Izvještavanje o osobama s invaliditetom većinom je ograničeno na specijalizovane portale čije su glavne teme zaštita i promocija ljudskih prava marginalizovanih grupa, pa tako i osoba s invaliditetom, a jedan od načina da osobe s invaliditetom postanu vidljivije u bh. zajednici je kampanja "Ponosni na sebe", pokrenuta u aprilu ove godine.

 

Jedan od ciljeva kampanje je govoriti o načinu na koji mediji u našoj zemlji izvještavaju o toj skupini, pa je banjalučka aktivistica Ana Kotur razgovarala s novinarima iz nekoliko bh. medija o toj temi.

 

"Medijsko izvještavanje o osobama s invaliditetom daleko je od onog kako bi trebalo da izgleda. Ima svijetlih primjera, ali generalno – na vrlo niskom nivou je svijest o potrebama osoba s invaliditetom i načinu rješavanja problema osoba s invaliditetom", kaže Kotur za Media.ba.

 

Za izvještavanje o osobama s invaliditetom karakterističan je ad-hoc pristup i nedostatak angažovanja novinara da kontinuirano pišu o toj populaciji i tako utječu na kreiranje stavova javnosti o osobama s invaliditetom, objašnjava ona.

 

"Najviše mi smeta pristup osobama s invaliditetom kao ugroženoj kategoriji stanovništva kojoj samo socijalno davanje, humanitarna akcija i nečija dobronamjernost mogu riješiti životne probleme. Novinari su olako preuzeli koncept dotacija i donacija od struktura koje su dužne da probleme građana koje predstavljaju suštinski rješavaju, bez ukazivanja na suštinu problema. Odgovornost novinara je da pomjeraju težište posmatranja osoba s invaliditetom sa karitativnog na koncept zahtjeva za poštovanjem ljudskih prava, a to se, barem za sad, ne dešava", kaže ona.

 

 

Freelance novinar Almir Panjeta kaže kako prilično često izvještava o osobama s invaliditetom s obzirom na to kakvo je generalno stanje u medijima, ali u odnosu na to koliko bi trebalo – relativno malo. Jedan od problema je da se i same osobe s invaliditetom ustručavaju od pojavljivanja u medijima.

 

"Osobe s invaliditetom kao i djeca s poteškoćama imaju pravo na izražavanje i prisutvo u medijima koje im je često uskraćeno, ali s druge strane zbog generalnog problema zatvorenosti društva prema drugačijem i sveukupne stigmatizacije i sami se ustručavaju od toga. Nekada je sve to teško 'pomiriti', objasniti osobama s invaliditetom i roditeljima djece s poteškoćama, koliko je bitno da su prisutni u medijima, da se pojavljuju kao ravnopravni članovi zajednice i da govore kako o svojim problemima da bi se javnost senzibilizirala i da bi se na njihovom rješavanju radilo, tako i o svojim mogućnostima koje bi trebale da budu u prvom planu", smatra Panjeta.

 

I novinarka portala Buka, Maja Isović Dobrijević, kaže kako joj je pronalazak novih sagovornika najveći izazov kada piše o osobama sa invaliditetom.

 

"Godinama se bavim ovim temama i teško je pronaći nova lica i nove priče. Bilo bi dobro da je veći broj osoba s invaliditetom spremno da otvoreno i javno pričaju o ovim temama i da na neki način dođu do nas novinara koji se bavimo ovim temama. Nekad je nezgodno javiti se nekome koga ne poznaješ i zamoliti ga/ju da otvoreno priča o invaliditetu, to je prilično intimna stvar", kaže novinarka Buke.

 

Jelena Denda, novinarka portala Moja Hercegovina, kaže kako kroz svoje izvještavanje nastoji na pravi način prikazati svakodnevnicu osoba s invaliditetom i suočiti čitaoca s izazovima s kojima se ove osobe susreću, te ga tako navesti da sruši svoje predrasude.

 

"Trudim se da kroz medije što više pratim poštovanje, odnosno kršenje ljudskih prava OSI. No, najbolje me upute one same, budući da je stanje ljudskih prava ustvari slika realnosti osoba s invaliditetom. Zbog toga smatram da je izvještavanje o ovim ljudima ključno kako bi im se pružila podrška i kako bismo im pomogli da se lakše izbore za sebe", kaže Denda.

 

Za bolje medijsko izvještavanje o osobama s invaliditetom, potrebno je biti u stanju poistovjetiti se s njima, smatra Ana Kotur.

 

"Sve što bih mogla da kažem kao preporuku svodi se na – prošetajte u našim cipelama, provozajte se u našim kolicima ili uzmite u ruke naše štapove zatvorenih očiju. Sve na šta ste navikli, na šta imate pravo, neće više biti isto, ali će vam trajno promijeniti ugao posmatranja. Nema posebnih potreba, nema hendikepiranih i nema invalidnih, postoje samo obaveze koje društvo i država ne poštuju", zaključuje Kotur.