Kako naučiti djecu i mlade da prepoznaju lažne vijesti?

Kako naučiti djecu i mlade da prepoznaju lažne vijesti?

Kako naučiti djecu i mlade da prepoznaju lažne vijesti?

Kritičko razmišljanje i prepoznavanje slojeva medijskog sadržaja među osnovama su medijske pismenosti. No, kako u praksi naučiti mlade da prepoznaju lažne sadržaje plasirane na internetu?

Nove generacije odrasle su sa internetnom na način na koji mnogi od nas nisu – web je u njihovim životima tu od početka i nisu ga morali savladavati kao starije generacije. No, unatoč tome, istraživanja pokazuju da digitalne generacije nisu mnogo bolje od ostalih u razlikovanju istine i fikcije na internetu.

Da li mladi mogu prepoznati reklamu maskiranu kao tekst?

Da li mogu provjeriti autentičnost slike objavljene na Facebooku?

Da li znaju provjeriti izvore skandaloznih tvrdnji koje pročitaju u naslovima popularnih vijesti?

Provjeravaju li informacije prije nego što ih dalje podijele na svojim kanalima?

Istraživanje koje su naučnici Univerziteta Stanford sproveli među američkim srednjoškolcima pokazuje da je odgovor na svako od ovih pitanja "ne", a nemamo razloga da vjerujemo ni da je situacija u zemljama našeg područja mnogo bolja.

Fenomeni lažnih vijesti i “post-istine”, koji su obilježili proteklu godinu, te sve veći broj satiričnih i izmišljenih tekstova koji su dizajnirani da izgledaju kao redovne vijesti, vratili su u fokus važnost medijske pismenosti, kao najboljeg oružja koje imamo na raspolaganju za borbu sa širenjem i podložnošću lažnim sadržajima na internetu.

Istraživanja pokazuju da izloženost treninzima iz područja medijske pismenosti smanjuje mogućnost vjerovanja u netačne infromacije čak i kada se one poklapaju sa političkim stavovima pojedinca.

No, čak i kad zanemarimo činjenicu da su mladi sa područja bivše Jugoslavije neki od najpoznatijih proizvođača lažnih vijesti na planeti, situacija sa medijskom pismenošću u našem regionu nije sjajna. Nedavno istraživanje provedeno u evropskim zemljama  pokazuje da su vodeći akteri na polju razvoja medijske pismenosti nevladine organizacije i neformalni edukativni programi, te da službeni obrazovni kurikulumi još uvijek kaskaju za potrebama fukcionisanja u modernom medijskom okruženju.

Dok čekamo reforme obrazovnih sistema i ažuriranje kurikuluma, kako konkretno ukazati mladima na oprez pri konzumaciji medijskih sadržaja? Koje im alate preporučiti za jednostavnu provjeru autentičnosti sadržaja i istinitosti informacija? Kako da prepoznaju lažne vijesti i razmisle prije nego ih podijele na svojim profilima?

 

Udruge GONG i Kurziv iz Hrvatske se već dugi niz godina bave organizacijom aktivnosti čiji je cilj razvoj medijske pismenosti i početkom godine su stečeno iskustvo odlučili objediniti u priručniku pod nazivom “Čitajmo između redaka”, koji edukatorima nudi niz konkretnih vježbi i zadataka koje mogu upotrijebiti u radu sa mladima.

Lažne vijesti često dolaze sa portala koji imaju čudne URL adrese i koriste mnogo velikih slova i riječi poput “skandalozno”, “šokantno” i “nevjerovatno” u naslovima, no nekada su dizajnirane da izgledaju kao redovne vijesti medijskih organizacija, te je tada potreban veći oprez.

Provjeriti da li su vjerodostojne medijske organizacije prenijele istu vijest, ko je vlasnik sajta sa kojeg vijest dolazi, da li se vijest nalazi u internet bazi urbanih legendi/dokazano lažnih vijesti, te da li “šokantna” slika zaista prikazuje ono što prikazuje, koraci su provjere koje je jednostavno provesti zahvaljujući besplatnim internet alatima.  

Ipak, alata je mnogo, a procesi verifikacije internet sadržaja često su zahtjevni i dugotrajni, zbog čega je provjera informacija izazov i za profesionalce i može zvučati kao prevelik zalogaj za prosječnog korisnika društvenih mreža.

Pored generalnog opreza i dugotrajnog razvoja kritičkog mišljenja, edukatorima se preporučuje da se pozovu na prirodnu averziju tinejdžera prema autoritetu (“Hoćete vjerovati meni ili ćete misliti svojom glavom?”) te da učenicima ukažu na ovu jednostavnu smjernicu:

“Ne morate provjeriti svaku informaciju, samo onu na koju namjeravate reagovati – glasati ili protestovati na osnovu informacije, podijeliti je na mrežama, pozvati druge na akciju. Tada biste trebali znati o čemu govorite”.