Novinari u BiH žele da češće i kvalitetnije izvještavaju o klimatskim promjenama.

Foto: Pixabay

Izvještavanje bh. medijskih redakcija o klimatskim promjenama najčešće se svodi na prenošenje vijesti o katastrofama nastalnih zbog klimatskih promjena, bez detaljnog izvještavanja i istraživanja o uzrocima koji su tome doprinijeli.

Mediji u Bosni i Hercegovini (BiH) o temama klimatskih promjena nedovoljno izvještavaju, a najčešće im pristupaju sporadično i bez dubljih analiza, za Media.ba kažu novinari koji su krajem prošle sedmice, u Sarajevu, prisustvovali treningu o izvještavanju o klimatskim promjenama, u organizaciji Mediacentra Sarajevo.

“Rekao bih da mi, i generalno mediji u BiH, malo izvještavamo o klimatskim promjenama i mislim da je to nedovoljno. Kada se dešavaju neki problemi poput poplava, onda mi to prenesemo, a zašto se to desilo, čini mi se da to niko u BiH ne istražuje dovoljno”, kaže Osman Mešan, novinar Radiotelevizije Bugojno.

Mešan ističe da se svaka lokalna zajednica u BiH suočava sa brojnim problemima poput zagađenja zraka, velikih oscijalacija jutarnjih i dnevnih temperatura, nelegalne sječe šuma i drugih, a koji “ostavljaju traga na klimu”, o čemu bi novinari trebalo da više istražuju.

Tog mišljenja je i novinarka portala Bljesak.info Maja Grabovac, koja kaže da lokalni mediji iz Mostara, najčešće izvještavaju o dugogodišnjem problemu deponije i nelagalnim odlaganjem smeća, a da o klimatskim promjenama samo prenose vijesti.

Sve to, govori ona, nije dovoljno, jer su klimatske promjene “globalni problem na koji se treba ukazivati puno više nego što” to rade mediji u BiH. Novinari njene redakcije su, pored toga, često ograničeni na teme koje su vezane za određene projekte u koje su uključeni, što ih sprečava da više vremena posvete ekologiji i klimi.

“Većinom prenosimo druge medije, ali sad baš da mi pišemo kao medijska kuća, ne. Istraživački se ne bavimo tom temom”, govori ona.

Slična situacija je i u redakciji Hayat televizije, koja se izvještavanjem o klimatskim promjenama, prema riječima urednice i voditeljice emisije “Dobar dan BiH” Elme Odobašić, uglavnom bavi nedovoljno.

“Najveći efekat u javnosti bude kada se ovom temom bavimo posljedično, nažalost jer kada to radimo preventivno prođe gotovo nezapaženo. Mislim da je glavni razlog tome što kod naših ljudi nije dovoljno razvijena svijest o opasnosti od klimatskih promjena, te posljedica koje one nose sa sobom”, kaže Odobašić.

Jedan od razloga tome jeste, kako govori, i što su građani BiH usmjereni na brojne druge životne probleme te žele pratiti vijesti i teme koje se npr. tiču povećanja plata, smanjenja cijena hrane, energenata i slično.

Novinari redakcija RTV Bugojno, portala Bljesak.info i Hayat televizije govore i da detaljnije novinarsko izvještavanje o klimatskim promjenama iziskuje i veća finansijska sredstva koja njihove redakcije trenutno nemaju. Ukoliko bi ona bila omogućena, smatraju da bi se tim temama moglo puno kvalitetnije pristupiti.

Za razliku od navedenih medija, redakcija Al Jazeere Balkans ima sistematičniji pristup ovoj temi. Novinar ove redakcije, Dragan Stanimirović, kaže kako ovaj medij od 2011. o klimatskim promjenama izvještava na lokalnom i globalnom nivou, produkcijom vlastitih priloga i dokumentaraca, dijaloških emisija i preuzimanjem agencijskih izvještaja Reutersa, AFP-a, AP-a i Al Jazeere English.

Tokom svoje dvadesetpetogodišnje televizijske karijere radio je na produkciji brojnih dijaloških i terenskih emisija, uključujući i okolišne teme izazvane klimatskim promjenama. Od početka ove godine i prelaskom u odjel Al Jazeera Balkans za društvene mreže (AJB Digital), kaže da se temama o klimatskim promjenama više posvetio kroz uređivanje, snimanje i produkciju kratkih dokumentaca u okviru emisije “Gro-plan”.

“Sam koncept nije primarno ‘ekološki’, ali do sada je većina emitovanih emisija govorila o problemima privatizacije javnih dobara, posebno upotrebe vode za hidroenergetska postrojenja, a koji u kombinaciji sa klimatskim promjenama mogu u budućnosti izazvati probleme za cijeli ekosistem i naselja uz rijeke u BiH'', govori Stanimirović. Naredne dokumetarce koje želi da producira su nestajanje autohtonog živog svijeta u Jadranskom moru, te problem zaslanjivanja doline rijeke Neretve uslijed povećanja nivoa mora i hidroenergetskih projekata.

Stanimirović smatra da bi bilo poželjno na mjesečnom nivou producirati emisije u kojim bi se govorilo o posljedicama i mogućim koracima za smanjenje uticaja klimatske krize u našoj regiji, te bi trebalo postojati i više dokumentaraca o ovoj temi za područje Balkana.

Dobre prakse

Da u BiH ne postoji kontinuirano i dovoljno strukturirano analitično medijsko izvještavanje o klimatskim promjenama, smatra i naučna novinarka i istraživačica Jelena Kalinić.

“U suštini, kod nas nemamo često izvještavanje o klimatskim promjenama osim kada se nešto dogodi poput superćelijskih oluja ili poplava. Bojim se da novinari i urednici ne vide neke druge teme koje zapravo mogu biti povezane sa klimatskim promjenama poput tema pravednosti, socijalne pravde, korupcije… Recimo, zašto su važne teme deforestacije - sječe šuma i kakve efekte ima na klimatske promjene”, kaže Kalinić.

Kalinić ističe da su ove teme u značajnoj mjeri istaknutije u evropskim i američkim medijima. Kao jedan od dobrih primjera, navodi medij The Conversation, za koji pišu naučnici iz različitih oblasti, uključujući i naučnike o klimatskim promjenama. Kalinić smatra da novinari iz BiH trebaju više pažnje posvetiti takvim medijima, koji im mogu pomoći da unaprijede svoja znanja prilikom izvještavanja o klimatskim promjenama. Osim The Conversationa, Kalinić preporučuje novinarima da o ovoj temi prate izvještavanja ClimaTrackera, Atlantic Wirea i New York Timesa.

Najveća razlika između stranih i bh. medija je, smatra ona, ta što u stranim medijima, poput The Guardiana, postoje novinari koji su specijalizirani za određene teme, uključujući i teme o klimatskim promjenama.

“Oni imaju taj luksuz, dok kod nas se gubi i žanr sportskog novinarstva. Svi pokrivaju sve. Ja sam uvijek za to da postoje generalni novinari, da sve pokrivaju, i oni isto trebaju znati puno informacija o nekim stvarima, ali da razvijamo i to žanrovsko novinarstvo da bi mogli brzo reagovati na neku temu. Upravo novinar koji ima pozadinu u nauci daleko brže može napisati tekst ili kreirati prilog, nego neko ko ne zna o tome. Brže i jače možemo reagovati i imamo svoje mreže naučnika koje možemo ‘potegnuti’ za izjavu”, ističe Kalinić.

Novinarima koji budu izvještavali o klimatskim promjenama preporučuje i da prate rad portala Klima 101 iz Srbije. Ističe da je važno da novinari što više čitaju kvalitetne tekstove o klimatskim promjenama koji mogu doprinijeti u podizanju nivoa naučne pismenosti i olakšati im u odabiru tema, pristupu i kreiranju sopstvenih priča. Dodatno, neke od njenih preporuka uključuju i oslanjanje na kredibilne izvore, odabir ugla iz kojeg se priča o klimatskim promjenama, poznavanje osnova statistike, posvećivanje pažnje i domaćim problemima, te opreznost prilikom odabira naučnika i stručnjaka za sagovornike.

Lažni stručnjaci i dezinformacije

Prilikom izvještavanja o klimatskim promjenama, kao i o drugim temama, treba biti veoma oprezan i zbog sve češćeg širenja dezinformacija koje su naročito zastupljene u online sferi. Na taj problem ukazuje i vanredni profesor Univerziteta u Zenici i predsjednik Udruženja Eko forum, Samir Lemeš.

“Novinari i šira javnost izloženi su ogromnoj poplavi dezinformacija gdje imate kompanije, investitore koji imaju ogromne novce da sakriju negativan uticaj na klimu i na okoliš tako da se vrlo teško oduprijeti tome”, kaže Lemeš.

Zbog toga je, kako kaže, vrlo važno koristiti nezavisne i provjerene izvore, uključujući i lične kontakte jer je, u tom slučaju, moguće prepoznati ko radi u nečijem interesu, a ko tu istinski želi nešto promijeniti.

Nevladine organizacije koje se bave zaštitom životne sredine, mogu biti dobar izvor informacija, a Lemeš ističe da postoje i mreže takvih udruženja, poput Eko BiH, preko kojih novinari mogu doći do autentičnih relevantnih udruženja. Osim toga, ukazuje i na problem pojavljivanja lažnih eksperata u medijima koji mogu negativno uticati na javnost.

“Kod nas se svako zove naučnikom. Zbog devalvacije akademskih titula treba biti oprezan i kritičan prema tome i voditi računa sa kim se razgovara”, ističe Lemeš.

Da su lažni eksperti posebno opasni u kontekstu širenja dezinformacije o klimatskim promjenama, smatra i Marija Ćosić, novinarka fact-checking platforme Raskrinkavanje.ba.

“Često se dešava da pojedinci i pojedinke koji imaju neki stvarni background u oblasti klimatologije ili su ga sami sebi pripisali, a šire dezinformacije – to kod čitatelja i čitateljki daje svojevrstan privid kredibiliteta s obzirom da vam se predstavio kao profesor, kao naučnik i sl. Automatski te dezinformacije dobijaju veću popularnost i zapravo na taj način najčešće dođu i do takvih mainstream medija, naročito regionalnih tabloida koji su željni da ugoste takve eksperte i ekspertkinje koji će im razotkriti sve svjetske zavjere”, kaže Ćosić.

Kaže da je dezinformacija o klimatskim promjenama sve više i da njihove izvore nije moguće vezati za jednu grupu, već da su oni dio drugih narativa o svjetskim zavjerama.

Dezinformacije, kako kaže Ćosić, uglavnom šire korisnici društvenih mreža i portali koji su poznati po širenju dezinformacije. Ona ističe da novinari najčešće griješe zbog neprovjeravanja informacija i njen savjet jeste da svaki put prije nego objave neki članak, urade brzu Google pretragu koja obično “dijeli medije od toga da prenesu dezinformaciju ili da ostanu na onoj strani medija koji to nisu učinili”.

“Često se dešavaju i ozbiljnije manipulacije koje je teže provjeriti, ali u najvećem broju slučajeva je zaista to jedan kratak proces provjere informacija prije njihove objave. Tako da, brzina koja jeste uslovljena različitim neospornim elementima novinarskog posla jeste ono što najčešće dovodi do prenošenja dezinformacija o klimatskim promjenama”, govori Ćosić.

Novinari mogu koristiti i listu alata za provjeru informacija, a u priručniku o novinarstvu i facktcheckingu mogu pronaći objašnjenja o tome kako alati funkcionišu i za šta su najkorisniji.

___