Drew Sullivan: Treba nam svježe krvi u novinarstvu

Drew Sullivan: Treba nam svježe krvi u novinarstvu

Drew Sullivan, osnivač Centra za istraživačko novinarstvo u BiH i stručnjak za razvoj medija, za MCOnline govori o ulozi međunarodne zajednice u razvoju medija u BiH i njihovoj budućnosti.
 
Kao neko ko je skoro deceniju uključen u razvoj medija u Bosni i Hercegovini, kako vidite rezultate međunarodnog učešća u medijskoj sferi u BiH? Koje lekcije možemo naučiti?
 
Mislim da bi svako ko obrati pažnju na situaciju na polju razvoja medija u Bosni i Hercegovini prepoznao uspjehe ali generalno bio razočaran napretkom. Ako pogledate medije danas, situacija je na mnogo načina gora nego prije 10 godina. Najveći problem je što su mnogi nezavisni mediji ugušeni od strane političkih i kriminalnih interesa. Drugi problem je što se standardi nisu promijenili. Danas postoji malo medija koji ljudima daju informacije neophodne za donošenje odluka. Mediji su i dalje previše pristrasni, netačni, nepažljivi i prožeti političkim ili poslovnim interestima. Kada se uzme u obzir količina novca koju smo potrošili, rezultati nisu tako dobri.
 
Šta je, po vama, najveći uspjeh međunarodne podrške medijskom sektoru u BiH, a šta njen najveći neuspjeh? Dajte nam primjere, molim vas.
 
Ponosan sam na posao koji smo uradili sa Centrom za istraživačko novinarstvo (CIN). Mislim da je CIN još uvijek kvalitetna novinarska organizacija koja je istinski nezavisna od svih interesa u BiH. Njihovi novinari se trude biti dobri - dobri, a ne popularni. Postoje i druge uspješne priče i treninzi mnogih organizacija koji su proizveli dobre novinare.
 
Nekada zamišljam da bih, kada bismo mogli sve ponovo, napravio po jedne novine, jednu TV stanicu, jedan časopis i jednu radio stanicu koji bi bili zaista izvanredni. Ne samo na nivou BiH, nego zaista izvanredni na međunarodnom nivou. BiH to zaslužuje. Nažalost, nema povratka.
Neuspjeh smo, po mom mišljenju, doživjeli na dva polja: vlasništvo i uredništvo medija. Mnogi urednici koji su trebali otići u penziju još uvijek su aktivni. Oni su neprijatni i pristrasni ljudi sa previše političkih veza. Oni nisu profesionalni novinari. Treba nam generacija novih, mladih i idealističnih urednika, koji su voljni da prihvate činjenicu da je novinarstvo radi novinarstva dovoljno i da ne morate biti upleteni u ružne političke igre. Samo trebate ljudima reći ono što treba da znaju i imati povjerenja u njihovu sposobnost da postupe ispravno. Ako pogledate 100 miliona dolara koji su potrošeni na medijski sektor u BiH, još uvijek imamo jako malo da pokažemo za taj novac. Nekada zamišljam da bih, kada bismo mogli sve ponovo, napravio po jedne novine, jednu TV stanicu, jedan časopis i jednu radio stanicu koji bi bili zaista izvanredni. Ne samo na nivou BiH, nego zaista izvanredni na međunarodnom nivou. BiH to zaslužuje. Nažalost, nema povratka. 
 
Što su najveći izazovi za novinare u BiH  danas? Da li su oni sposobni za uspjeh?
 
Naravno da su bosanski novinari jednako dobri kao bilo koji u svijetu i oni jesu uspjeli. Naprimjer, Miranda Patručić iz CIN-a i OCCRP-a trenira novinare u Americi, Islandu, Norveškoj, Švedskoj, Finskoj, Francuskoj i drugim zemljama širom svijeta. Ona je bosanska novinarka i kada bih otvarao novinarsku organizaciju u New Yorku bila bi jedna od prvih ljudi koje bih zaposlio. Veliko je postignuće kada nakon godina treninga domaćih novinara od strane Amerikanaca i Šveđana, naši novinari idu kod njih da ih obuče kako pronaći offshore kompanije i kako izvještavati o organiziranom kriminalu. Poznajem mnogo dobrih bosanskih novinara. Ipak, moglo bi se reći da većina onih koji bi mogli biti izvanredni imaju jedan od 3 problema: 1) Ne ciljaju dovoljno visoko – bosanska definicija istraživačkog novinarstva je pogrešna i nije u skladu sa međunarodnim standardima. Ako su Dani vaši definicija istraživačkog novinarstva, ne ciljate dovoljno visoko. Potrebni su dublje istraživanje, veća tačnost i bolji dokazi. 2) Rade za loše urednike koji ih ne motivišu da budu onoliko dobri koliko bi mogli biti. 3) Rade za politički orijentirane medije, a za pristrasno izvještavanje vam nije potreban dobar novinar. Na kraju, najveće ograničenje bosanskih novinara je njihova vlastita želja da budu dobri. Pokazalo se da su, kada to žele, među najboljima na svijetu.
 
 
Da li je uloga novinara i medija u borbi protiv korupcije precijenjena?
 
Ne. Mediji imaju veoma važnu ulogu u borbi protiv korupcije, ali ne možete se efikasno boriti protiv korupcije ako ste i sami korumpirani. Niko ne vjeruje Dnevnom avazu zato što svoje stranice koriste za napade na političke neprijatelje i promociju korumpiranih prijatelja. Tako gubite kredibilitet. Mediji ovdje pate od ozbiljnog slučaja lošeg kredibiliteta. Javnost je pametnija nego što mi novinari nekada mislimo i više nam ne vjeruju.
Bosanska definicija istraživačkog novinarstva je pogrešna i nije u skladu sa međunarodnim standardima. Ako su Dani vaši definicija istraživačkog novinarstva, ne ciljate dovoljno visoko.
 
To je zato što je vjerodostojnost kao mlado drvo – svaki put kada uzmete novac za priču koja napada političkog protivnika, udarate sjekirom po tom drvetu i ono će na kraju umrijeti. Ovdašnji mediji su to drvo oštetili toliko puta, da je od njega ostao samo panj. Ako ljudi ne vjeruju da je vaša novina/časopis/TV stanica tačna i nepristrasna, neće vam vjerovati ni kada izvještavate o korupciji i bićete neefikasni. 
 
No, mediji nisu dovoljni. Potreban je aktivan civilni sektor i vladavina prava. CIN je radio priču koja je dovela do ostavke Nedžada Brankovića. Uradili su je na vjerodostojan način, ljudi su im vjerovali i to je dovelo do protesta organizacija poput Dosta. Video koji je CIN uradio pojavio se u muzičkom video spotu o korupciji. Ljudi su se naljutili. Tužilac je u tužbi koristio paragrafe iz CIN-ove priče. Iako nikada nije osuđen, Brankovićeva karijera je završena. Tako stvari trebaju funkcionisati. Nažalost, iako se istina često pojavljuje u bosanskim medijima, teško ju je razlučiti od mašte.
 
Tradicionalni mediji su u krizi. Kako novinari u BiH mogu iskoristiti mogućnosti novih medija?
 
Novi mediji uklanjaju određene barijere. Svako ko ima web sajt može biti medijski producent. Iako ovdje postoje mnogi izazovi (kao npr. činjenica da je veliki dio marketinškog tržišta politički uvezan), brojne su mogućnosti za kreiranje vrijednih i značajnih projekata na polju novih medija za novinare u BiH. Iznenađen sam da ih nema više. U drugim dijelovima svijeta, novinari su mnogo agresivniji u iskorištavanju potencijala novih medija. Mislim da će se to i ovdje desiti. Treba nam svježe krvi u novinarstvu i s njom će doći i interesantniji projekti.
 
Kakvu vrstu medijskih projekata međunarodna zajednica može podržati u skoroj budućnosti?
 
Ovdje još uvijek postoji iznenađujuće velika podrška unatoč vjerovanju da je sav novac međunarodnih organizacija napustio BiH. Nije i neće. Veliki projekti velikih međunarodnih organizacija su se pokazali kao neuspješni kada se uporedi količina potrošenog novca i njihov efekat. Ali postoje pametni donatori koji rade inovativne stvari i biće ih sve više. Svi žele uspjeh i uspješni modeli se kopiraju. 
 
Ne mogu vam ni nabrojati koliko sam puta od medijskih urednika čuo da su ljudi u BiH „seljaci“ ili „glupi“ i da zato ne mogu uspjeti. Ne mislim da je to istina ali ok, pretvarajmo se da jeste. Ok, vaši čitatelji su seljaci. Napravite novine koje seljaci mogu razumjeti. Služite vašoj publici bez obzira ko su oni. To je suština novinarstva.
Mislim da će bosanski novinari više dobiti od jačanja veza sa drugim novinarima nego od velikih donatora, Novinari CIN-a trenutno rade na nekoliko međunarodnih i regionalnih projekata koje finansiraju organizacije poput Rockefeller Brothers, Google-a i moje organizacije OCCRP. Ovo su organizacije koje su bliže svijetu novinarstva nego globalnog razvoja, no ni ovo novo tržište nije jednostavno i morate pokazati rezultate i to brzo. Brojne prilike za finansiranje se nude putem Knight Challenge Grants, International Press Institute Grants i drugih. IndieGoGo i drugi crowdsourcing web sajtovi nude finansiranje ali svi oni traže dobre ideje i pametnu implementaciju. Mediji u BiH se moraju više uključiti u ovakve projekte, ali to će donijeti tek nova generacija novinara. 
 
Javni servisi su u krizi. Štampani mediji su u krizi. Kakva je budućnost medija i novinarstva u BiH?
 
Ja sam optimist. Za uspješnu državu potrebni su nam kvalitetni mediji. Mediji u Americi su se morali prilagoditi i upravo to i rade. I mi u BiH ćemo morati proći kroz promjene. Ukoliko to uspješno uradimo, preživjećemo. Mislim da je najveći problem kadar i to je razlog zašto stara generacija nije uspjela. Ne mogu vam ni nabrojati koliko sam puta od medijskih urednika čuo da su ljudi u BiH „seljaci“ ili „glupi“ i da zato ne mogu uspjeti. Ne mislim da je to istina ali ok, pretvarajmo se da jeste. Ok, vaši čitatelji su seljaci. Napravite novine koje seljaci mogu razumjeti. Služite vašoj publici bez obzira ko su oni. To je suština novinarstva. Ukoliko ljudima pružate informacije koje im trebaju, oni će koristiti vaše usluge. Glas seljaka je jednak glasu intelektualca iz Sarajeva. Ako mislimo da smo previše dobri za naše građane, možda ne bismo trebali biti novinari.
 
Najveća prijetnja su mediji u vlasništvu organiziranog kriminala. Milijarde dolara ulaze u region putem ojačane regionalne mafije koja dostiže novi nivo bogatstva i utjecaja. Balkan je novi Meksiko – iako bez takvog nasilja, do sada. Ali Crna Gora, Kosovo i, sve više, Srbija su zemlje koje praktično kontrolišu trgovci drogom. Taj novac i utjecaj će lako kupiti bosanske političare i već jeste, donekle. Određeni lokalni tajkuni već godinama peru novac narkomafije i osnovali su utjecajne političke partije tim novcem. Mediji će tako postati još gori i direktno će služiti interesima novih narko šefova. Tada ćemo zaista morati pronaći nove načine komuniciranja. Što nas ne ubije, čini nas jačima. Vrijeme koje dolazi biće zanimljivo.