Predstavljen izvještaj “U potrazi za boljom regulacijom transparentnosti vlasništva i finansiranja medija iz javnih budžeta”.

Neregulisana transparentnost medijskog vlasništva i finansiranja medija u Bosni i Hercegovini omogućuje instrumentalizacije i zloupotrebe, a upitno je i vršenje funkcije javnog interesa bez adekvatnog monitoringa, neki su od zaključaka izvještaja “U potrazi za boljom regulacijom transparentnosti vlasništva i finansiranja medija iz javnih budžeta” predstavljenog u ponedjeljak u Sarajevu.

Glavna istraživačica Mediacentra Sarajevo, Sanela Hodžić, koja je bila urednica i koautorica istraživanja, predstavila je neke od glavnih nalaza kao i preporuke za kreiranje zakona o transparentnom vlasništvu i o finansiranju medija kroz oglašavanje. U dijelu o finansiranju medija, koautori istraživanja su bili Nermina Voloder i Milan Živković. Usvajanje zakona su ciljevi projekta “Mediji i javni ugled” koji provode Mediacentar Sarajevo, BH Novinari, Udruženje JaBiHuEU i Vijeće za štampu i online medije u BiH.

“Možemo reći da je regulacija vlasništva nad medijima i finansiranja medija u BiH minimalna u ovom trenutku tako da nisu ni na koji način onemogućeni skriveno vlasništvo niti instrumentalizacija javnih sredstava za vlastitu promociju umjesto za promociju novinarstva i komunikacijskih potreba građana”, kaže Hodžić.

Postoji nekoliko inicijativa trenutno koje su značajne za buduću regulaciju vlasništva i finansiranja medija i članice konzorcija koje provode projekt “Mediji i javni ugled” su, dodala je Hodžić, spremne da se uključe. Te inicijative su razvoj zakona o elektronskim medijima koju vodi Ministarstvo komunikacija BiH, Strategija za borbu protiv korupcije koju vodi Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije u BiH i inicijativa Regulatorne agencije za komunikacije BiH da prikupi podatke i objavi registar direktnih i posrednih vlasnika medija, što je onemogućeno zbog mišljenja Agencije za zaštitu ličnih podataka.

Kad govorimo o registraciji vlasništva, postoje registri o poslovnim subjektima, podaci o fondacijama i registri RAK-a o korisnicima dozvola za audiovizualno emitovanje, ali informacije o posrednim i povezanim vlasnicima nisu navedene u tim registrima. Također, pravilo RAK-a o koncentraciji medijskog vlasništva isteklo je 2006. godine. Uz sve to, otežan je uvid javnosti u to ko stoji iza nekog medija i ko vrši utjecaj na medije.

Iz istraživanja “U potrazi za boljom regulacijom transparentnosti vlasništva i finansiranja medija iz javnih budžeta” proizašle su i preporuke za transparentno finansiranje medija, a to je usvajanje legislativnih i regulatornih rješenja kojim bi se: obuhvatili svi medijski sektori i s medijima povezani sektori, osigurala transparentnost direktnih, indirektnih vlasnika i udjela, osigurala transparentnost interesa u drugim kompanijama (posebno medijima i srodnim sektorima), osigurala transparentnost informacija o interesima s vlasnicima povezanih pravnih i fizičkih lica, o glavnim izvorima prihoda, o menadžerskim strukturama i glavnim urednicima medija, kao i informacije o političkim vezama vlasnika. Također je neophodno regulisati i pitanje prikupljanja i objave podataka o ovim pitanjima, kao i koja institucija ili organizacija bi bila zadužena za takvo što. Važno je i regulisati prekomjernu koncentraciju stranog vlasništva kao i pitanja konflikta interesa.

U pogledu kriterija finansiranja, u koje medije usmjeriti javni novac, trebalo bi naročito uzeti u obzir karakteristike medijskog sadržaja (vlastita produkcija, teme javnog interesa, zastupljenost društvenih grupa, watchdog funkcija poštivanje profesionalnih normi) kao i karakteristike same medijske organizacije (neprofitni karakter, veći broj zaposlenih, dobra zaštita radnih prava, dobro definirani statuti, transparentnost vlasništva). Idealno, politike finansiranja medija moraju osigurati promociju posebno deficitarnih programa od javnog interesa, ali i zadovoljenje općeinformativne funkcije medija.

Da bi se postigla neovisnost odlučivanja vezano za finansiranje medija potrebno je imenovanje stručnih komisija, umjesto političkih tijela koja trenutno donose odluke, izbor članova tih komisija na osnovu javnih natječaja, jasnih i relevantnih kriterija stručnosti, te normi protiv konflikta interesa. Alternativno, građani mogu birati prijedlog ili medije kojima će potpore biti dodijeljene.

Kako bi se postigla legitimnost i transparentnost u nabavci medijskih usluga, potrebno je obrazložiti konkretni javni interes u datim uslugama i sadržajima i demonstrirati da specifični javni interes ne može biti osiguran bez te konkretne nabavke.  U tom procesu je važno minimizirati netransparentne pregovaračke postupke i direktne sporazume, te osigurati osnovna načela transparentnosti, aktivne konkurencije, nediskriminacije i principa najboljeg omjera kvalitete i cijene.

Preporuke u smislu monitoringa finansiranja medija uključujući procedure, potrošnju i učinak na javni interes su uspostavljanje mehanizama redovnih izvještaja medija, finansijskih i programskih, jačanje finansijske revizije i revizije učinka kao i monitoring organizacija civilnog društva.  

Urednička neovisnost bi trebalo da je uređena statutom koji regulira imenovanje i status urednika i novinara (javni pozivi, jasni profesionalni kriteriji, konsultiranje sa novinarima o imenovanju urednika, objavljivanje informacija o proceduri, razlozima i procedurama smjene, uvođenje klauzule savjesti i unaprijeđenje statusa i poštivanja radnih prava). Dodatno je potreban sistem sankcionisanja nepoštivanja tih standarda kao i finansijska stabilnost medija i uposlenika. Logičnim slijedom, potrebna je i odgovornost medija, a to bi se moglo utvrđivati kroz finansijske i narativne izvještaje, kao i kopije računa plaćenih sredstvima iz javnog budžeta, kao i transparentnim izvještajima o ukupnom poslovanju i objavljenim informacijama u impressumu ili odjavnoj špici o tome da je određeni medij sufinansiran javnim sredstvima.

Sažetak istraživanja dostupan je ovdje, a cjelokupan tekst izvještaja biće uskoro objavljen u elektronskoj i štampanoj formi.