Internet je ukrao medije
Internet je ukrao medije
20/05/2014
Šta nam u kriznim situacijama od medija treba i da li smo to dobili? Sedam je dana od početka poplava, patnje desetina hiljada pogođenih. Možda dobar trenutak za kratku analizu.
FOTO: Emir Sarić/Lupiga.com
Kako uopšte mjeriti kvalitet medija u BiH? Radi se o kategoriji koja je sve samo, ne kompaktna. U njoj vladaju različiti parametri. I profesionalni i ekonomski i politički. Mogu li se uopšte tako različite grupe i njihovi različiti motivi djelovanja u javnom prostoru svrstati pod zajednički nazivnik – mediji?
Šta nam u kriznim situacijama od medija treba i da li smo to dobili? Sedam je dana od početka poplava, patnje desetina hiljada pogođenih. Možda dobar trenutak za kratku analizu.
Internet je ponovo ukrao medije?
Dok je poplava gutala metar po metar prostora u katastrofi koju su preživljavali stanovnici centralnih i sjevernih dijelova zemlje prolazili, druga vrsta poplave, ona koju čine informacije, nadirala je socijalnim mrežama i internetom.
Uprkos kakofoniji koju po svojoj prirodi donose, ponovo su, u kriznoj situaciji, društvene mreže bile su osnovni kanali pravovremenih i korisnih informacija o poplavama. Uz naravno uobičajenu gomilu smeća koju internet nosi.
Vijesti o poplavama viralno su proputovale do miliona korisnika informacija.
Lokalne i privatne TV i radio stanice kao i uvijek bile blizu ljudi a Javni servisi još jednom demonstrirali besmislenost svog koncepta na način na koji je u BiH uspostavljen.
RTRS značajno informativniji od FTV-a i BHT-a. Kada bi se magao zanemariti politički debalans i promocija stavova i ličnosti iz vlasti u informativnom programu, ovo bi bio jedini dio Javnog TV servisa koji je opravdao svoje ime.
METEO-ALARM 13.05.
Upozorenje od 13.05.2014 nije zavrijedilo mnogo pažnje urednika u medijima u BiH. Informacija iz zadnjeg pasusa koja upozorava na poplave, prolazi skoro nezapaženo. Vijest se našla među desetinama drugih na dan kada se najviše izvještavalo o prvoj zvaničnoj posjeti novog Premijera Srbije Aleksandra Vučiča, Bosni i Hercegovini. Dan poslije, počeće prirodna katastrofa koje će se sjećati milioni.
PRVI DAN
Društvene mreže postale su osnovni kanal u kasnijoj navjećoj samoinicijativnoj humanitarnoj akciji u istoriji Bosne i Hercegovine. Zahvaljujući ljudima na društvenim mrežama a ne zvaničnom sistemu danas na internetu imamo korisne informacije o poplavama, grupe i baze sa volonterima, grupe u kojima se nudi besplatan smještaj i još mnoge druge koje olakšavaju dane mnogima nakon „katastrofe vijeka“ koja je pogodila Balkan.Od jutra mreže su „zasute“ fotografijama i video klipovima vodostaja rijeka i poplava u različitim dijelovima zemlje. Objavljuju ih pojedinci, postaju sadržajem portala a onda krenu na svoj put kroz bespuća socijalnih mreža, do ljudi, na kraju i do mainstream medija. Stižu informacije o poplavama na mnogim lokacijama.
Javni mediji vijest o poplavama objavljuju u svojim informativnim emisijama tog dana, ali ih ne tretiraju drugačije od svakodnevnih pojava i vijesti. Iako je tada, prema objavama pogođenih već bilo jasno, da nas čekaju veće poplave. Kiša nije prestajala padati a mnoga područja već su bila pod vodom. U javnim medijima nedostaju praktične informacije. Nedostaju savjeti i upute građanima.
MAPE – NOVI ALAT GRAĐANA
Drugoga dana, dok poplave ugrožavaju sve veći broj ljudi, pojavljuju se interaktivne mape koje doprinose razumijevanju veličine nesreće koja se događala ali i značajno doprinose spasilačkim i humanitarnim naporima.
Jednu od mapa izradila je nevladina organizacija Zašto ne? Mapa daje pregled ugrozenih ljudi, lokacija, infrastrukture, a dopunjavaju je sami građani.
Još jednu mapu vidima na AJB (Al Jazeera Balkans). Obuhvata i BiH i Srbiju.
Ovaj, povećan stepen korištenja slobodne Ushahidi crowd sourcing platforme u budućnosti nam vjerovatno garantuje konkretnije i kvalitetnije informacije u svim, a posebno kriznim situacijama.
Mreže postaju alat za spašavanjei i informisanje ljudi. Građani sa svojim socijalnim profilima preuzimaju ulogu javnog servisa i uključuju se u masovni humanitarni val koji je nastao upravo na mrežama, nakon čega se “prelio” u stvarnost. Preko Facebooka se skuplja pomoć i obavještava o zarobljenim ljudima.
Društvene mreže u narednim danima činiće važan izvor informacija o ugroženima a hiljade ljudi koristiće ih kako bi pomoglo unesrećenima u poplavama.
BUĐENJE RTRS-a I SPAVANJE FTV-a
Trećeg dana krize „probudio se“ i javni servis RTRS. Programska šema je potpuno izmjenjena. Izvještavanje o poplavama preuzelo je primat. Otvoreni, neprekidni program bio je tog trenutka najkvalitetniji izvor informacija u zemlji. Da politička sjena koja lebdi iznad tog Javnog servisa nije tako jasna i u programu, RTRS bi sigurno bio najprijatnije medijsko iznenađenje u kriznoj situaciji koja je zadesila ljude u BiH.
U istom trenutku, za druga dva javna servisa stanje je čini se redovno. Poplavama se pridaje pažnja u informativnim emisijama ali tokom dana u trenutku dok se ljudi bore sa poplavama ili ih iščekuju, oni korisne informacije nisu mogli uzimati sa FTV-a.
Umjesto informacije o sigurnosti, humanitarnoj situaciji, zarobljenim ljudima ovih dana imali smo priliku gledati serije i filmove. U trenutku kada se u srca ljudi ugroženih poplavama uvlačila zebnja zbog noći koja ih čeka, na FTV-u je počinjao Bingo show. Nerad na javnim emiterima stvorio je dovoljno „ verbalne municije“ njihovim konkurentima, protivnicima ali i nezadovoljnim građanima koji nisu gubuli vrijeme da progovore o tome..
Ignorantski odnos koji se ogleda u provođenjiu redovne programske sheme u vanrednim okolnostima će se u „sarajevskim“ javnim servisima nastaviti i narednih dana.
Građani od ovih televizija nisu na vrijeme dobili informacije koje su im trebale. O zaštiti, samozaštiti, prevenciji. Nisu dobili pravovremene informacije i upozorenja da poplave dolaze. Nisu imali mogućnost da cijelog dana prate šta se dešava u zemlji.
Nisu dobili savjete o ponašanju i zaštiti. Program javnog servisa nije građane informirao o stvarima koje su njima u tom trenutku krize bile važne.
Programske sheme od 16.05. govore o različitim shvatanjima potreba građana.
„Sarajevski“ javni servisi očigledno nisu sposobni da nose ulogu javnog informatora. U zemlji se dešava kriza za krizom dok javni servisi redovno padaju na ispitima profesionalizma i društvene zrelosti. Možda je vrijeme je da se razmotre organizacija i odgovornost u javnim servisima koje finansiraju upravo ljudi koji su proteklih dana izgubili dom a od javnih servisa trebali kvalitetnu i pravovremenu informaciju, koju nisu dobili.
SENZACIONALIZAM
Nekad u trenucima haosa, kod nekih ljudi, interes nadvisi moral. Ni novinari nisu izuzetak. Najviše se klikaju/čitaju dramatične i šokantne vijesti a ima li pogodnijeg informativnog materijala od manipulacije ljudskom nesrećom u teškim vremenima?
Pojam u kojem senzacionalisti vide potenciijal definitivno je brana. Brzinom munje internet mreže obilazilo je više dezinformacija o branama koje su popustile ili su pred pucanjem.
Ovakve dezinformacije internetom i mrežama su se širile brzinom munje te ljudima pravile bespotrebnu štetu u teškim trenucima. Broj korisnika „koje dohvati“ ovakva dezinformacija može biti ogroman a internetom se širi nevjerovatnom brzinom.
„BIJELJINA PRED EVAKUACIJOM“
Zanimljiva je i situacija sa viješću koju je plasirala Al Jazeera Balkans 16.05. kada objavljuje vijest da je Bijeljina pred masovnom evakuacijom. Vijest se brzo širi i ubrzo je preplavila internet. U orginalnoj vijesti AJB se poziva na riječi gradonačelnika Bijeljine, koji to nakon toga u programu RTRS-a uživo demantira tvrdeći da AJB nije dao zvaničnu izjavu o stanju u gradu. Vijest misteriozno nestaje sa web site-a AJB, tj. mijenja joj se naslov i rečenica koja govori o predstojećoj evakuaciji.
Ipak, na internetu ostaje njen trag prema web portalima koji su je bez provjeravanja prenijeli dalje.
Generalno gledajući, nakon iskustva krizne situacije sa poplavama, utisak je da je internet ponovo „ukrao“ medije. Građani su jedni drugima predstavljali kvalitetnije izvore od javnih servisa. Takvi napori rezultirali su boljem informisanju ljudi u kriznoj situaciji, čak i dali doprinos u spašavanju života.
Društvene mreže postale su osnovni kanal u kasnijoj navjećoj samoinicijativnoj humanitarnoj akciji u istoriji Bosne i Hercegovine. Zahvaljujući ljudima na društvenim mrežama a ne zvaničnom sistemu danas na internetu imamo korisne informacije o poplavama, grupe i baze sa volonterima, grupe u kojima se nudi besplatan smještaj i još mnoge druge koje olakšavaju dane mnogima nakon „katastrofe vijeka“ koja je pogodila Balkan.