Haračić: Sportski novinari su top-predatori u mutnom

Haračić: Sportski novinari rijetko su pod ozbiljnim nadzorom urednika

Haračić: Sportski novinari su top-predatori u mutnom

Povodom debate o sportskom novinarstvu u BiH, koja će se 20.03. održati u Mediacentru, napravili smo anketu među sportskim novinarima u Bosni i Hercegovini. O stanju sporta, ulozi i nedostacima sportskog novinarstva u BiH, govori Emir Haračić, direktor portala Sportsport.ba.

Šta je, po vama, danas najveći problem bh. sporta?

U razvijenim zemljama sport je biznis, dok se kod nas shvata kao sporedna aktivnost koja može samo trošiti, a ne i donositi novac. Sportom, tačnije biznisom, organizacijom i administracijom u sportu, se bave uglavnom neuki ljudi koji teško mogu pronaći zaposlenje u ozbiljnim kolektivima ili ljudi koji svoj angažman u sportu vide kao dodatnu političku aktivnost koja će im otvoriti vrata na drugim mjestima. Čast izuzecima, ali od kada se bavim poslovima vezanim za sport, na prste mogu nabrojati ljude koji su sport shvatili kao granu privrede koja bi mogla biti profitabilna i sportu pristupili kao proizvodu koji su svugdje u svijetu odlično prodaje, a kod nas "truli na policama".

Koliko sportsko novinarstvo i novinari sportskih redakcija doprinose tom problemu?

U ovakvom (ne)poslovnom okruženju, sportski novinari su top-predatori u mutnom. Tamo gdje nema sistema uvijek isplivaju najgori. Radeći sa proizvodom koji niko ne pokušava prodati i unovčiti kroz normalne kanale i mnogi sportski novinari su se prilagodili, te shvatili da svoju poziciju mogu mnogo bolje iskoristiti ako rade po zadatku. Uz to, novinari uvijek pišu o onome što se dešava. Na žalost, u bh. sportu najmanje toga dešava se na terenu, pa zašto onda očekivati i da novinari budu fokusirani na teren?

Vaša ocjena stanja u sportskom novinarstvu u BiH danas? Gdje su najveći problemi?

Uz već navedeni problem korupcije, sigurno je da su neobrazovanje i lijenost bolesti koja najviše nagrizaju naše društvo, pa tako i sportsko novinarstvo. I vi ćete radije anketu obaviti kroz mail, poluminutni copy/paste, anonimno, bez telefonskog poziva i pri tome da sam pošaljem svoju fotografiju i postavim sebi dodatno pitanje, a da ne govorimo o razgovoru jedan na jedan za koji se treba i dobro pripremiti i utrošiti nekoliko sati. Zašto očekivati nešto drugo od sportskog novinara koji je sigurno slabije obrazovan i manje plaćen?

Svaki momak koji nema pametnijeg posla zna sve o sportu i uvjeren je da zna pisati, barem latinicu. Sportski novinar - idealno zanimanje za osobu koja većinu svog dana provodi ispijajući kafe i popunjavajući listić za kladionicu. S druge strane, iako se po pravilu radi o najčitanijim rubrikama, sport se rijetko uzima za ozbiljno i sportski novinari rijetko su pod ozbiljnim nadzorom urednika i vodećih ljudi unutar nekog medija. Uzmite jednog takvog momka, bilo kojeg iz vašeg lokalnog kafića, koji svakodnevno studira kladiončarski bilten, dajte mu da, bez posebne kontrole, ispuni najčitaniju stranicu u visokotiražnom mediju i dobićete taj najveći problem.