Za pet godina gotovo 800 incidenata uzrokovanih predrasudama i tek 20 presuda

Ilustracija: Midhat Ajanović Ajan

Banjaluka nije sigurno okruženje za skup na kojem bi se govorilo o pravima LGBTQ osoba. Ove godine nije ni pokušana organizacija takvog skupa, čak ni u privatnom prostoru. Prošle godine pokušaj organizacije događaja na kojem bi se govorilo o pravima seksualnih manjina završen je fizičkim napadom na aktiviste 18. marta 2023. godine.

Napadu su prethodile zapaljive izjave političkih predstavnika, u prvom redu predsjednika Republike Srpske (RS) Milorada Dodika i gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića.

Milorad Dodik je dva dana uoči napada izjavio kako očekuje da će organi RS-a onemogućiti bilo kakvo održavanje u otvorenim ili zatvorenim prostorima, a kasnije i da će donijeti zakon koji će pripadnicima LGBTQ zabraniti prilaz obrazovnim ustanovama. Draško Stanivuković je 16. marta 2023., između ostalog, kazao da mu je drago da je Banjaluka baštionik patrijarhalnih, tradicionalnih, porodičnih odnosa i kako grad ne bi dopustio održavanje bilo kakvog događaja u organizaciji LGBTQ aktivista.

Zbog njihovih izjava Udruženje nezavisnih stvaralaca i aktivista Geto iz Banjaluke i Udruženje Mreža za izgradnju mira iz Sarajeva podigli su krivične prijave protiv Dodika i Stanivukovića za govor mržnje. Prijave su mimo znanja podnosilaca na kraju odbačene.

"Tužilaštvo je dana 29.8.2023. godine donijelo tužilačku odluku, naredbu o nesprovođenju istrage protiv predsjednika Republike Srpske Dodik Milorada i gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića", rečeno je za Media.ba iz Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka.

Dalje se u odgovoru navodi i da je, iz prijave i pratećih spisa, "utvrđeno kako nisu počinjena prijavljena krivična djela".

Obustavljene istrage za govor mržnje

Prijavu protiv Dodika i Stanivukovića podnijeli su i iz BH Povorke ponosa zbog krivičnog djela povrede ravnopravnosti građana iz člana 139 i krivičnog djela javnog izazivanja i podsticanja nasilja i mržnje iz člana 359 Krivičnog zakonika RS.

Član 139 predviđa novčane ili kazne zatvora do tri godine za fizička i do pet godina za službena lica koja "na osnovu razlike u rasi, boji kože, vjeri, polu, rodu ili rodnom identitetu, jeziku, političkom ili drugom ubjeđenju, seksualnom opredjeljenju, nacionalnoj ili etničkoj pripadnosti, imovinskom stanju, rođenju ili socijalnom porijeklu, obrazovanju ili društvenom položaju ili nekom drugom ličnom svojstvu, uskrati ili ograniči slobodu ili pravo čovjeka utvrđeno ustavom, zakonom ili ratifikovanim međunarodnim ugovorom, ili ko na osnovu ove razlike daje građanima povlastice ili pogodnosti suprotno ustavu, zakonu ili ratifikovanom međunarodnom ugovoru".

Član 359 predviđa novčanu kaznu ili zatvor do tri godine za onog "ko putem štampe, radija, televizije, kompjuterskog sistema ili društvene mreže, na javnom skupu ili javnom mjestu ili na drugi način javno poziva, izaziva ili podstiče ili učini dostupnim javnosti letke, slike ili neke druge materijale kojima se poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu prema određenom licu ili grupama zbog njihove nacionalne, rasne, vjerske ili etničke pripadnosti, boje kože, pola, seksualnog opredjeljenja, invaliditeta, rodnog identiteta, porijekla ili kakvih drugih osobina".

U slučaju da ovo postupanje "dovede do nereda, nasilja ili drugih teških posljedica za zajednički život naroda i ostalih koji žive u Republici Srpskoj, kazniće se kaznom zatvora od dvije do dvanaest godina".

Iz BH Povorke ponosa kažu da formalno o naredbi o nesprovođenju istrage nisu upoznati i da su za takav epilog saznali iz medija, nakon čega su se obratili Okružnom javnom tužilaštvu u Banjaluci za objašnjenje i odluku koju do danas nisu dobili.

"Obratili smo se Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka sa upitom zašto nam nisu dostavili naredbu kako bismo se žalili, međutim, nismo još uvijek dobili odgovor", naveli su.

Ovakav epilog krivičnih prijava za govor mržnje pokazatelj je odnosa domaćeg pravosuđa prema zapaljivim izjavama izabranih zvaničnika. Iz BH Povorke ponosa ocjenjuju kako se često govor mržnje izjednačava sa slobodom izražavanja i političkom debatom, što nazivaju čistom zloupotrebom standarda i kršenjem važećih državnih zakona i međunarodnog prava.

"Sloboda izražavanja prestaje djelovati tamo gdje poruka povređuje druga načela i temeljna ljudska prava, kao što su zaštita ljudskog dostojanstva i načelo nediskriminacije", naveli su iz nevladine organizacije.

Zločini iz mržnje ostaju neprocesuirani

Odnos pravosudnih organa prema govoru mržnje i zločinu iz mržnje najbolje ilustruju podaci OSCE-a o incidentima potencijalno motivisanim predrasudama. U prethodnih pet godina, OSCE bilježi 763 incidenta potencijalno motivisana predrasudama. Istovremeno zabilježeno je tek 20 pravosnažnih presuda, od čega 19 osuđujućih za takva djela. Od ukupnog broja incidenata, 29 incidenata dovelo je do pokretanja postupka na osnovu optužbi za djela za koja nije utvrđena predrasuda kao motiv.

"Unatoč postojanju zakonskog okvira kojim se tretira problem krivičnih djela počinjenih iz mržnje i poticanja na mržnju, naša Misija nije zabilježila veći sistemski napredak u rješavanju problema nasilja motiviranog predrasudama. To uključuje i trajni izostanak spremnosti institucija da se pozabave ovim problemom kao i njihove odgovornosti u ovoj oblasti, što se naročito negativno odražava na efikasno vođenje istražnog postupka i krivično gonjenje počinilaca", naveli su u odgovoru za Media.ba.

Ova organizacija radila je i istraživanje o neprijavljivanju krivičnih djela počinjenih iz mržnje u 18 opština i gradova od juna do oktobra prošle godine. Preliminarni rezultati pokazali su da se samo jedan od četiri incidenta ove vrsta prijavi nadležnima.

Monitoring Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) pokazao je da je u periodu od 1.4.2022. do 31.12.2023. najveći broj evidentiranih slučajeva govora mržnje bio vezan za rod, odmah potom za etničku pripadnost. Na trećem mjestu je seksualna orijentacija kao najzastupljenija osnova za govor mržnje.

"Seksualna orijentacija bila je treća najzastupljenija osnova za govor mržnje. Ukupno je registrirano 17 takvih slučajeva, odnosno 15% ukupnog broja slučajeva", navodi se u izvještaju. Najčešći generatori ove vrste govora mržnje su političari, to je slučaj u čak 11 analiziranih primjera. U navedenom periodu, ukupno je evidentirano 97 primjera govora mržnje.

Spornim izjavama političara iz Banjaluke bavila se i autorica CIN-ovog izvještaja Lejla Gačanica. Upravo u tim izjavama vidi primjer kako govor mržnje lako prerasta u zločine iz mržnje i fizičke napade.

"Istovremeno, mržnju prema seksualnim manjinama šire upravo oni koji su na vlasti i koji bi trebali braniti prava svih građana", zaključuje.

CIN-ova analiza donosi i podatak da je govor mržnje najzastupljeniji na informativnim portalima (26%) i društvenim mrežama (Facebook 18 posto i Twitter 17 posto). “Tradicionalni” mediji su na trećem mjestu s 11% govora mržnje promovisanog na televiziji. Na novine otpada četiri posto zabilježenih slučajeva govora mržnje.

"Ako ovaj izvještaj komparirate sa prethodim istim izvještajem iz ranijih godina, uočavate da se govor mržnje u različitim periodima usmjerava u odnosu na različite skupine, dok je za neke kontinuirano prisutan (LGBTI, entička i nacionalna pripadnost i sl). Ranije je fokus bio na mržnji prema migrantima, jer su oni bili u fokusu prethodnih godina zbog migracijske krize", kaže Amil Brković, programski koordinator Sarajevskog otvorenog centra (SOC).

Izjave zvaničnika iz RS-a koje su prethodile napadu na LGBTQ aktiviste prošle godine Brković navodi kao najdrastičniji primjer govora mržnje čijem su širenju u značajnoj mjeri doprinijeli i mediji.

SOC evidentira govor mržnje usmjeren protiv LGBTQ osoba, a njihov "Rozi izvještaj" za prošlu godinu trebao bi biti prezentovan u maju ove godine. 

Mediji kao platforma za širenje govora mržnje ali i meta

Mediji imaju važnu ulogu u kreiranju narativa i potencijalnom širenju govora mržnje, smatra Brković. Govori da izvještavanje medija u BiH tokom marta 2023. godine nije bilo korektno jer su privatni događaj zatvorenog tipa organizacionog odbora BH Povorke ponosa svjesno prikazali kao da se organizira povorka ponosa u Banjaluci što je podstaklo na dodatno širenje govora mržnje prema LGBTI osobama i na kraju kulminiralo nasiljem.

Potpredsjednica Upravnog odbora Vijeća za štampu i online medije BiH Sandra Gojković Arbutina ističe kako su, bez premca, najveći generatori govora mržnje na domaćoj sceni političari. Mediji bi, smatra, izjave u kojima dominira govor mržnje morali ignorisati ili staviti u kontekst osude, ali priznaje da u trci za klikovima brojne redakcije zanemare svoju ulogu u širenju govora mržnje.

"Naravno, mediji najveću odgovornost snose za sveopšte širenje govora mržnje kroz komentare na njihovim kanalima gdje se svakodevno vode ratovi, prijeti ubistvima, vrijeđa i ponižava po svim osnovama - spolnim, etno-nacionalnim, seksualnim, a mediji 'kubure' s kapacitetima da to moderiraju'', govori ona.

Napominje da je prema Kodeksu Vijeća za štampu i online medije urednik dužan da moderira taka sadržaj, ali na toj tački je bilo najviše polemike kada je kodeks usvajan upravo zbog manjka kapaciteta da se na tome radi.

''Bez obzira na to, brisanje i kontrola govora mržnje mora biti dio dnevnih zadataka u svakoj redakciji, pa i ako bi posao trpio na nekoj drugoj tački, u suprotnom je mediji saučesnik u širenju te pošasti", istakla je Gojković Arbutina.

Iako često mogu biti platforme za širenje govora mržnje, mediji su često i meta takvog govora. Jedan takav slučaj desio se 2014. godine kada je, uz ostale, "Buka" magazin uvršćen u knjigu "Rušenje Republike Srpske - teorija i tehnologija prevrata", autora Stefana Karganovića, koji je ovaj medij uvrstio u spisak organizacija iz RS koje imaju "zadatak da budu u pripravnosti da bi se na mig inostranih naredbodavaca uključile u podsticanje nereda i podrivanje ustavnog poretka". 

Magazin je na takvu ocjenu reagovao tužbama za klevetu prema izdavačkoj kući "Besjeda". 

"Proces je trajao godinama i dobili smo ga na kraju. Nakon pet godina suđenja, tri udruženja sa Karganovićeve liste, među kojima su Transparency international u BIH, magazin BUKA i Helsinški parlament, dobila su sudski spor protiv bivšeg direktora ‘istorijskog projekta Srebrenica’, koji se trenutno nalazi u bjekstvu zbog poreske utaje", prisjetio se urednik "Buke" Aleksandar Trifunović.

Smatra da je kleveta u ovom slučaju bila način širenja mržnje prema ovim organizacijama. 

Trifunović je prošle godine bio meta vandalizma kada mu je izgreban automobil, a nakon hapšenja osumnjičenog saopšteno je da je motiv bio njegovo neslaganje sa izvještavanjem "Buke" koje je uoči napada bilo meta zapaljujućih izjava političkih predstavnika, u prvom redu predsjednika RS Milorada Dodika. Trifunović nema sumnju da je govor mržnje prema "Buka" magazinu doprinio napadu na imovinu.

"Milorad Dodik je iznosio laži, da sam sebi izgrebao auto, niti je za to odgovarao niti se izvinio. To je najbolji primjer govora mržnje nekog ko je predstavnik sistema koji treba da vas zaštiti. Morate razumjeti da nekad jednostavno nemate vremena da se bavite sudskim procesima, ni novca, oni vam oduzimaju vrijeme i kada nakon pet godina i dobijete presudu, iako jeste satisfakcija, nemate osjećaj da ste pobjedili", rekao je.

Banjalučki advokat Aleksandar Jokić za Media.ba ocjenjuje kako, iako u BiH postoji relativno dobar pravni okvir zaštite protiv govora mržnje, to samo ostaje "mrtvo slovo na papiru", jer se u praksi postojeći okvir zaštite ne primjenjuje ni minimalno.

"Govor mržnje je opasan kada postane dominantan narativ. Međutim, zabranom govora mržnje mi smo sankcionisali posljedicu, a da smo zatvorili oči pred uzrocima", rekao je on uz ocjenu da sistem neće reagovati prema onima koji njime upravljaju.

___