Uređivačka politika kuće utiče na to da se 'osjeti u zraku' koje su poželjne i nepoželjne teme.

foto: pixabay

Kontrola onoga što kažeš ili radiš kako bi izbjegao da se zamjeriš ili uvrijediš druge, a da ti nije rečeno zvanično da je takva kontrola nužna – tako autocenzuru ukratko definiše Cambridge online rječnik. Novinarstvu je autocenzura posebna slabost.

Iskustva novinara koji rade u redakcijama u BiH kažu da obično uređivačka politika kuće i (in)direktan pritisak političkih i ekonomskih centara moći kreiraju atmosferu u kojoj se kristališe koje su to poželjne teme i ličnosti, a o kojima se pisati ne smije, ili smije samo na određeni način.

Posebno je opasna ona situacija, u kojoj novinar da bi izbjegao kritiku, velike prepravke svog teksta i u najtežim slučajevima sankciju i gubitak posla, sam pristaje da bira teme i piše o njima onako kako se „osjetilo u zraku“ da bi trebalo biti.

„Razlog autocenzure je praktičan – da sama ja smanjim posao redaktoru koji primi moj tekst i uredniku koji ga uređuje“, kaže jedna bh. novinarka, koja smatra kako je autocenzura među novinarima prisutnija u vrijeme izbora.

„Izborne cikluse radim od 2000. godine i autocenzura je posljedica tog dugogodišnjeg iskustva odnosno uredničkih intervencija, kao i 'slobodnijeg' izražavanja sagovornika u predizborno vrijeme“, kaže ona i dodaje da se selekcija pravi prilikom izbora sadržaja izrečenog na press konferenciji ili izbornoj tribini, i da se principom „automatizma“ odlučuje o onome šta može i ne može „proći“.

„Da bih se izborila sa svojom savješću, onda isti princip primjenjujem na sve stranke, odnosno ne koristim ili ublažavam napadački govor stranaka na vlasti protiv stranaka iz opozicije, iako bi uredništvo željelo objaviti takve tekstove, ja do sada nisam imala slučaj da mi se traži neki 'jači' citat od onih koje sam poslala nakon što ga urednici vide, naprimjer, u drugim medijima“.

Financijski pritisci razlozi za autocenzuru

Novinari se autocenzurišu iz nekoliko razloga – nedovoljno su financijski motivisani da izlaze iz zadatih okvira, a prisutan je i strah od posljedica zbog „čačkanja mečke“, smatra banjalučki televizijski novinar i objašnjava da postoji i nedostatak novinarske želje da se izađe iz spirale šutnje, kao i strah da će predložena tema biti odbačena. Velike razlike nema ni između vremena predizbornih kampanja i mimo toga – politika kuće određuje teme i tok u kojem priče idu.

„Teme i obaveze novinara u mojoj redakciji delegira uglavnom glavni urednik ili šef deska ili urednik dnevnika za taj dan. Na sastanak već dođu sa spiskom dnevnih događaja. Ako ja ili ostali novinari delegiramo neke teme, one se rade ako su u skladu sa 'uređivačkom politikom kuće'“.

Prilikom povratka sa terena, urednik određuje smjer neke teme – novinar kaže šta od materijala ima, a urednik određuje koji dio mu je potreban. Od toga zavisi i ko će biti dodatni sagovornici, kaže banjalučki novinar.

„Ako pod autocenzurom posmatrate moj lični otklon, a ne kuće u kojoj radim, stvar je ovakva: počesto mnoge predložene teme ne dobiju zeleno svjetlo za raditi. Nije riječ o konkretnom odbijanju, nego na neki prijedlog koji nije baš po volji odgovor bude u ovakvom stilu: 'Treba razmisliti o tome, nisam znao(la) za to, ali ja imam jednu priču za tebe...' Diplomatski se te teme sklone sa dnevnog reda“.

Sarajevska televizijska novinarka smatra da nije izložena samocenzuri, osim u slučaju da predložena tema ne odgovara trenutnom uredniku.

„Ne ogovara mu zbog koncepta dnevnika i nije mu zanimljiva ili smatra da to nije validno za obrađivati. Ali to je njegov stav“, kaže novinarka koja objašnjava kako prati širok spektar tema „od protesta radnika do visoke politike“.

Novinar dnevnih novina iz Sarajeva kaže kako je u proteklom periodu izvještavao o evropskim integracijama BiH, radu Vlade FBiH i provedenom referendumu u RS-u, i naglašava kako nije često izložen autocenzuri. Dodaje kako svaka novina ima svoju uređivačku politiku, koja je dosljedna i kako se samocenzuri pristupa kako bi se ta politika ispratila.

„Ako već i postoje određeni elementi autocenzure, onda ja to u startu radim kod izbora teme, jer znam da je u skladu s uređivačkom politikom“, zaključuje ovaj novinar.

Novinari su često osjetljivi na zastrašivanje i prijetnje zbog nestabilne političke i ekonomske klime, plate su im male ili neredovne i autocenzura je u porastu, navodi se u posljednjem izvještaju Indeksa medijske održivosti u BiH. 

Ovaj tekst je objavljen u partnerstvu sa Osservatorio Balcani e Caucaso za projekat European Centre for Press and Media Freedom (ECPMF) i sufinansiran sredstvima Evropske komisije. Autori publikacije su odgovorni za njen sadržaj i stavovi koji su u njemu izneseni ni na koji način ne odražavaju stavove Evropske komisije.