Pretpostavlja se da postoje stariji štampani tekstovi (knjige) nego je Dijamantska Sutra. Ali, za sada, ona je najstarija, a datirana. Danas, 11. maja 2018. godine, stara je tačno 1150 godina. 

Sutre su budistički spisi. Ova je sa sanskrita (pretpostavlja se, u 4. stoljeću) prevedena na kineski jezik. Pet metara dug svitak sadrži sedam stranica i uvodnu grafiku koja je sama po sebi prekrasno umjetničko djelo. Do 2010. godine (od kada je digitalizovana) Dijamantskoj Sutri se moglo hodočastiti u Londonu. Tamo je stigla iz Kine, 1907. godine. 

Zaslužan za njeno izmještanje je britanski državljanin Aurel Stein. Prvu ekspediciju u centralnu Aziju poduzeo je 1900. Te je godine taoistički monah Wang Yuanlu u tami jedne spilje (jedne od Dunhuang Thousand Buddha Caves) otkrio neprocjenjivo blago. No, proći će sedam godina dok se Stein i Yuanly ne sretnu. U martu 1907. godine bilježi se pobuna seljaka u Donhuangu, gdje živi Yuanlu a stiže Stein. Pobuna ide na ruku imperijalnom sakupljaču. Konfuzija nikada nije na odmet strancu koji je u potrazi za lokalnim dragocjenostima. Krajem maja 1907. godine Aurel Stein upoznaje Wanga Yuanlua, čuvara svetih pećina među kojima ona pod brojem 17 skriva i Dijamantsku Sutru.

Nije dugo trajalo pregovaranje (nagovaranje). U povijesti se povodom ovoga koriste razni glagoli. Primjerice: nabavio, kupio, pribavio... Sve dok sa narastanjem kineskog patriotizma nije upotrebljen glagol: ukrao. Nedvojbeno ga 1961. koristi pekinška Nacionalna biblioteka u tekstu posvećenom Dijamantskoj Sutri. U skorije vrijeme glagol ukrao,vezan za Steinovo nabavljanje Dijamantske Sutre se može naći i u tekstovima na engleskom jeziku.

Kada je pećina br. 17 skoro pa ispražnjena, Steinov lokalni vodič i prevodilac je na njenom zidu nožem ispisao kada i kako je sa britanskim ministrom posjetio ovo mjesto. Britanski ministar? Septembra 1905. godine Steinu je izburgijan pasoš naslovljen na Britanski Ministar obrazovanja. U privatnoj korespodenciji Stein se i sam nedvojbeno čudi jer je, eto, iznebuha Exellency. 

Moderna kineska arheologija Wonga Yuanlua smatra izdajnikom i štetočinom. Britanci? U luksuznoj monografiji na engleskom jeziku, a posvećenoj Aurelu Steinu, Wang Yuanlu se usputno i skromno pominje. Kako izgleda? Monografija ne sadrži njegovu fotografiju. Nije se nikad fotografisao? Jeste. Fotografisao ga je upravo slatkorječivi Stein. Kada se potrudite nekako ćete i pronaći tu fotografiju. Wangov (prilično nelaskav) opis pronalazimo i u Steinovim izvještajima i pismima.

U luksuznoj monografiji Aurel Stein on the Silk Road po tom su pitanju mnogo bolje prošli Steinovi psi. Wanga nema ni u Brief Chronology of Stein's Life, na kraju monografije. Ali zato se tu pominju svih sedam Steinovih pasa. Pobrojaću:

1896. godine Stein je nabavio prvog fox terriera. Naziva ga Dash. Dash je mrtav 1902. U godini kada Stein (rođenjem Mađar) postaje britanski građanin, 1904., nabavlja drugog psa. Daje mu pokojnikovo ime. Ali, ovaj je Dash – Dash Veliki. 1912., zbog nesklonosti Dasha Velikog putovanju, Stein ga ostavlja u Engleskoj, a sa sobom vodi Dasha Trećeg. Onaj Veliki 1921. godine pada pod oxfordski autobus. Stein 1927. godine nabavlja Dasha IV. A 1930.g Dasha V. Godine 1941. nabavlja Dasha VI. Ovoga će u Mohard Morgu rastrgati leopard... I sve to piše u kratkom sažetku gdje nema nesretnog sveštenika Wang Yuanlua.

Ali, vratimo se Dijamantskoj Sutri, najdragocjenijem od dragocjenih predmeta pronađenih u spilji br. 17. Od 2010. godine Dijamantska sutra je dostupna online. Ako stvari gledamo iz pozitivnog ugla, time se ostvario san njenog drevnog izdavača. U originalnom svitku (knjizi) stoji otprilike ovako: S poštovanjem, za univerzalnu slobodnu distribuciju, Jim Wand, u ime svojih roditelja. 

Dijamantska sutra je digitalizirana u okviru ambicioznog International Dunhuang Project (British Library) kojim za sada rukovodi Susan Whitfield. Ona je autorica monografije o Aurelu Steinu, gdje u sažetku ima Dasha a nema Wanga.

Uzgred, online možete donirati Dijamantsku sutru.

Možete joj donirati 500 funti. To je znatno veća cifra nego je ona kojom je Aurel Stein platio sadržaj pećine br. 17. Dvadeset četiri kutije prepune rukopisa i pet kutija prepunih umjetničkih predmeta... sve je to, hvali se Stein u pismu, britansku vladu koštalo samo 130 funti.

Aurel Stein je umro 1943. g, u Kabulu, gdje je i pokopan. Te je godine, kako bilježi luksuzna monografija posvećena Steinu, nabavio Dasha VII. Kako nas monografija ne obavještava o njegovoj smrti, pretpostaviti je da je nadživio svog gospodara. Wang Yuanlu? Umro je 1931. godine (ovaj podatak monografija ne sadrži), iste godine kada (bilježi Monografija) i Dash V, u Kashgaru.

P.S.

Naslov ovom tekstu sam posudila iz knjige Danila Kiša. 

___
Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.