Medijska slika izbjegličke krize u Švedskoj

Medijska slika izbjegličke krize u Švedskoj

Medijska slika izbjegličke krize u Švedskoj

Jesen i dolazeća zima 2015. i 2016. već sad mogu biti proglašeni za najintezivniji period medijskog haosa zabilježen u modernoj istoriji Švedske, haosa, izazvanog, naravno, takozvanom izbjegličkom krizom.

Ovaj medijsko-politički period, dramatičan i sa nekoliko zaokreta, izranja pred nas nakon što uočimo neku vrstu opće inicijalne bunovnosti pred samim fenomenom izbjeglištva. Čini se kao da švedski političari, a i dobar dio medija, tek sad otkrivaju da je svijet prepun gladnih i da su mnoge paralele i meridijani prožeti političkom represijom.

Na određen način, debata o ovom pitanju u Švedskoj se može promatrati kao integralni dio debate u EU, prostoru donedavno percipiranom kao prostoru uspostave i odbrane ljudskih prava, prostoru koji se danas, sasvim realno, možda, može i raspasti. Izbjeglička kriza ukazuje na ozbiljne propuste u političkoj strukturi EU-a, prvenstveno one povezane sa Dublinskim sporazumom i sistemom kvota po kojem bi svaka zemlja EU trebala primati određeni broj izbjeglica u ovakvoj situaciji. Ekonomska kriza na Zapadu, koja traje već neko vrijeme, a na koju se sada naslanja izbjeglička kriza, stvara kompleksnu situaciju koja može ne samo unijeti haos u određeni društveni sistem, već ga u potpunosti izmijeniti.

Lijevi i desni blok

U medijskom haosu je, ipak, moguće primijetiti drugu značajnu tendenciju, vrlo izraženu polarizaciju desno i lijevo orijentiranih medija koja, jednim dijelom, reflektira političku polarizaciju u državi. U Švedskoj je politička scena podijeljena na desni i lijevi blok, te Sverigedemokrate, ksenofobnu partiju koja nominalno ne pripada nijednom od blokova. Lijevo orijentirani mediji naglašavaju moralnu dužnost i humanitarnu obavezu da se svim unesrećenim ponudi mogućnost azila, pri čemu su potpuno u pravu. Problematični dio lijevo orijentirane medijske slike je, pak, to što se želja da Švedska primi sve izbjeglice koje bi tražile azil predstavlja, ponekad, pomalo iracionalno, sa naglašenim emocijama i bez konkretnih prijedloga kako da se to zapravo ostvari. Pri čemu reflektiraju političku nemoć pred ovim pitanjem koja, također, traje već neko vrijeme.

Sverigedemokrati su tvrdo nacionalistička, ksenofobna i socijalno-konzervativna partija koja je na izborima 2014 dobila 12,86 procenata glasova u Švedskoj. Partija vuče korijene iz ranijih rasističkih i nacionalističkih pokreta kao što su Bevara Sverige Svenskt i Framstegspartiet, ali nastupa u javnosti sa donekle pročišćenom ideologijom fokusiranom na kritici useljeničke politike i odbranu takozvanih švedskih vrijednosti.

Desni blok u Švedskoj je, pod stalnim rastom nacionalizma u čitavoj Evropi, sve više preuzeo retoriku samih Sverigedemokrata i zalaže se za različite stepene restriktivnosti prema procesu useljavanja. Pritom dolazi do medijskih simplifikacija. U Göteborgs-Postenu, jednom od liberalnih medija, kolumnista Emanuel Karlsten je, primjerice, pisao da ksenofobija ovisi o tome da je civilizirana površina, navučena preko naših drevnih impulsa pećinskog čovjeka, jednostavno napukla pred silinom izbjegličke krize. Ova konzervativna observacija s korijenima u u Hobbsovoj filozofiji po kojoj građani trebaju jaku auktoritarnu vlast koja bi ih držala u šahu je pogrešna jer potpuno promašuje kompleksnost ljudske prirode, aspekte koji mogu biti i sasvim nesebični.

Zato je važno da mediji pokušaju odstupiti od statičkog, linearnog pogleda na društvo i historijske procese, pogleda koji definira društvo kao mašinu u kojoj svaka promjena ovisi isključivo o utjecaju izvana. No, sve što se dešava u jednom društvu nije uvijek linearno, historija ponekad zna servirati spirale, krugove ili piruete. Prihvatanje dinamičkog pogleda na društvo znači prihvatanje toga da se posljedice nekog procesa, u određenom okviru, ne mogu jasno predvidjeti. Primjerice, posljedice toga što su u Švedskoj uvedene privremene dozvole boravka za jedan broj izbjeglica su teške za predvidjeti i nikako ne znače, kako desno orijentirani mediji argumentiraju, da će to isključivo i jednostavno smanjiti broj zahtjeva za azil u Švedskoj.

Zamagljivanje konflikta

Sa druge strane postoje glasovi koji se zalažu za punu slobodu useljavanja. Reklamni stručnjak Nina Åkestam piše u novinama Metro da konflikt naše generacije nije više desno-lijevo već je to konflikt između otvorenih i zatvorenih granica, Po ovom naivno liberalnom pogledu, Švedska bi, jednostavno, morala primiti sve izbjeglice. Problem je, naravno, u tome da je sama izbjeglička kriza samo simptom, a da je nepravedna raspodjela resursa uzrok koji se ovakvom vrstom analize zamagljuje. Kapitalizam stvara nepravedan globalni sistem baziran na ekonomskom jazu između bogatih i siromašnih zemalja, dovodi do ratova i uništava okolinu oštećujući ponajviše siromašne države.
 
Zamagljivanje ovog konflikta leži u korijenu toga da se većina uvodnika u novinama desne ili liberalne orijentacije približava retorici Sverigedemokrata. Politolog Torsten Kjellgren, proučavajući novine ove orijentacije, kao što su Svenska Dagbladet, Göteborgsposten, Expressen, Dagens Industri och Dagens Nyheter, zaključuje da je došlo do promjene u svim, osim u Dagens Nyheter. U pomenutom nizu novina se izbjeglička kriza dovodi u vezu sa problemima u švedskom društvu, a fokus češće leži na broju ljudi koji dolaze a ne na problemima u aparatu države koja bi trebala da ih primi. Takva medijska slika se podudara sa političkim pomjeranjima prema poziciji Sverigedemokrata, najvidljivijim kod Kršćanskih demokrata te u frakcijama Moderata.
 
 
Foto: Porast broja azilanata u Švedskoj kroz godine
 
Izvještavanje bez dubine
 
Kako smatraju stručnjak za terorizam Hans Brun i poznata reporterka i spisateljica Johanne Hildebrandt, švedski mediji nude veliki broj članaka i priloga o ovoj temi, ali izvještavanje često nema dubinu. Ton izvještvanja je u početku bio neutralan i apstraktan. Velika promjena u tonu se desila u momentu kad se prešlo sa opisivanja apstraktnih masa koje stradavaju u moru na konkretne osobe sa imenom, osobe čije sudbine smo mogli pratiti na ličnom planu, pri čemu se često isticala i briga stanovnika Švedske. Najbolji primjeri su poznata slika trogodišnjeg Aylana, te isticanje činjenice da švedski brod Poseidon pomaže u spasavanju izbjeglica od utopljavanja na moru. Ova doza švedskocentričnosti kanalizirala je, dakle, tragediju, kroz švedske oči, ali je imala pozitivne efekte na medijsku debatu.
 
 
Foto: U metrou
 
Sociolog Kjell Magnusson ističe i neukusnost izvještavanja, sada već opće raširenu boljku suvremenog novinarstva. Televizija i novine su, dakle, više potpirivale emocije umjesto da pokušavaju izvještavati na približno objektivan način, odmičući se od same stvarnosti i prilagođavajući žargon i estetiku televizijskim serijama. Činjenica da ova vrsta novinarstva zarađuje novac na uskovitlavanju emocija čini da se jedan dio ljudi, sve više okreće, takozvanim alternativnim medijima, koji su, blago rečeno, vrlo različitih kvaliteta. Drugi, pak, žele jednostavno upakovane ideologije, dihotomiju između percepiranja migracija kao kraja Zapadne civilizacije i naglašavanja humanitarnog aspekta u kojem se poruka da moramo otvoriti naša srca samo ponavlja na brojne načine. I jedni i drugi često zaobilaze fakte u svom izvještavanju. Neki mediji iskaču iz ovog šablona i pokušavaju, kao Södermanlands Nyheter, pomoći izbjeglicama vrlo konkretno, organizirajući kampanje i skupljajući novac i potrepštine.
 
Prva medijska reakcija na teroristički čin u Parizu je bilo naglašavanje potrebe za oštrijom kontrolom izbjeglica, pri čemu su se, praktički, sve političke stranke u parlamentu, po prvi put, složile. Prerano je prognozirati kako će Pariz, na duge staze, utjecati na medijsku sliku izbjegličke krize, ali desno orijentiran mediji, naravno, forsiraju koncept reda i kontrole nauštrb liberalnih vrijednosti. Pritom se koriste sintagme katastrofa, raspad sistema i slični izrazi, koji, naravno, pogoduju daljem političkom rastu Sverigedemokrata, ili, podjednako loše, brisanju granice između desnog bloka i Sverigedemokrata.
 
 
Potpuna medijska katastrofa
 
Posljednja značajna medijska stvar je bilo hapšenje navodnog teroriste Moder Mothama Magida izvršeno prošle sedmice u mjestu Boliden na sjeveru Švedske, u stanu koji iznajmljuje Državni zavod za migracije, nakon što je pripravnost u Švedskoj podignuta na najviši nivo ikada. Postojale su, naime, informacije da se ova osoba uputila prema Švedskoj sa ciljem da izvrsi teroristički čin. Čitav antiteroristički poduhvat je onda pretvoren u nacionalnu euforiju. Čestitke SÄPO-u (Sigurnosnoj policiji) su pljuštale, mediji nisu prestajali emitirati njegovu sliku i ime, spektaklizacija je odisala Hunger Games-duhom i čitava Švedska je slavila veliku pobjedu nad terorizmom. No, vrlo brzo su se počele otkrivati čudne stvari, dotična osoba je imala potpuno otvoren Facebook profil, na kojem nije bilo ništa ekstremno, i njegovo ime je uredno stajalo na vratima stana gdje je pronađen. Nije, dakle, ni pokušao da se sakrije, što je, je li, pomalo čudno za nekog ko priprema teroristički čin. Prije nekoliko dana je Moder Mothama Magid pušten iz pritvora i oslobođen svih sumnji. Sigurnosno gledano, čini se da je SÄPO imao dovoljno razloga da ga privede i ispita. Naravno, u tajnosti. Medijski gledano, radi se o potpunoj katastrofi jer je njegovo ime bezrazložno izloženo na sve strane i možemo samo pomisliti kako će mu biti ako ostane negdje na Zapadu. Ostaje upitno da li će dobiti kompenzaciju, ali je teško zamisliti da mu bilo koji novac može u poptunosti nadoknaditi načinjenu štetu.
 
Švedska je, u svakom slučaju, izgubila tu dugo njegovanu iluziju da useljavanje većeg broja ljudi ne mijenja društvo. Mijenja ga i možemo se samo nadati da će medijsko pokrivanje terorističke organizacije ISIS biti odvojeno od pokrivanja izbjegličke krize, koliko god je to moguće. Posljedice eventualnog medijskog stapanja ova dva narativa mogu biti vrlo dalekosežne.
 

Ovaj tekst je objavljen u sklopu programa koji već četvrtu sezonu uspješno realizuju Mediacentar Sarajevo i Frontline Club iz Londona, uz finansijsku podršku Media Programa Open Society Foundation London. Projekcijama dokumentarnih filmova i organiziranjem debata, projekat ima za cilj da informira javnost o aktualnim društvenim temama, slaveći nezavisno i kvalitetno novinarstvo te potakne razmjenu mišljenja.