Bosanskohercegovačka „ACTA(EU)alnost“ isuviše nisko kotira da bi je bilo ko uzimao ozbiljno. Najmanje mi sami.

Foto: Emir Nalo

„Laws in a free society depend on people having
an intuitive sense of why they exist.“
L. LESSIG

ACTA (The Anti-Counterfeiting Trade Agreement) ili Trgovinski sporazum protiv kritovtvorenja je multilateralni sporazum kojim se predlažu međunarodni standardi za zaštitu intelektualnog vlasništva. Inicijalno ispregovarana od strane nekolicine zemalja (Australija, Kanada, EU, Japan, Koreja, Meksiko, Maroko, Novi Zeland, Singapur, Švicarska i SAD), u tijesnoj vezi sa korporativnim interesnim lobijima i gospodarskim sektorom, ACTA je predstavljena kao instrument osnaživanja implementacije zakona kojima se štiti intelektualno vlasništvo. Međutim, od samog začetka pro-ACTA kampanje uporedo su se dizali brojni glasovi različitih organizacija i aktivista koji su upozoravali, ne samo na nedostatak pravne jasnoće i demokratskog kredibiliteta (tajnost njegovog pripremanja pri čemu je gotovo u cjelosti izostao javni nadzor ) već i na dalekosežnost posljedica u kontekstu sužavanja prava na slobodu govora, ugrožavanje privatnosti, te opsanosti koje ratificiranje ACTA-e ima na ostvarivanje prava pristupa kulturnim dobrima. Naime, jedna od temeljni zamjerki, pored netransparentnosti, ležala je u činjenici da je pravima vlasnika intelektualne svojine davan veći prioritet nad temeljnim ljudskim pravima, kakvo je npr. sloboda (govora) izražavanja.

‘Nova’ kultura protiv ‘stare’ ekonomije

Digitalna tehnologija i komunikacijske mreže kao platforme interaktivne demokratizacije informacijske produkcije počivaju na konceptu semiotičke demokratije budući da korisnici Mreže slobodno proizvodeći i distribuirajući informacije kreiraju i novi tip kulture. Umrežena kultura postindustrijskog doba je tako zaoštrila globalni fenomen krivotvorenja i piraterije premiještajući ga online, virtuelne prostore stvorene digitalnom platformom za proizvodnju značenja koja je, paradoksalno, upravo omasovila stvaranje, dijeljenje i modifikovanje obilja (digitalnih) informacijskih sadržaja. Ukratko, nova medijska, digitalna kultura, novi oblik pismenosti (govora, izražavanja) 21. stoljeća, kreirani posredstvom Interneta kao arhitekture inovacije istovremeno su došli pod „udar“ zakona, posebice o autorskim pravima i intelektualnom vlasništvu.

Kolizija ove dvije sile, umrežene kreativnosti i inovativnosti spram tradicionalne, centraliziranje, hijerarhizirane (industrijske, korporativne) ekonomije, uvjetovala je snažne reakcije širom svijeta  na osnovu kojih je postalo jasno kako će u budućnosti važnost preispitivanja i prilagođavanja zakona iz prošlog stoljeća biti jedna od ključnih odrednica sloboda i prava umreženog doba. Stoga je, možda, prošlosedmično odbacivanje ACTA-e u Evropskom parlamentu, jasan iskaz opredijeljenosti da se sačuvaju, ne samo fundamentalne pretpostavke socijalnih, kulturnih i ekonomskih sloboda građana (u već dobro poljuljanom ambijentu  globalne, neoliberalne politike u kojoj je demokratija „trojanski“ instrument kapitala ) već, možda, i najava nekih novih „vjetrova“ kada je u pitanju borba za slobodu Interneta.

Protiv netransparentnosti pri kreiranju ACTA-e  promptno su se ustale brojne svjetske organizacije, pojedinci i grupe aktivista budući da su interesi implementiranja zakona o intelektualnom vlasništvu stavljeni ispred prava na slobodu govora, zaštite privatnosti i konačno, online kreativnosti. Ključno (ne)razumijevanje proizvod je činjenice da se prilikom zagovaranja ACTA-e odnosno njezinog potencijalnog ratificiranja zarad uspostavljanja novog međunarodnog sporazuma u borbi protiv piraterije uglavnom izbjegavalo sagledati specifičnosti razlikovanja između krivotvorenja fizičke robe i „krivotvorenja“ odnosno modificiranja (digitalnih) informacija.

Šta je ACTA?

Široj javnosti (posebice bosanskohercegovačkoj, na primjer) rjetko ko je znao, umio ili htio konkretnije pojasniti kako to ACTA utiče na slobodu govora, objelodaniti kako je ovaj sporazum zapravo prijetio da kontrolu nad slobodom izražavanja prepusti privatnom sektoru nametanjem nadzora nad prometovanjem mrežnih sadržaja (drugim riječima pružatelji usluga na Internetu, ISP-ovi bi postali odgovorni i/ili opunomoćeni da se upliću tj. „reguliraju“ slobodu govora na Mreži i inovativnost koja počiva na mogućnosti remiksovanja tj. rekreiranja i redizajniranja zajedničkih kulturnih dobara - commonsa ). Slobodnog Interneta ne može biti sve dok dok se na njemu poštuje odnosno ugrožava pravo na privatnost, a ona bi na Mreži, potencijalno, zauvijek mogla biti „prognana“ ukoliko bi davatelji internetskih usluga pružali osobne podatke o navodnim kršiteljima prava vlasništva. Osim toga, ACTA je prijetila da omogući potencijalno krivično gonjenje i kažnjavanje za korištenje online sadržaja čije vlasnike odnosno nositelje prava nije bilo moguće identifikovati ili locirati (tzv. „napuštena djela“ – orphan works) što je implicitno moglo dodatno ometati aktualizaciju i korištenje kulturne baštine. U konačnici, ACTA je prijetila da se na širem međunarodnom nivou uspostavi rigidni mehanizam za kriminalizaciju miliona poklonika novog oblika tzv. amaterske, Web 2.0. kulture kooperativnosti, kolaborativnosti i nekomercijalne kreativnosti (koja podrazumijeva da autori, stvaratelji kreiraju nove informacije, nova djela iz strasti prema kreaciji samoj, a ne isključivo radi profita) jednostranim i drakonskim zakonodavstvom iz domena zaštite intelektualnog vlasništva.

Pobijedio glas umrežene javnosti

Odbacivanje ACTA-e pri Evropskom parlamentu stoga predstavlja ohrabrujući potez iskaza svjesnosti i savjesnosti u vezi sa opasnostima koje je njezina ratifikacija i implementacija nosila sa sobom. Riječ je o nedvojbenom stavljanju na stranu zaštite fundamentalnih demokratskih principa što na izvjestan način ohrabruje budući da je demonstrirana odlučnost da se istinski razumije, podrži i čuje glas umrežene javnosti koja je itekako aktivno, glasno i organizirano iskazala svoje sumnje u budućnost tzv. korporativne, digitalne demokratije. Kontroverzna rigidnost ACTA-e upozorila nas je na iznimno veliki značaj razumijevanja kompleksnosti i važnosti uspostavljanja poremećene ravnoteže u domenu informacijskih i komunikacijskih prava. Uopće nije riječ o tome da zaštita intelektualne svojine u digitalnom okruženju nije potrebna, naprotiv, riječ je o sve prezentnijoj svijesti o tome kako arhitektura zakona o copyrightu i intelektualnom vlasništvu zahtijeva temeljitu reformu kako ne bi ugrožavala slobode imanentne tzv. informacijskom društvu.   Ogranizirani prosvjedi, žustre kritike, pritisak javnosti, izgleda da su, barem ovaj put, odnijeli pobjedu.

Cory Doctorow ima jednu dosjetljivu sintagmu kako bi opisao sistemsku opasnost, i kako sam navodi – budalaštinu, koja obilježava ideološku zamku tehnološki osviještenih, naprednih i vještih korisnika digitalne tehnologije: „determinizam i fatalizam glupana“ (nerd determinism, nerd fatalism) . Mrežni geekovi su, piše Doctorow, uvjereni da trendovi nasrtanja na privatnost („aveti“ totalitarnog nadziranja komunikacija upisanog u globalnu informacijsku politiku koja otvara put kriminalizaciji novostečenih sloboda) ne mogu oštetiti, zaustaviti niti pokolebati inteligentne, sposobne i tehnološki „izverzirane“ korisnike, niti  ugroziti njihove slobode, reguliranjem korištenja Mreže tj. proizvodnjom straha od kažnjavanja. Ubjeđenost da je politička i pravna regulacija (čitaj: cenzura) suvremene tehnologije nemoguća jedna je od ciničnih zabluda našeg vremena, koje se, (gle čuda!), u Bosni i Hercegovini ne trebamo previše pribojavati: naime, mi smo društvo koje jedva da u svojim obrazovnim programima spominje pismenost novog doba, a kamoli da njeguje haktivizam kao  oblik direktne elektronske akcije u kome su kritičko i kreativno mišljenje udruženi sa računalnim vještinama koji obećavaju rekreiranje društvene zbilje.

Bojim se da bi u našoj javnosti nijemost glede ovog važnog momenta za budućnost mrežnog komuniciranja (što uistinu jeste bilo glasanje za odbacivanje ACTA-e u Evropskom parlamentu) bila jednaka i da je odlučeno drugačije. Klasa koja iz „virtualnog proizvodi nove oblike aktualnog“ u našem se političkom vokabularu izjednačava „magičnim“ vještinama usidrenog prelijevanja „s desnice na lijevicu“ i obratno (nipošto sa aktivistima umrežene, hakerske kulture) , pa nije teško zaključiti zbog čega bi nas, već sutra, aktuelna vladajuća elita, „mrtvo-hladno“, uvjeravala u prednosti koje ACTA donosi građanima, samo da je u utorak 3 jula, 2012. godine na plenarnoj sjednici u Strasbourgu Međunarodni trgovinski sporazum (ACTA) velikom većinom usvojen, umjesto oboren.

Naša „ACTA(EU)alnost“ isuviše nisko kotira da bi je bilo ko uzimao ozbiljno. Najmanje mi sami.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------

ACTA je zaobišla etablirane multilateralne svjetske  forume poput WIPO (World Intellectual Property Organisation) i WTO (World Trade Organisation) i dogovarana je „iza zatvorenih vrata“ čime je većina zemalja u razvoju izuzeta iz procesa odlučivanja. Vidjeti više: Zašto je ACTA toliko kontroverzna? / AccesNow.org // Prev. Filip Jurišić (#Internetzasve).