Point 5.0: Upotreba tehnologije u civilnom društvu – i jesmo li slobodni na internetu?

Point 5.0: Upotreba tehnologije u civilnom društvu

Point 5.0: Upotreba tehnologije u civilnom društvu – i jesmo li slobodni na internetu?

Provjeravanje informacija iz političkih govora uživo na televiziji, korištenje tehnologije za pomoć izbjeglicama i poticanje interesa mladih žena za kompjutersko programiranje neke su od tema kojima su se bavili panelisti i učesnici konferencije „Point 5.0: Politička odgovornost i nove tehnologije“, održane u Sarajevu od 25. do 28. maja.
 
Foto: Vanja Ćerimagić/Point Conference
 
Konferencija u organizaciji Udruženja Zašto ne, koja se ove godine održava peti put, privukla je predstavnike civilnog sektora i tehnoloških inicijativa iz cijelog svijeta. Četverodnevni program je započet 25. maja Danom internet sloboda u Banja Luci, a nastavljen u Sarajevu nizom prezentacija, panela i radionica o praktičnoj upotrebi novih tehnologija u projektima civilnog društva. 
 
Tako su veliku pažnju prisutnih privukli radionica i panel o provjeravanju informacija uživo u televizijskom programu. „Čak i u zemljama u kojima je razvijena praksa praćenja i provjeravanja političkih izjava online, nedostatak ovakve prakse u televizijskom programu može dovesti do toga da se političari 'izvuku' sa netačnim izjavama“, smatra Alexios Mantzarlis iz Poyntera, moderator ove sesije.
 
Na primjeru španske emisije „El Objetivo“, pokazano je kako ekipa fact-checkera uživo u programu provjerava političke izjave, prikazujući ih putem statistika i grafika dok političari govore, a njihovo prisustvo dovodi i do zanimljive pojave, gdje se govornici sami ispravljaju kada shvataju da će informacije biti odmah provjerene i plasirane gledaocima.
 
Panelisti su razgovarali i o tome kako ovu praksu učiniti dovoljno zanimljivom i gledaocima i uredništvima televizijskih emisija, koji odlučuju o njenom uključivanju u program, te je naglašeno da gledaoci vole humor, dramu i audio-vizualne prikaze. 
 
Alexios Mantzarlis, Poynter (Foto: Vanja Ćerimagić/POINT)
 
Tokom dva dana izlaganja, nekoliko panela bilo je posvećeno načinima uključivanja građana u izborne procese u svojim zemljama, putem online platformi za praćenje političkih dešavanja.
 
 
Damir Dajanović (UG Zašto ne ) je predstavio platformu javnarasprava.ba, koja nastoji građane potaknuti na direktnu komunikaciju sa parlamentarcima. Prema istraživanjima pokretača platforme, oko 40% zakona u Bosni i Hercegovini se usvoji bez ikakve javne rasprave. 
 
Jedan od najpopularnijih panela dana bila je diskusija o „nekim papirima iz Paname“, pričama nastalim na osnovu dokumenata firme Mossack Fonseca i lekcijama izvučenih iz rada na njima.
 
„Da biste shvatili veličinu ovog poduhvata, zamislite 400 novinara i novinarki, kojima je posao da javnosti kažu sve što znaju, kako pristaju da šute i rade na ovome godinu dana u tajnosti“, kaže Smári McCarthy iz OCCRP-a.
 
McCarthy i njegov kolega iz Poljske, Michal Andrzej Wozniak, govorili su o tehničkim izazovima rada na velikoj količini tajnih dokumenata i manama nekih od najpopularnijih servisa za komunikaciju i prenos dokumenata online.
 
„Novinari ne koriste enkripciju dovoljno“, smatra Wozniak, ukazujući na to da je komunikacija putem popularnog Skypea i e-mail servisa ranjiva i otvorena za pristup „onima koji to traže“. 
 
Poseban interes izazvao je panel o upotrebi tehnologija za pomoć izbjeglicama, održan drugog dana konferencije, tokom kojeg su panelisti i gosti predstavili uređaje i aplikacije inspirisane potrebama izbjeglica i volontera koji im pomažu na putu kroz Srbiju, Mađarsku i ostatak Evrope.
 
„Ljudi koje sam sretala u Mađarskoj imali su samo dva pitanja: gdje smo i ima li wifi“, kaže Kate Coyer sa Centralnog evropskog univerziteta u Budimpešti, koja je učestvovala u osiguravanju internet pristupa i mjesta za punjenje uređaja za izbjeglice.
 
Slično iskustvo je predstavio i Filip Milenković iz Srbije, koji je sa drugim članovima tehnološke zajednice radio na nizu projekata koji su za cilj imali da „popune rupe“ u reakcijama vlade i „hakuju krizu“, uključujući obezbjeđivanje uređaja za internet pristup i kreiranje aplikacija poput Info Hack, koje izbjeglicama osiguravaju informacije o Srbiji čak i kada nemaju pristup internetu.
 
 
Joséphine Goube iz britanskog projekta Girls in Tech govorila je o važnosti koordiniranja ovakvih napora putem inicijative Techfugees, koja osigurava da se pokrenuti projekti ne dupliraju, gubeći vrijeme zajednice, nego povezuju i surađuju na bržem i boljem razvoju uređaja i aplikacija.
 
Goube smatra da je uključivanje izbjeglica u programe učenja kodiranja dobar način da ih se pripremi za trenutak kada dobiju boravišnu i radnu dozvolu i integrira u društvo, kojem svakako nedostaje kadra na polju tehnologije.
 
“Tehnologija je promijenila cijelo lice ove krize. Sasvim sam siguran da bi ovo bila još veća katastrofa da nismo koristili svu ovu tehnologiju. Tehnologija pomaže svima – izbjeglicama, nama volonterima, a i organizacijama koje rade na terenu”, zaključio je Tim Clancy, koji je na panelu predstavljao bh. humanitarce.
 
 
Upotrebu novih tehnologija za borbu protiv seksualnog nasilja i osnaživanje žena predstavljale su panelistice iz Kosova, BiH i Velike Britanije. Grupa organizacija sa Kosova razvila je platformu pod nazivom "Walk Freely", koja omogućava prijavljivanje i mapiranje incidenata seksualnog zlostavljanja i njihovo prosljeđivanje policiji i lokalnim vlastima. Izvorno namijenjena korisnicama na Kosovu, platforma se sada koristi i u drugim zemljama, a njena upotreba moguća je i offline.
 
Panel posvećen djevojkama u tehnologiji, koji je moderirala Belma Kučukalić iz organizacije One World Platform, u fokusu je imao potrebu uključivanja većeg broja žena u IT sektor.

Bh. tim koji radi na razvoju edukativnih programa koji djevojkama iz BiH daju mogućnost da nauče kompjutersko programiranje, sproveo je ispitivanje mladih o tom pitanju.

Glavni nalaz je da žene i muškarci imaju ista ili slična interesovanja i jednak pristup tehnologiji, ali na pitanje da li žele karijeru u IT-u, većina ispitanica je rekla da ne želi.

“Teško je odgovoriti na pitanje zašto je to tako, ali jedan od razloga svakako može biti to što ne vide mnogo žena u ovom sektoru. To je ono što mi pokušavamo promijeniti”, kaže Erma Mulabdić, koordinatorica projekta IT Girls BiH.

 
Panel pod nazivom „Sloboda online izražavanja između korporativne i vladine cenzure“, u okviru koga su govorili  Jillian C. York iz Electronic Frontier Foundation i  Matthew Stender iz inicijative Onlinecensorship.org, počeo je u mraku pod mobilnim svjetlima prisutnih, što su moderatori ocijenili kao odgovarajuću metaforu za stanje sloboda na internetu – mračno polje na kojem se vide samo napori pojedinih.
 
York i Stender su govorili o praksama i politikama društvenih mreža i drugih internet korporacija, naglašavajući da je njihov utjecaj na naš svakodnevni život mnogo veći nego što smo svjesni.
 
Upoređujući ih sa vladama, Stender kaže da vlade mogu biti smijenjene, ali korporacije su toliko ugrađene u naše živote da je nedostatak transparentnosti s njihove strane mnogo opasniji i podmukliji.
 
„Dolazimo do tačke u kojoj ćemo morati odgovoriti na pitanja koja niko u prošlosti nije postavio. Moramo biti spremni na to i naučiti kako, kao aktivisti, koristiti tehnologiju koje globalne korporacije pokušavaju nametnuti i dati im drugačije značenje”, zaključio je Stender.
 
Govoreći o cenzuri na internetu i pokušavajući odgovoriti na pitanje ko odlučuje koji se sadržaj može postaviti i zadržati na mrežama, York kaže da su to opet velike korporacije i da „sloboda govora online zapravo ne postoji“. 
 
Matthew Stender i Jillian C. York (Foto: Vanja Ćerimagić/Point)
 
Na Pointu nikada ne nedostaje humora, a ove godine su se za to pobrinuli novinari iz redakcija satiričnih online magazina Njuz (Srbija) i News-bar (Hrvatska), koji su, potaknuti promocijom Njuzove knjige „Prava istorija sveta“, diskutovali o stanju medija i satire u regionu.
 
Nakon ukidanja satirične emisije Montirani proces, jednog u nizu kontroverznih poteza izazvanih novom političkom klimom u Hrvatskoj, News Barovci su se prebacili isključivo na online produkciju.
 
“Reakcije na sadržaj objavljen na televiziji i dalje su mnogo snažnije nego na ono što se objavljuje online, internet se još uvijek ne doživljava kao ozbiljna prijetnja. Na internetu možemo biti slobodniji, možemo koristiti materijale za čije bismo emitovanje na televiziji morali platiti“, kaže Borna Sor.
 
Govoreći na šaljiv način o praksama korumpiranih novinara i vladinih poteza, obje redakcije su se složile da je realnost života u balkanskim zemljama često apsurdnija od bilo čega što mogu izmisliti satiričari. 
 
„Nekada samo prenesemo vijest kakva jeste, ne dodajemo ništa satirično, i ljudi i dalje misle da je to satira. A to je stvarnost“, složili su se panelisti.