Vodič kroz sinopsis istraživačke priče (10)

 Vodič kroz sinopsis istraživačke priče (10)

Vodič kroz sinopsis istraživačke priče (10)

Kako ćete se domoći teško dostupnih dokumenata? Priznaćete, to je vredno razmišljanja i planiranja. A vredno je i izaći na teren – nikada ne znate šta vas tamo čeka, a nećete ni saznati ako ne odete. Zato to isplanirajte na vreme.

Kada završite klasifikaciju usmenih izvora, što će vam omogućiti da ih analizirate iz više važnih uglova, formular za izradu sinopsisa istraživačke priče vas vodi do organizacije i analize pisanih izvora.

Pisani izvori su, rekosmo, najbolji dokazi i najjači oslonci istraživačkog novinarstva, ali i izvori neophodnog šireg znanja o oblasti koju istražujete. Takvo je znanje, barem u osnovama, bolje sticati i samostalno nego da se previše oslanjate na stručnjake. To je bezbednije (i stručnjaci imaju interese i ponekad su nepouzdani), a ponekad i štedi vreme.

Ako materija zbog koje se obraćate stručnjaku nije preterano obimna i složena, lakše je da utrošite nekoliko sati na čitanje nekog zakona ili nekoliko poglavlja knjige nego da vam stručnjaci drže obimna predavanja koja ćete kasnije pokušati da dešifrujete. Ako poznajete osnove teme zbog koje konsultujete stručnjaka, možete mu postaviti samo par jasnih pitanja o onome što je ključno za vašu priču.

Ako ste namerili da tražite dokumentaciju na osnovu zakona o pristupu informacijama, da naglasimo još jednom, veoma je važno da to učinite što ranije u istraživanju, jer su procedure određene tim zakonima prilično duge i ponekad komplikovane.

Popis pisanih izvora neće vam dopustiti da zaboravite na neki od njih. Samo sastavljanje popisa učiniće da vam se svi pisani izvori urežu u pamćenje.

- Podeli izvore na ključne i pomoćne dokumente

Učinite ovo zato što su pomoćni dokumenti često put do ključnih, i zato što pomoćni dokumenti dokazuju autentičnost ključnih. Ako zaista želite da temeljno informišete korisnike svog medija, sporedni dokumenti nisu i nevažni.

- Podeli dokumente po težini dostupnosti (lako dostupni – teško dostupni)

Čisto strateška stvar – na pribavljanju teško dostupnih dokumenata počećete da radite ranije, izdvojićete za to više vremena i napraviti za svaki od njih mini-strategiju.

- Koji dokumenti/informacije su dostupni posredstvom Interneta?

Svaki koji jeste, uz primerenu proveru verodostojnosti, skratiće vam posao i muke oko pribavljanja dokumenata na papiru od organizacija i pojedinaca.

Upamtite: srazmerno malim radom na svojim pretraživačkim sposobnostima možete postati neuporedivo efikasniji u potrazi za informacijama na internetu. Ali upamtite i ovo: internet je veoma nepouzdan izvor i svi sadržaji do kojih na taj način dođete moraju se dvostruko proveriti.

- Kako ćeš pokušati da dopreš do teško dostupnih dokumenata?

Mini-strategija potrage za teško dostupnim dokumentom uvek počinje ključnim pitanjem: “Ko sve ima ili je imao taj dokument i ko je imao uvid u njega”? Ako vam neko ministarstvo ne da svoj dokument, proverite kod nekoga ko se razume u upravni postupak kome sve po zakonu taj dokument mora da se dostavi. Zatim se zapitajte kako da dođete do pouzdanog izvora u drugim ustanovama koje dokument imaju, ili kojim je ustanovama u interesu da vam ga predaju. Tako ćete preduprediti situaciju u kojoj ministarstvo sve njih redom zove radi dogovora da se taj dokument označi kao “tajna” ili “zaturi”.

Sudska dokumenta se dostavljaju svim stranama u procesu, a obično je barem jednoj u interesu da vam ih, makar “nezvanično”, da na uvid. I tako dalje.

Najvažnije je da se ne zaustavite kada odbiju da vam daju neki dokument. Na kraju krajeva, u svim zemljama regiona postoje i mehanizmi za zaštitu zakona o pristupu informacijama. Oni variraju u efikasnosti i načinima sprovođenja, ali svi imaju za cilj da prisile institucije da dobijete ono što tražite, ako je to po zakonu vaše pravo.

Ako nije, tražite osobe kojima je u interesu da vam dokument daju, tražite poštene ljude u “njihovim redovima”, tražite rupe u njihovoj zaštiti, služite se lukavstvima…

- Postoje li zakonske ili etičke prepreke?

…samo ne dozvolite sebi da u svemu tome prekršite etičke principe naše profesije ili završite na sudu zbog nečega što neće pretrpeti test javnog interesa. Bez namere da se ovde upuštamo duboko u pitanja odnosa pravnog sistema i novinarske etike, recimo samo da će mnogi sudovi osloboditi novinara i kada u potrazi za informacijama prekrši zakon ako je otkriće kojem je težio bilo važnije od prekršaja koji je na putu do otkrića počinio. Dakle, nemojte kršiti zakone zbog sitnica. Za to niko neće imati razumevanja.

- Načini popis lokacija za promatranje i reportažu.

Ako ste u prilici da prisustvujete događajima koji su ključni za vašu priču, to je uzbudljivo i donosi saznanja “iz prve ruke”. Ovakve prilike su retke i dragocene i iskoristite ih do maksimuma.

Naša polaznica iz Skoplja objavila je svoju istraživačku priču o neadekvatnom skladištenju radioaktivnog otpada u Makedoniji. Tokom istraživanja razgovarala je sa mnogim stručnjacima, prikupila mnogo uznemirujućih podataka i imala je vrlo dobru priču. Odlučila je da ipak obiđe i sve dostupne lokacije na kojima se u Skoplju drži radioaktivni otpad. U dokumentaciji se pojavljivalo i jedno preduzeće koje se time bavilo dok je radilo, ali je u međuvremenu propalo. Odlučila je da ipak obiđe i njihove objekte. Ispostavilo se da je radioaktivni otpad još uvek tamo, bez ikakvog nadzora, zaštite i održavanja, pedesetak metara od doma u kojem žive srednjoškolci na školovanju u Skoplju. Sve je fotografisala i tako došla do veoma simboličnog i efektnog elementa priče.

Osim toga, gotovo svakoj priči su potrebne i atmosfera, emocije, boje, mirisi i scenografija u kojoj se odvijaju događaji. Korisnici naših medija nisu kompjuteri koji rade na brojke već ljudska bića i naše priče treba da zadovolje što više njihovih duhovnih potreba. Zato izađite na teren svaki put kada za to postoji nekakav povod. Osim toga, nikada ne znate na koga ćete naleteti i kakva će saznanja taj neko imati.

U istraživanju o zloupotrebi položaja lokalne službenice državne uprave, naša je polaznica slučajno prolazila pored jedne od ustanova čiji je budžet oštećen mahinacijama glavne junakinje njene priče. Odlučila je da samo svrati u zgradu, više zbog toga što tamo nikada ranije nije bila, da vidi kako to izgleda i raspita se o mogućim sagovornicima. U prijatnom ćaskanju sa radnicima notarnice nezvanično je saznala za dva nova imena koja su pomenuta kao poslovni partneri u privatnom biznisu glavne junakinje. Jedna od tih osoba bila je na još važnijem položaju u državnoj upravi od junakinje priče.

Tako su se novinarki otvorila dva nova pravca istraživanja. Da nije svratila na lice mesta, fokusirala bi se samo na zvanična lica iz te ustanove koja bi se verovatno čuvala davanja viška informacija novinarki.

- Da li su lokacije dostupne (lako-teško)?

Ako neke nisu, da li su vredne posebnog truda, planiranja i akcije? Ili ih je bolje zameniti dostupnijima? Ili potpuno odbaciti?

- Kako ćeš do njih doći?

Organizujte sebi sredstva za put, prevoz, novac, vozača, smeštaj… Bolje na vreme nego u poslednjem trenutku. Ponovimo - različita saznanja, nekad i ona ključna, najbolje se proveravaju na terenu. Ne dopustite sebi da zbog lenjosti ili neorganizovanosti ostanete bez sopstvenog utiska o poprištu akcije, finalne provere svojih saznanja ili slučajno pokupljene informacije koja može promeniti čitavu priču.

- Možeš li načiniti fotografije, audio ili video snimke?

Ako možeš, ne zaboravi foto-aparat, ili još bolje, fotografa sa aparatom u ruci. Ne zaboravi kameru, ne zaboravi snimač. Čak i ako radite za štampani medij, video-snimak mnogo dobro izgleda na web sajtu vaših novina, a i na sudu će dobro doći, ako ustreba. Uostalom, kad se muvate po mestima na kojima se događaju važne stvari, nikada ne znate kada će iskrnuti prilika za važnu fotografiju. Mnogo je novinara koji bi bili bogatiji za četvorocifrenu sumu eura samo da su u nekom trenutku, kada su bili jedini predstavnik bilo kojeg medija na određenom događaju, imali sa sobom bilo kakav foto-aparat.

- Postoje li zakonske ili etičke prepreke?

Neke lokacije su po zakonu zabranjene za snimanje, a druge i za pristup. Razmislite ponovo o testu javnog interesa.

Ni do danas nisu razrešene etičke dileme oko akcije našeg kolege koji je želeo da proveri da li se jedan političar u ustanovi za duševne bolesti samo krije od suđenja ili je tamo s razlogom. Dogovorio se sa ženom da ga prijavi kao opasno depresivnog i neuračunljivog, pa su ga strpali u istu bolnicu gde je bio i političar. Ali… Da li je novinar kompetentan da procenjuje da li je neko psihički ugrožen? Da li je to fer prema ostalim bolesnicima? Da li je to fer prema samom političaru? Da li je fer prema lekarima?

- Isplaniraj potrebe i adekvatno veme za saradnju s kolegama, konsultacije sa urednikom, mentorom ili starijim kolegama, sastanke sa pravnim savetnicima i nezavisnim stručnjacima.

Sve to traži vreme, koje ćete sigurno imati samo ako ga isplanirate. U suprotnom, prepustićete se slučaju koji, u pitanjima slobodnog vremena, najčešće nije na strani novinara.

U ISTRAŽIVAČKOM PROCESU TREBA JOŠ i ...

Sinopsis pred sam kraj donosi i mali podsetnik na najvažnije načine na koje možete iskoristiti ovaj vid organizacije istraživanja, kao i nekoliko bitnih pitanja koja se tiču ključnih intervjua vašeg istrašivanja.

Analizirati i proveriti:
- koje informacije od pretpostavki postaju činjenice

Pretpostavke koje postaju činjenice – potvrđuju naše hipoteze, ali i utiču na strategiju istraživanja. Ono što pretpostavljamo manje je važno od onoga što znamo i sama činjenica da se pretpostavka pretvorila u činjenicu može da izmeni tok istraživanja ili nam, na kraju krajeva, prištedi nešto nepotrebnog rada.

- stvaraju li pojedinačne informacije celovitu sliku

Informacije nam, tokom istraživanja, ne pristižu redom koji je logičan. Dolaze sa raznih strana i nepovezane. Ovo možete shvatiti kao problem, ali je lepše i bolje da doživite to kao dobru priliku za neočekivane zaključke.

Prikupljajući podatke o softverskoj pirateriji, naša polaznica je shvatila da je više od polovine svih takvih diskova koje je kupovala na različitim lokacijama u svom gradu poreklom iz iste “radionice”. To je zaključila po posebnom načinu na koji su piratski diskovi sa različitim programima bili snimljeni i elektronski obeleženi.”. A u obilazak prodajnih mesta krenula je samo zbog usporedbe cena, kako bi izračunala prosek piratskog profita po prodatom disku. Na kraju se bacila u potragu za poreklom diskova iz te jedne “radionice”, svesna da je to prilično ozbiljna “proizvodnja”.

- nedostaju li neke informacije da popune praznine

Ovo je neprestani problem. Naime, što više informacija imamo, to je više praznina koje te informacije stvaraju i koje moramo popuniti kako bi se između sebe povezale u koherentnu sliku. Međutim, prečesto se događa da novinari te praznine, popularnije nazvane “rupe”, ugledaju kada već pišu priču. Jedan od načina da se ovo izbegne je da se tokom celog istraživanja već pišu pojedini segmenti priče – u napisanom tekstu “rupe” prosto bodu oči, dok se u listama činjenica mogu i sakriti. Drugi način je da se novinar stalno vraća sinopsisu, popunjava ga, menja i razmišlja o njemu. Nekome će biti lakše da piše, a nekome da analizira sinopsis.

- rađaju li neke informacije nova pitanja

Naravno da rađaju, rađaju ih u ogromnim količinama i pametno će uraditi svaki istraživač koji sva ta pitanja zapiše, a onda odredi koja su važna i zahtevaju pažnju, a kojima će se pozabaviti ako mu i za njih ostane vremena.

- trebaju li neke informacije dodatne provere i potvrde

Najvažnijim informacijama nikad dosta provere i potvrde, a najbolje dokaza. Međutim, ključne informacije samo su vrh piramide. Informacije koje logički vode do ključne takođe se moraju proveriti i potvrditi jer ako kasnije neko bude u stanju da ih dovede u pitanje - čitava piramida može da vam se sruši pod nogama.

I zapamtite – proverena je samo informacija koju su potvrdila još dva izvora koja imaju različite interese jedan od drugog, ali i od primarnog, iz kojeg je informacija i potekla. U izrazu “provera iz nezavisnih izvora”, reč “nezavisnih” znači upravo to – da imaju različite interese.

- Pripremiti ključne razgovore:

Ovo već spada u tehnike intervjua koje se posebno uče i treniraju. Na našem istraživačkom trening programu se njima bavimo ako istraživanja više polaznika imaju ishodište u “ključnom intervjuu”. Ključni intervjuobično je suočavanje “glavnog negativca” sa otkrićima koja svedoče o onome što je zgrešio. Ova situacija, naročito ako se radi o nekome ko je moćan, prilično je neprijatna za većinu novinara i svaka priprema je od velike koristi u sprečavanju mogućnosti raznorodnih grešaka.

- sastaviti popis najvažnijih pitanja

Što se u intervjuu podrazumeva. Međutim, sastavite pitanja tako što ćete razmišljati kao šahista: “Ako ja pitam ovo, šta sve on može da odgovori?” Zatim se pripremite za razne odgovore. Što više razgranate ovu šemu, to ćete lakše sagovornika dovesti u situaciju kada mora da odgovori konkretno ili prekine intervju (što nam nije cilj, ali nad tim nemamo kontrolu).

- pripremiti ključna pitanja za potvrdu priče

Pre nego što navalite na ključnog sagovornika i pokažete mu da ga držite u šaci, pre nego što mu stavite do znanja koliko znate, postavite niz naoko bezazlenih pitanja koja će ga iskoristiti kao nezavisni izvor za potvrdu manje važnih činjenica, ali vam dati i vremena da se naviknete jedan na drugog i opustite se u razgovoru.

- napraviti plan razgovora

Odnosno, redosled tema o kojima ćete razgovarati, i to od najmanje važne ka najvažnijoj. Ako naslutite da je sagovornik u iskušenju da prekine razgovor, postavite mu ključno pitanje pre nego što ustane i napusti prostoriju. Tako nemate šta da izgubite, pa ćete, ako ništa drugo, bar moći u priči da napišete da je izvor odbio da odgovori. To nećete moći ako mu pitanje ne postavite. Zvuči sasvim logično i da najškakljivija pitanja ostavite za kraj. Ako ih postavite na početku osoba može prekinuti intervju, pa ćete ostati i bez onoga što bi vam bez problema potvrdila i komentarisala.

- odrediti cilj razgovora

I budite realistični. Bilo bi divno da se izvor, pritisnut činjenicama i vašom briljantnom tehnikom intervjua, slomi, rasplače i prizna sve, i više od onoga što znate. Ali, to se ne događa. Pokušajte da predvidite nekoliko realističnijih reakcija na vaša pitanja i razmislite o tome šta ćete time dobiti. Možda neku potvrdu, možda i neko nesvesno priznanje.

U nedavnom razgovoru sa autorom svih ovih pitanja i saveta Larsom Mölerom od sveg srca sam mu zahvalio na nesebičnosti sa kojom je sa nama podelio rezultat svog velikog istraživačkog iskustva - Sinopsis. Samo se nasmejao.

Zatim usmerite svoj nišan malo iznad onoga što možete realno da očekujete i isplanirajte razgovor tako da kroz manje bitne teme razvijete odnos sa sagovornikom. Na taj način povećavate šanse da sagovornik ipak pristane da sa vama razgovara i o temama koje su za njega neprijatne. Sa takvim ciljem idite mirni na razgovor. Jer to je najviše što vi možete da uradite.

- organizovati kontrolu razgovora

Ako se razgovara sa agresivnim ljudima, povedite fotografa, urednika ili nekog drugog svedoka. Snimanje se podrazumeva i bilo bi pametno da na traci, na početku snimka, bude i rečenica iz koje se vidi da sagovornik zna i pristaje da ga snimate. Pripremite unapred neki zgodan izgovor da prekinete razgovor na kratko (odlazak u toalet, problemi sa snimačem, žeđ i sl.) ako on postane prenapet ili krene u beskorisne i dugačke rasprave i govorancije. Pokušajte da kontrolišete sve što se kontrolisati može.

Upamtite: budite racionalni u svakoj situaciji, vi ste tu poslom, a ne zato što vam se sagovornici sviđaju ili ne. Dođite do svog cilja ne kršeći etička pravila, sve drugo je manje bitno.

 

 

- kada, gde i kako ćete održati razgovor

Uslovi pod kojima razgovarate sa izvorom mogu značajno uticati na razliku u kvalitetu vaše komunikacije. Dakle, nije svejedno da li sa nekim razgovarate u okruženju u kojem se oseća sigurno ili ne. Onaj koga želite da isprovocirate na impulsivne reakcijebiće lakše isprovociran tamo gde je nesiguran. Osobu od koje želite samo da se opusti i pusti reči da poteku iz nje, intervjuišite, ako je moguće, kod njene kuće, ili u njenoj kancelariji.

Na kraju krajeva, tu je i pitanje bezbednosti. Ako imate razloga da verujete da bi izvor mogao biti agresivan, povedite sa sobom nekoga i razgovarajte s izvorom na javnom mestu, gde će ipak više paziti šta radi.

 

 

ŠTA NAKON OBJAVE PRIČE?

Eh, pa o tome ćemo misliti kad dođe vreme, zar je malo posla do tada? Činjenica je da su istraživanja složena i obimna. Ali, kad ste već toliko radili, zašto ne biste unapred razmislili kako da rezultate svog rada iskoristite do maksimuma? Smislite šta ćete učiniti da i nakon objavljivanja svoje priče ostanete ispred konkurencije, koristeći već razvijenu mrežu izvora i znanje o temi, kako biste nastavili da budete ispred konukrencije i iskoristili temu priče do maksimuma.

 

 

- Kakve reakcije očekujete?

Možda je vaša tema toliko spektakularna da će izazvati pad vlade i masovna hapšenja? To je sjajno za vas, ne tako sjajno za vašu državu, ali – malo verovatno. U stvari, istraživači u našem regionu dobijaju zaista malo pažnje u odnosu na značaj rezultata svog rada. Njihova otkrića u organizovanijim, civilizovanijim i manje izmučenim društvima izazvala bi mnogo snažnije reakcije i donela istraživačima kud i kamo više satisfakcija - ličnih, profesionalnih i materijalnih. Dakle, razmislite realno – kakva će reakcija biti? Ko će sve reagovati? Na koji način?

A onda razmislite, pre nego što uđete u istraživanje – šta možete učiniti da skrenete više pažnje i izazovete snažniju reakciju? Možda da u priču umešate poznate ličnosti koje imaju vezu sa temom? Možda da priču uradite iz ličnog i emotivnog ugla nekog učesnika? Možda se dogovorite da priču uradite zajedno sa nekim snažnijim medijem, pa objavite to u istom trenutku?

Još važnije: kako ćete iskoristiti reakcije u korist svoje priče, njenih nastavaka i svoje redakcije?

 

 

- Šta ćete sledeće učiniti?

Obratite se nekoj organizaciji koje se vaše istraživanje direktno tiče i čiju reakciju bi bilo logično očekivati. Pitajte ih šta će uraditi. Možda možete da sarađujete u procesu njihovih aktivnosti koje izazove vaša priča, ili jednostavno pripremite pokrivanje njihove reakcije i tako budete korak ispred konkurencije i u reakcijama na otkrića.

Možda možete od materijala koji se nakupio tokom istraživanja da pripremite neku prateću ili analitičku priču?

U svakom slučaju, mislite o tome na vreme. Zašto ne biste, nakon toliko posla, uživali u opuštenom radu koji donosi lake poene i tako skrenuli još više pažnje na uspeh svog istraživanja?

Izvestan broj naših polaznika je na ovo, poslednje pitanje u sinopsisu, proročki odgovorio sa:

“Uzeću slobodne dane i otići na odmor”.

Većina ga je, na kraju, u potpunosti i zaslužila. Pre istraživanja, međutim, imali su u rukama dokument koji je kod njihovih urednika budio radoznalost i često ih podsticao na punu podršku projektu. Zahvaljujući sinopsisu, dobili su i neuporedivo jasniju ideju o složenosti svog istraživanja, njegovoj suštini, strategiji rada, raspoloživim izvorima, ključnim problemima… A samim tim i jasniji put do cilja – dokaza važnih činjenica koje neko krije. Neki su dobili nagrade, gotovo sve završene priče su dospele na naslovne strane njihovih medija, ali su svi stekli ono najvažnije: istraživačko samopouzdanje i praktično znanje o istraživačkom novinarstvu.

A to je, uprkos nagradama i naslovnim stranama, osnovni cilj našeg programa i rada na sinopsisu istraživačke priče.

U nedavnom razgovoru sa autorom svih ovih pitanja i saveta Larsom Mölerom od sveg srca sam mu zahvalio na nesebičnosti sa kojom je sa nama podelio rezultat svog velikog istraživačkog iskustva - Sinopsis.

Samo se nasmejao.

(Kraj serijala)