Sa 348 glasova za i 274 protiv Europski parlament je u 26. marta 2019. usvojio Direktivu o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu Europske unije. Cilj ove direktive, poznate i kao Direktiva o autorskom pravu, je harmonizacija autorskog prava unutar EU, odnosno stvaranje jedinstvenog digitalnog tržišta. Ovaj zakon, kao što su istakli iz evropskih institucija, treba zatvoriti „jaz vrijednosti“ između profita koje ostvaruju internetske platforme i tvorci sadržaja. Ili drugim riječima, dio novca da završi i u džepovima autora sadržaja.

Ali umjesto prijeko potrebne harmonizacije, direktiva je prouzrokovala razjedinjene reakcije i apokaliptične scenarije. Euro-parlamentarka Julia Reda, članica Piratske partije i jedna od najglasnijih kritičarki direktive, nakon glasanja je napisala na Twitteru da je ovo „tužan dan za internetske slobode“. S druge strane pak evropska komesarka za tržišno natjecanje, Margrethe Vestager, napisala je da je izglasavanje direktive „odlična vijest“.

Iako je mnoštvo analitičara ocijenilo zakonsko rješenje potrebnim i logičnim, dva člana su se istakla kao posebno štetna i kontroverzna. To su članovi 11 i 13, u kasnijim verzijama renumerirani kao 15 i 17, ili među internet aktivistima poznatiji kao „porez na linkove“ i „upload filter“.

Razlozi i ciljevi prijedloga

EU institucije su istakle da se razvojem digitalnih tehnologija promijenio način stvaranja, proizvodnje, distribucije i iskorištavanja autorskih djela i drugih zaštićenih sadržaja. Isto je tako tehnološka revolucija proizvela nove načine uporabe djela kao i nove poslovne modele koji nisu bili obuhvaćeni postojanim autorskim pravima. Pojačana je i prekogranična uporaba na razini EU-a, s čim su narasle i potrebe da se zakon prilagodi novoj stvarnosti. U tom kontekstu, u Strategiji jedinstvenog digitalnog tržišta koja je donesena u svibnju 2015. utvrđeno je da treba „smanjiti razlike između nacionalnih sustava autorskih prava i za omogućivanje slobodnijeg internetskog pristupa djelima za korisnike u cijelom EU-u”.

U ovom novom okviru nositelji prava suočavaju se s poteškoćama kada žele licencirati svoja prava i dobiti naknadu za internetsku distribuciju svojih djela. Stoga je nužno zajamčiti da autori i nositelji prava dobiju pravični dio vrijednosti koja nastaje uporabom njihovih djela i drugih sadržaja.

U zakonskoj odredbi ima i nekoliko iznimki i ograničenja autorskog i srodnih prava kada se one koriste u području obrazovanja, rudarenja teksta i podataka (svaka automatizirana analitička tehnika čiji je cilj analiza teksta i podataka u digitalnom obliku u cilju stvaranja informacija kao što su uzorci, trendovi i korelacije), znanstvenog istraživanja i očuvanja kulturne baštine.

„Porez na linkove“ i „Upload filter“

Ali članovi 11 i 13 su dva ključna člana koja su prouzrokovala proteste širom Europe i motivirale milione građana da potpišu peticiju protiv direktive. Kampanja je bila posebno masovna u Njemačkoj gdje je više od 5 miliona ljudi potpisalo peticiju grupe Save the Internet na web strani Change.org.

Član 11, poznatiji kao „porez na linkove“, zahtijeva od web-stranica da dobiju dozvolu od autora/izdavača svaki put prije nego što stave link do vijesti. Također, neće smjeti da imaju kratke odlomke teksta pored linkova. Sa ovom odredbom posao agregatora vijesti biće maksimalno otežan. 

Član 13, poznatiji kao „upload filter“, zahtijeva od velikih internet platformi da razviju tehnologije za provjeru sadržaja prije nego se pojave na njima. Konkretne platforme na kojima korisnici objavljuju video, audio ili druge fajlove (svaka platforma od Facebook-a, YouTube-a, pa do Tumblr-a), biće odgovorne za sadržaje koje korisnici okače ako oni prekrše autorska prava.

Kritičari smatraju da će ova provizija prinuditi platforme da razviju filtere koji će skenirati materijale prije nego budu učitani, a to će biti moguće samo za najveće i najbogatije tehnološke gigante ograničavajući prostor za razvoj novih platformi. Drugim riječima obim online materijala biće drastično smanjen. Druga opasnost je da ti filteri neće biti dobri i da će puno legalnog materijala biti skinuto sa interneta pod pretpostavkom da krši autorska prava. Neki čak ističu da će parodije, memovi i druge online kreacije biti potpuno zabranjene. Ili ako postirate video na kojem je neki bilboard kojeg ste slučajno snimili, a pod autorskom je zaštitom, vaš video će biti odbijen i zabranjen. 

Wikipedia i novinske organizacije se protive direktivi

Jedan od najglasnijih protivnika direkcije je europska filijala Wikimedia Fondacije. Ko što ističu iz Fondacije Član 11, koji primarno targetira agregatore vijesti, imaće puno veći obuhvat i prinudiće agregatore da ne stavljaju male dijelove teksta pored linka. Ovo će otežati pretragu vijesti, a ujedno će se odraziti i na kvalitet Wikipedie.

Međunarodna federacija novinara (IFJ) i Europska federacija novinara (EFJ) pohvalili su dijelove koji osnažavaju prava novinara, ali ističu i nekoliko negativnih aspekata koje ova direktiva može da prouzrokuje. Generalni sekretar IFJ-a Anthony Bellanger rekao je da je direktiva dobra vijest za medijsku industriju i za autore u nekim sektorima ali ne i za novinarska prava. On smatra da direktiva ostavlja prostor da izdavači prisile novinare da se odreknu svojih prava kako bi oni maksimizirali profit.

„EU institucije su ili naivne ili su cinično predale vrijednosti socijalne pravde i pravednosti na kojima je Europa izgrađena,“ rekao je Bellanger. I generalni sekretar EFJ-a Ricardo Gutierrez kaže da ovo nije tekst kojem su se nadali i za koga su se borili.

Ove organizacije strahuju da prednosti koje će novinari dobiti zahvaljujući direktivi o autorskim pravima biti takve da će vrlo lako moći da ih izgube. Dok direktiva prepoznaje obavezu da novinari i autori djela dobiju dio financijskog kolača od zarade na internetu, ona omogućava izdavačima da izbjegnu takve obaveze oslanjajući se na druge zakone o vlasništvu i ugovore.  

Jedan od kritičara direktive je i UN-ov specijalni izvjestilac za promociju i zaštitu prava mišljenja i slobode govora David Kaye. U svojoj reakciji Kaye je istakao da Europa ima odgovornost i pravo da modernizuje zakon o autorskim pravima kako bi odgovorio izazovima modernog vremena. Ali ovo ne smije da bude na štetu slobode govora koju Europljani danas koriste.

„Član 13 je predodređen da motiviše internet platforme da nadgledaju i ograniče korisničke sadržaje još u fazi uploadovanja. Ovakav pritisak za filtriranje je nepotreban i neproporcionalan odgovor kršenju autorskih prava na internetu,“ rekao je Kaye.

Implementiranje nove direktive

Iako mediji javljaju da je bilo grešaka tokom glasanja (navodno je 13 glasova poslanika bilo pogrešno upisano), problem koji bi potencijalno mogao da ugrozi legitimitet direktive je da će u naredne dvije godine svaka od država-članica morati donijeti zakone u skladu s Direktivom i u cijelosti primijeniti njene odredbe.

Jedan od argumenata za ovu direktivu je da će ona biti alat u rukama izdavača i kreatora sadržaja kako bi povratili vlasništvo nad svojim radom od tehnoloških giganata iz USA. Kritičari protivnika tvrde da su oni, svjesno ili nesvjesno, marionete velikih tehnoloških giganta, iako su Google i Facebook navodno prihvatili ideju o filtriranju materijala prije nego sto se uploaduje. 

Ali sa druge strane kritičari direktive ističu da zakonodavac ne vidi potencijalne opasnosti koje ova direktiva stvara. Ako bude implementirana u cjelosti ovako kako je usvojena, biće štetna za slobodu izražavanja na internetu, a ujedno i kraj interneta kakvog znamo.

___