Izveštaj o vlasničkoj strukturi i kontroli medija u Srbiji

Izveštaj o vlasničkoj strukturi i kontroli medija u Srbiji

Izveštaj o vlasničkoj strukturi i kontroli medija u Srbiji

Savet za borbu protiv korupcije Vlade Republike Srbije analizirao je vlasničku strukturu medija i najznačajnije modele kontrole medija za period od 2011. do 2014. godine. Analizom više stotina različitih medijskih sadržaja iz štampanih i elektronskih medija, kao i upoređivanjem dostupnih službenih podataka (na adrese više od 25 državnih institucija upućeno je preko 70 zahteva za informacije), Savet je identifikovao i izdvojio pet sistemskih problema koji godinama parališu sistem javnog informisanja u Republici Srbiji, a to su:
 
- netransparentnost medijskog vlasništva,
- netransparentnost finansiranja, ekonomski uticaj kroz budžet, poreske olakšice i drugi indirektni oblici finansiranja javnim novcem, 
- problemi privatizacije medija i neizvestan status javnih servisa,
- cenzura i autocenzura,
- tabloidizacija.
 
Kako bi utvrdio stepen transparentnosti vlasništva medija u Republici Srbiji, Savet je analizirao sadržaj registra medija i utvrdio da je na dan 30. 06. 2014. godine registrovano 1.319 glasila i to: 711 štampanih medija, 237 radio-stanica, 208 internet glasila, 130 televizijskih stanica i 20 servisa novinskih agencija, 9 sredstava javnog informisanja i 4 elektronska izdanja. Utvrđeno je da se 613 pravnih lica istovremeno pojavljuje kao osnivač više od jednog javnog glasila. Na analiziranom uzorku od 50 medija, uključujući i 9 internet portala i veb-sajtova koji se bave javnim informisanjem, Savet je utvrdio da 23 medija ima potpuno transparentno vlasništvo, kod 14 medija vlasništvo je netransparentno ili delimično transparentno, kod najmanje 13 medija vlasništvo je formalno transparentno, ali se u javnosti kao vlasnik tih medija percepira neko drugo lice.
 
Savet je poseban akcenat u izveštaju stavio na kontrolu medija u državnoj-javnoj svojini, pa je analiziran status JP Tanjug, lista Politika, lista Dnevnik i pojedinih lokalnih medija. Savet je nastojao da dokaže političku spregu organa upravljanja kod ovih medija sa političkim strankama, kao i druge forme uređivačke i upravljačke kontrole kao što su budžetske pozajmice, subvencije, poreski tretman i status „restrukturiranja“.
 
Savet je posebno analizirao poslovanje Radio-televizije Srbije, kao javnog servisa, čija održivost zavisi od priliva sredstava iz budžeta Republike Srbije, kojim upravljaju političari. Ukidanje pretplate rezultat je predizbornog obećanja premijera, a podaci koje je Savet analizirao pokazuju da je sve do donošenja novog Zakona o javnim medijskim servisima i prelaska na privremeno budžetsko finansiranje, RTS najviše prihoda ostvarivao upravo iz pretplate. Na osnovu podataka dobijenih od RTS-a, Savet je analizirao i poslovanje javnog servisa sa marketinškim agencijama i pojedinim produkcijskim kućama, a obelodanjena je i struktura najznačajnih kupaca oglasnog prostora.
 
Detaljno su analizrane okolnosti koje se dovele do obesmišljavanja i blokiranja procesa privatizacije medija u državnoj-javnoj svojini. Na spisku Agencije za privatizaciju nalazi se 84 medija, a zakonski rok za njihovu privatizaciju je 1. jul 2015. godine. U izveštaju je obrađen i slučaj dokapitalizacije kompanije HD-WIN d.o.o. i sva četiri TV kanala Arena sport, koju je izvršio Telekom Srbija.
 
U izveštaju Savet je ukazao na ključne probleme povezane sa finansiranjem medija iz javnih prihoda:
 
-  finansiranje medijskih usluga i oglašavanje državnih institucija, javnih i drugih preduzeća u državnom vlasništvu (u odnosu na Izveštaj o pritiscima i kontroli medija u Srbiji iz 2011. godine uočena je drastična promena na tržištu oglašavanja i PR usluga),
- subvencije i budžetska davanja (analiziran je politički uticaj na medije kroz finansiranje iz republičkog, pokrajinskog ili budžeta jedinica lokalnih samouprava; finansiranje medija na teritoriji Kosova i Metohije - medijima na KiM dodeljeno oko 200.000 evra ili 30 puta manje nego što su zajedno, bez konkursa, dobili Mreža-most i Panorama; kao i finansiranje medija iz budžeta lokalnih samouprava npr. Radio Stari Grad iz Kragujevca, TV Plus i ADD Produkcija iz Kruševca, Surduličke radio televizije, TV Skaj plus-Naša televizija iz Beograda, TV Best u RTV F kanal iz Zaječara),
- finansiranje medijskih projekata (analizirana je struktura sredstava koja se godišnje podeli iz budžeta Republike Srbije (2014) i budžeta AP Vojvodina (2013) po osnovu programskog finansiranja medijskih sadržaja, kao i način raspodele novca i sastav komisija za izbor projekata. Savet je ukazao na postojanje nesrazmere između direktnog i programskog finansiranja medija novcem iz budžeta AP Vojvodina, gde je 80 medijskih projekata 2013. finansirano sa 45 miliona dinara, dok je samo list Dnevnik dobio direktnu subvenciju od 58,9 miliona dinara),
- davanje poreskih olakšica kao vid finansiranja (Savet je utvrdio da 747 obveznika na dan 31. 07. 2014. godine duguju 2.573.427.464 dinara ili preko 20 miliona evra, dok 377 poreskih obveznika koji su registrovani za delatnost „kablovske komunikacije“ na dan 10. 10. 2014. godine duguje 655.484.598 dinara. Savet je analizirao i poreski dug Televizije Pink, Kompanije Borba, Štamparije borba i lista Večernje novosti).
 
Savet je analizirao strukturu dugovanja prema JP Emisiona tehnika i veze i utvrdio da 31 emiter na dan 30. 06. 2014. godine duguje 228.898.010,60 dinara.
 
Savet je na osnovu dokumentacije dobijene od RRA i RATEL-a utvrdio da RRA na dan 30.06.2014. ima preko 400 registrovanih emitera, a njih 19 duguje više od milijardu dinara. Dugovanja prema RATEL-u na dan 30.06.2014. godine ima 99 emitera, a 17 emitera ima dugovanja preko milijardu dinara. Savet je u Izveštaju naveo i da su RATEL i RRA vršili otpis milionskih potraživanja prema pojedinim emiterima.
 
Savet je analizirao i rad i ograničenja u radu Savet za štampu – nezavisnog, samoregulatornog tela koje okuplja izdavače, vlasnike štampanih i onlajn medija i profesionalne novinare.
 
U Izveštaju je ukazano i na fenomene tabloidizacije i relativizacije ozbiljnih društvenih i političkih problema, kao i na fenomene cenzure i autocenzure.
 
Savet je u Izveštaju o vlasničkoj strukturi i kontroli medija skrenuo pažnju da su medijski zakoni usvojeni avgusta 2014. godine i da je još uvek rano da se procene efekti tih zakona. Savet za borbu protiv korupcije pozdravlja donošenje seta medijskih zakona i podzakonskih akata koje je izradilo Ministarstvo kulture i informisanja, a koji imaju za cilj poboljšanje medijske situacije u Srbiji.
 
Zbog ekonomske zavisnosti i sprege sa političkom i ekonomskom elitom, kao i neformalnim centrima moći, većina medija nije u funkciji povećanja opšte informisanosti građana.
 
Zbog svega navedenog Savet je Vladi Republike Srbije uputio više od 20 preporuka koje za cilj imaju unapređenje medijskog ambijenta u Srbiji.