Pravi sin tržnice Arizona

Pravi sin tržnice Arizona

Matija Mišić je balkanski hedonist, a tržnica Arizona njegovo je mjesto za igru.

On obožava domaču rakiju, žene i, više od svega, svinjetinu sa roštilja. On je razmetljiv i glasan, uvjeren kako je moguće kupiti sve što poželi - kuću, poštovanje ili ženu.

Ali neće mu biti dopušteno da kupi svoje mjesto u razvojnom projektu nove tržnice Arizona i to Mišića i njegove prijatelje, vlasnike zemljišta unutar tržnice, čini bijesnima.

Mišić je na svom uobičajenom mjestu. Sjedi u jednom od separea od lažne kože kože u jedinoj prostoriji gostionice Faraon, koja je sagrađena na njegovoj zemlji.

"Ja sam neobrazovan čovjek, ali nisam budala", kaže on, mašuci čašom rakije ispred sebe. "Živio sam na Zapadu i naučio što je kapitalizam. Privatno vlasništvo je svetinja, a oni su nas došli učiti o kapitalizmu kradući našu zemlju."

"Posljednji koji su to učinili bili su komunisti nakon 2. svjetskog rata", kaže Mišic, udarajući čašom o stol. Vičući naručuje još jedno piće za cijelo svoje uobičajeno društvo.

Otac mu je ostavio 9000 četvornih metara zemlje na kojoj je sada parkiralište, gostionica Faraon i oko 200 kioska tržnice Arizona u Brčko Distriktu.

Prošle godine vlasti Distrikta potpisale su ugovor sa Italprojectom, tvrtkom čiji su vlasnici Talijani i lokalni poduzetnici. Ugovor zanemaruje vlasničke interese Mišića i ostalih privatnih vlasnika na tržnici, za dobrobit razvojnog projekta. Ili, kako tvrdi Mišić, tjera ih "da prepuste svoje vlasništvo strancima".

Taj koncept uobičajen u SAD-u, često se naziva "urbanom obnovom" i daje vlastima pravo da se dočepaju vlasničkih prava u interesu obnove zapuštenog ili kriminalom ugroženog područja.

Ali ono što izluđuje Mišića i njegove prijatelje je činjenica kako je jedini način da sudjeluju u projektu da od Italprojecta kupe pravo na korištenje vlastite zemlje po, kako Mišić i ostali kažu, lihvarskim cenama.

U Italprojectu kažu da Mišić i njegovi prijatelji jednostavno ne razumiju kolika je cijena izvođenja jednog projekta obnove na visokoj razini.

Ali Mišić kaže da u banci ima dva milijuna maraka koje bi želio uložiti u svoju zemlju, no Distrikt nije zainteresiran za njegove planove.

"Poklonili su tržnicu Talijanima i dozvolili im da rade što žele, gdje je tu pravda?", kaže Mišić.

Mišić potvrduje da mu je tržnica dom. Roden je 1947 u Brčkom. Djetinjstvo je proveo sa djedom zemljoradnikom koji je u ratu bio "dobar ustaša". Završio je šest razreda osnovne škole, odslužio vojsku i otišao u Austriju.

"Radio sam sve što sam mogao, i legalno i ilegalno. Ali kockanje mi je donosilo najveću zaradu", govori Mišić o godinama provedenima u zapadnim zemljama. "Vidite, ja sam mali poduzetnik, ali veliki kockar".

U Austriji je proveo deset godina, oženjen za djevojku iz Bijeljine, koja mu je rodila dvije kćeri. Sredinom sedamdesetih preselili su se u u Švicarsku gdje su Mišić i njegovi dobri prijatelji otvorili bordel.

"Imali smo pet djevojaka ali javna kuća je bila samo maska za kazino.", objašnjava Mišic. "Ah, to su bila dobra vremena, ali rat je sve pokvario."

Kad je počeo rat u bivšoj Jugoslaviji, kaže Mišic, razveo se od žene zato što je Srpkinja. No, potpuno odbacuje ideju da ima bilo kakvih nacionalističkih predrasuda.

"Ja nacionalist?" , kaže Mišic. "Na mojoj zemlji rade Srbi, Muslimani i Cigani, cak imam i tri Kineza."

Mišiceva sadašnja žena stiže pred Faraon u bijelom Audiju i pridružuje mu se za stolom.

"Ovo je moja dama, Pamela" , kaže Mišic, pogledom joj pokazujuci da sjedne pokraj njega.

Pamela kaže da ga je upoznala 1999, dok je radila u Marlboru, jednom od noćnih barova na tržnici Arizona. Niska, punačka Pamela sama kaže kako je iz rodne Moldove došla da bi radila u Marlboru kao prostitutka.

"Svaki dan ona me masira i pazi", kaže Mišić. "Tako je vrijedna da ja vec imam rajčice u vrtu, a kada dovedem prijatelje ona nas služi bez primjedbi."

Mišić kaže da je prošle godine platio Pameli put do Moldove i kupio njenoj majci traktor i dve krave.

"Za nju postoji Bog na nebu i ja ovdje na zemlji", kaže Mišic grleći je.

Mišicev zakupac Niko Tomić, tridesetčetvorogodišnji vlasnik Faraona, kaže da je "njegov gazda" Matija dobar i pošten čovek koji voli alkohol.

"Kada se napije previše priča, ali nikad ne laže", kaže Tomić.