnost, ali i da služe kao primjer transparentnosti, medijskog ugleda i nezavisnosti. BHRT nije odgovorio niti na ponovljeni upit, baš kao ni Klinički centar na pitanja o direktorici Izetbegović.

Ko je odgovoran za propuste?

Iako je generalni direktor BHRT-a najavio da su u toku provjere ko je odgovoran za, kako navodi, tehničke probleme koji su doveli do otkazivanja intervjua, i njegovog dosnimavanja, Upravni odbor Sindikalne organizacije BHRT-a stao je u odbranu radnika i tražio ostavku direktora. “Sindikat traži odgovornost generalnog direktora Belmina Karamehmedovića, njegovih najbližih saradnika, savjetnika, kojekakvih izmišljenih koordinatora te direktora televizije Marija Vrankića za štetu koju su prouzrokovali svojom nesposobnošću i neodgovornim djelovanjem prema bosanskohercegovačkoj javnosti. Njihove ostavke su prijeko potrebne!”, naveli su u saopštenju. BHRT mora brzo i jasno objasniti šta se tačno desilo i ko je odgovoran za propust zbog kojeg je narušen ugled nezavisnosti javnog servisa. Svako odugovlačenje sa odgovorima nanosi dodatnu štetu BHRT-u.

Zašto šute novinari javnog servisa?

“Ovo je najveće srozavanje profesionalnog digniteta od postojanja BHT-a i to pokazuju i reakcije javnosti. Ko je i na čiji nalog i zašto i pod kakvim okolnostima donio odluku da se ne emituje, ne znamo ni mi uposleni u programu. Ni mi ljudi iz programa nemamo više informacija od onoga što smo čuli iz medija. Prema tome, s obzirom da je riječ o dignitetu naše kuće, i mi uposleni očekujemo iste odgovore kao i javnost”, rekao je u razgovoru za N1 urednik BH Radija 1, Amir Sužanj. Utvrđivanje odgovornosti za propuste vezane za emitovanje intervjua ne bi trebalo da bude predmet višesedmičnih internih provjera nego, da postoji sistematičnost u radu, rezultat hitnih provjera kolegija urednika svih redakcija.

Kakve su tehničke mogućnosti BHRT-a?

Nevješto dosnimljeni i umontirani dijelovi intervjua bili su predmet podsmjeha u javnosti, a takvo što ne bi trebalo da priliči nijednom mediju, a pogotovo javnom servisu. Iz tvrdnji direktora BHRT-a da se radilo o oštećenom tonu na prvobitnom snimku intervjua, postavlja se dodatno pitanje, kako se to baš desilo u ovom slučaju oko kojeg je bilo toliko kontroverzi? I zašto to odmah nije izneseno u javnost kao razlog? Dodatna pitanja o navodima da je tehnika problem postavljaju i drugi mediji i javnost a oskudna objašnjenja otvaraju više sumnji nego što rasvjetljavaju cijeli slučaj.

Koliko je oštećen ugled BHRT-a? 

Javni servis koji bi trebalo da postavlja najviše standarde profesije, našao se u središtu optužbi da je podlegao političkom pritisku, cenzuri, i da je primjer ugrožavanja slobode medija. Jedan javni nastup u kojem se odbacuju takve optužbe nisu dovoljne da one i nestanu. Višednevna šutnja menadžmenta BHRT-a o detaljima produkcije intervjua nanijela je nepovratnu štetu toj medijskoj kući, koja bi trebala da bude primjer transparentnosti. Ako javni servis nije transparentan, kako da očekujemo da bilo koja druga institucija bude? Udruženje novinara BiH podsjeća i da se opstanak javnog servisa na nivou države, između ostalog, brani i novinarskom etikom, mnogo hrabrijim i odgovornijim postupanjem novinara i urednika, kao i sprečavanje političkih uplitanja i cenzure.

Ovaj tekst je objavljen u partnerstvu sa Osservatorio Balcani e Caucaso za projekat European Centre for Press and Media Freedom (ECPMF) i sufinansiran sredstvima Evropske komisije. Autori publikacije su odgovorni za njen sadržaj i stavovi koji su u njemu izneseni ni na koji način ne odražavaju stavove Evropske komisije.