Pokazivanje srednjeg prsta je institucionalnim i pravilnicima kompanija neprihvatljivo, ali bi onda trebali regulisati i širenje govora mržnje, uvrede, veličanje ratnih zločinaca i ostale pojave koje su kod nas postale skoro pa svakodnevno vidljive i u poređenju sa kojima pokazivanje srednjeg prsta izgleda kao sasvim prihvatljiv benigan čin.

foto: flickr

Noć u kojoj je Šibenik uplovio u 2018. godinu ostat će upamćena po spektakularnom koncertu bh. reggae/hip-hop/dub/punk/rock benda Dubioza kolektiv kojem je na trgu Poljana u središtu grada Arsena Dedića, Miše Kovača i Vice Vukova prisustvovalo više od deset hiljada Šibenčana i njihovih gostiju. No, osim po energičnoj svirci i sjajnoj atmosferi kakvu Dubioza pravi gdje god da nastupa, koncert će u Hrvatskoj javnosti ostati zapamćen i po pokušaju pravljenja skandala od strane nekoliko hrvatskih i srbijanskih internetskih portala koji su objavili fotografiju na kojoj jedan od članova sastava pokazuje podignuta tri prsta.

Da ne bude zabune, radi se o podignutoj kombinaciji otvorenih prstiju palac-kažiprst-srednji prst koja je izvorno u srpskoj pravoslavnoj tradiciji predstavljala Sveto Trojstvo, a da bi u moderno doba predstavljala simbol srpstva općenito. Budući da su srpski političari i vojnici taj simbol masovno i sveprisutno koristili tokom ratova na prostoru bivše Jugoslavije krajem prošlog vijeka, njegova upotreba se u Hrvatskoj, i drugdje gdje su srpski vojnici bili umiješani u sukobe, smatra provokacijom čak i kada se koristi bez agresivnih nacionalističkih konotacija kao kad, naprimjer, srpski sportisti slave pobjede nad protivnicima koji ni na koji način nisu povezani sa balkanskim nacionalizmima.

U objavi na Facebooku nekoliko dana nakon koncerta, prozvani član benda Brano Jakubović je na jasan i direktan način odbacio insinuacije o navodnoj troprstnoj provokaciji. U svojoj objavi Jakubović je napisao kako su tri sporna prsta uhvaćena objektivom kamere u momentu kad je tehničaru pokazivao u koliko sati će biti prevezeni u hotel, te kako ga kao čovjeka opredijeljenog za „normalizam“ ne zanimaju nikakve nacionalističke konotacije. „A i ja sam budala, od sada ću tražiti da na spavanje idemo najkasnije u 1 iza ponoći, pa ću rahat moći pokazivati jedan prst, i to onaj srednji. Na to se izgleda niko ne ljuti, a i dobićemo dodatni sat spavanja.“, napisao je Jakubović.

Sa punim pravom, reklo bi se, pošto se uistinu čini kako se na pokazivanje srednjeg prsta u javnosti ne ljuti niko, ili barem niko od nadležnih organa koji bi imali pravo ili obavezu da se u takvim situacijama „naljute“. Naime, pokazivanje srednjeg prsta u javnosti potpada pod nešto što se u Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira (ZJRM) Kantona Sarajevo naziva „nepristojno ili drsko ponašanje“ i kažnjivo je novčanom kaznom u iznosu od 100 maraka. Isto je kažnjivo i u susjednoj Hrvatskoj, tako da je u slučaju da je umjesto tri pokazao samo jedan prst – onaj srednji – Brano Jakubović mogao zaraditi čak i zatvorsku kaznu u trajanju do 30 dana. Mogao, jer taj gest spada u sivu zonu prekršaja za koje se u praksi kazne jako rijetko izriču, odnosno obično se izriču u slučajevima kad je ona iskazana u kombinaciji sa verbalnim vulgarnostima ili prijetnjama koje su upućene prema službenim licima. Tako je bilo moguće da u jednom momentu koncerta Dubioze u sarajevskoj dvorani Skenderija 1. decembra prošle godine cjelokupna publika skače sa podignutim srednjim prstom u znak protesta protiv političara u Bosni i Hercegovini i njihovih politika. Poziv za taj kolektivni gest protesta je došao direktno sa pozornice, gdje su članovi benda otvoreno pozvali publiku da pokažu srednji prst političarima kao bunt protiv korupcije, nacionalizma, bahatosti i ostalih odlika vlasti u BiH.

Svako moraliziranje nad nepristojnom prirodom takvog gesta bilo bi krajnje licemjerno jer je ona krajnje benigna i po društveni moral predstavlja zanemarljivu opasnost u poređenju sa onim pojavama protiv koje je plasirana. Podignuti srednji prst protiv vrijednosti koje su u samoj srži današnjih bosanskohercegovačkih vlasti bi u svakom ispravnom vrijednosnom sistemu čak bilo i pitanje časti i u kontekstu ovog članka nije zanimljiva moralnost ili nemoralnost takvog gesta nego njen zakonski tretman.

Uistinu, vlasti Kantona Sarajevo pokazivanje otvorenog srednjeg prsta na javnom mjestu tretiraju kao prekršaj protiv javnog reda i mira o čemu govori Član 8. ranije spomenutog zakona koji u stavu (1) glasi:

„Novčanom kaznom od 100,00 KM će se kazniti za prekršaj:

a) ko na javnom mjestu narušava javni red i mir svađom, vikom, nepristojnim ili drskim ponašanjem,

b) čija životinja svojim glasanjem narušava javi red i mir“

Takva formulacija zakonske odredbe nadležnima za njeno provođenje ostavlja prostor za prilično ekstenzivno tumačenje jer nedostaje iole jasno postavljena granica iza koje određeno ponašanje prelazi u domen drskog ponašanja i primjena tog dijela Zakona tako može ovisiti o percepciji policijskog službenika ili o dostupnosti resursa za primjenu zakona. U tom smislu, u određenom momentu kao pojedinac možete pokazati srednji prst vlastima i za to biti kažnjeni dok u drugom momentu možete proći nekažnjeno ukoliko to isto učinite na koncertu sa još nekoliko hiljada ljudi. U modernom svijetu, zabrana ili sankcioniranje takvog gesta na koncertu bi predstavljalo i čin uperen protiv slobode govora ili umjetničke slobode i to nije nešto što će vlasti uraditi, ali daleko od toga da to čini cijelu stvar legalnom.

Sjetimo se samo primjera koji se desio prošlog augusta u Sarajevu kada je stanovita 26-godišnja državljanka Sjedinjenih Američkih Država inicijala L.F.P. u vožnji pokazala srednji prst prema pratnji jednog člana Predsjedništva BiH. Njoj je, prema zvaničnom saopćenju Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, izdat prekršajni nalog upravo zbog počinjenog prekršaja iz Člana 8. stav (1) ZJRM. Počiniteljica prekršaja je prihvatila prekršajni nalog ali se postavlja pitanje da li je u tom slučaju zakon primijenjen prestrogo ili preblago.

Brojni takvi slučajevi su prošli neprimijećeno u javnosti i nekažnjeno i mnogi glasovi iz javnosti su protumačili cijelu situaciju kao samovolju političara koja ima elemente diktature, ali riječ je o provedbi zakonske odredbe i svaki poziv na njeno neprovođenje je suštinski poziv na nepoštovanje pravne države. Štaviše, čini se kako je u tom slučaju pokazivanje srednjeg prsta još i blago kažnjeno pošto isti član Zakonao javnom redu i miru u stavu (5) predviđa novčanu kaznu u rasponu od 500 do 1,500 KM kojom se kažnjava onaj „ko ometa ili omalovažava državne organe, preduzeća odnosno druga pravna lica koja vrše javna ovlaštenja ili njihova službena lica, odnosno odgovorna lica prilikom vršenja ili u vezi sa vršenjem službenih poslova i zadataka ili ko ne postupi na licu mjesta po određenom zakonitom zahtjevu ili naređenju službenog lica“, a koja se također mogla primijeniti.

Upravo takvu odredbu je primijenio MUP Zapadnohercegovačkog kantona u decembru 2015. kada je sa 700 maraka kažnjen dvadesettrogodišnjak snimljen u prometnom prekršaju prilikom kojeg je pokazivao srednji prst prema policijskom radaru. Radar ga je snimio kako vozi neregistrirano vozilo nedozvoljenom brzinom i pokazuje „srednjak“ u pravcu radara za šta je kažnjen ukupnom kaznom u iznosu od 1,140 maraka. Kaznu je prihvatio, uključujući i njen dio koji ga je teretio za, kako je navedeno, omalovažavanje tijela vlasti ili njihovih službenih osoba prilikom obavljanja ili u vezi obavljanja službe.

Očito je da je MUP ZHK želio postaviti primjer i sankcionirati bahatost mladog vozača koji je niz prometnih prekršaja krunisao neverbalnim vrijeđanjem vlasti. Postavlja se pitanje da li bi bio sankcioniran na jednak način u drugim okolnostima i koliko sličnih primjera prođe bez sankcija sve zbog formulacije zakona koji je nejasan, neodređen i nedorečen. Zasigurno je da ta materija zaslužuje ozbiljniji tretman a do tada nema druge nego se pouzdati u kućni odgoj i moralne standarde građana, te pravila drugih organa i organizacija koje ne moraju nužno spadati u one namijenjene provedbi zakona.

Tako, naprimjer, u velikom broju organizacija postoje pravilnici o ponašanju uposlenika kako na radnom mjestu tako i van njega. Ovakva praksa polako dolazi iz razvijenijih društava i najpoznatiji su sigurno primjeri sportista koje njihovi klubovi sankcionišu i za najmanje prekršaje koji mogu naštetiti njihovom ugledu. Tako su za pokazivanje srednjeg prsta u prošlosti kažnjavani i neki od najpoznatijih nogometaša kao što su Roberto Mancini, Luis Suarez ili Gonzalo Higuain.

Na sličan način je kažnjena i pedesetogodišnja Amerikanka Juli Briskman koja je pokazala srednji prst koloni vozila u kojoj se vozio predsjednik SAD Donald Trump i slike tog čina postavila na društvene mreže. Nakon toga je dobila otkaz u kompaniji u kojoj je radila, i to zbog kršenja internih pravila o korištenju društvenih mreža.

U našoj javnosti se nakon slučaja sa spomenutom američkom državljankom L.F.P. postavljalo pitanje da li bi ona bila kažnjena kada bi sličnim gestom počastila svog predsjednika i da li bi se to usudila napraviti. Na primjeru Juli Briskman se, barem zvanično, pokazalo kako vlastima njen gest ne smeta ali da menadžeri njene kompanije itekako imaju problem sa djelima koja bi mogla narušiti njenu reputaciju i koja se kose sa jasno postavljenim internim pravilima.

Uz precizniju zakonsku regulaciju drskog i neprimjerenog ponašanja, takva interna pravila kompanija i organizacija bi umnogome pomogla u podizanju nivoa opće kulture u našem društvu i trebala bi obuhvatiti sve oblike ponašanja koje gotovo svakodnevno susrećemo a koji bi na svakom „normalnijem“ prostoru bili neprihvatljivi. Takvi oblici ponašanja su i širenje govora mržnje, isticanje uvredljivih simbola, veličanje ratnih zločinaca i ostale pojave koje su kod nas postale skoro pa svakodnevno vidljive i u poređenju sa kojima pokazivanje srednjeg prsta izgleda kao sasvim prihvatljiv benigan čin.

Inače, pokazivanje srednjeg prsta nije izmišljotina savremenog doba. Zabilježeno je još u antičkoj kulturi i prvi pisani spomen „bestidnog prsta“ nalazi se u Aristofanovom djelu „Oblaci“ (424. godina p.n.e.) u kojem je pokazan filozofu Sokratu. Toga gesta nije bio pošteđen ni stari Rim a u modernija vremena je postao karakterističan za zapadnu kulturu. U nekim drugim kulturama zamjenjuje ga stisnuta šaka sa palcem usmjerenim ka gore, tako da je simbolom „lajka“ ili odobravanja lako moguće uvrijediti nekog ko dolazi iz područja arapske ili perzijske kulture.   

Do nas je taj simbol došao pod utjecajem holivudske kulture i skoro u potpunosti iz upotrebe potisnuo nekada poznati simbol pokazivanja „šipka“ ili tradicionalno „odmjeravanje od šake do lakta“ koje je karakteristično za mnoge romanske i slavenske zemlje. U zemljama koje baštine romansku kulturu pokazivanje srednjeg prsta (digitus impudicus – bestidni prst) se povezivalo sa homoseksualnim zajednicama u kojima je označavalo poziv na spolni odnos. U nekim homoseksualnim skupinama se to značenje zadržalo i do danas pa, prema tome, postoji dovoljan broj razloga zašto biste trebali dobro razmisliti gdje, kada, kome i kako pokazati srednji prst – ako već nema načina da se od toga kao zrela, odgovorna i pristojna osoba suzdržite.